Pređi na sadržaj

Nikola Rački

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
nikola rački
Nikola Rački
Lični podaci
Datum rođenja(1914-11-14)14. novembar 1914.
Mesto rođenjaDelnice, Austrougarska
Datum smrti26. jun 1994.(1994-06-26) (79 god.)
Mesto smrtiZagreb, Hrvatska
Profesijadruštveno-politički radnik
Delovanje
Član KPJ od1936.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem
Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima Orden za hrabrost Partizanska spomenica 1941.

Nikola Rački – Koljka (Delnice, 14. novembar 1914Zagreb, 26. jun 1994) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SR Hrvatske i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1914. godine u Delnicama, u siromašnoj radničkoj porodici. Osnovnu školu i opančarski zanat završio je u rodnom mestu. Posle završenog naukovanja, zaposlio se kao opančarski radnik u Delnicama.

U radničkom pokretu aktivno je počeo da učestvuje od 1935, a član Komunističke partije Jugoslavije postao je 1936. godine. Partijska organizacija u Delnicama u to je vreme radila na sindikalnom organizovanju radnika, te organizovanju radničkih štrajkova. Delnički komunisti su na radničkoj listi pobedili na opštinskim izborima 1936. godine. Iste je godine došlo do provale u delničkoj partijskoj organizaciji. Pohapšenio su mnogi komunisti, među kojima i Rački. Sud u Beogradu osudio ga je na godinu dana robije.

Posle povratka s robije nastavio je da radi u partijskoj organizaciji i URS-ovim sindikatima. Bio je aktivan uoči parlamentarnih izbora 1938. godine. Zahvaljujući agitaciji komunista, lista udružene opozicije je u Delnicama odnela pobedu.

Na kotarskoj partijskoj konferenciji, održanoj krajem 1939. godine, Rački je bio izabran za člana Kotarskog komiteta KPH. Tu je funkciju obavljao sve do 1942, kada je bio postavljen za sekretara Kotarskog komiteta.

Narodnooslobodilačka borba[uredi | uredi izvor]

Nakon okupacije Jugoslavije 1941, Rački je radio na pripremama za oružani ustanak u Gorskom kotaru. S grupom Delničana otišao je u partizansku jedinicu 15/16. jula 1941. godine. U Delničkoj partizanskoj četi vršio je funkciju sekretara partijske organizacije, a početkom 1942. preuzeo je dužnost političkog komesara.

U septembru i oktobru 1941. godine, Delnička četa je izvršila niz uspešnih akcija. Jedna od njih bila je kada je grupa boraca čete pod rukovodstvom Račkog uspela iz skladišta eksploziva ispod Vršića (čabarsko-gorovski kraj) da odnese oko 130 kilograma dinamita i, posle napornog marša kroz šumu, donela ga u logor čete kod Presike.

Kada je početkom 1942. bio formiran Treći bataljon „Goranin“ Primorsko-goranskog partizanskog odreda, Rački je bio postavljen za sekretara bataljonskog biroa. Istovremeno je vršio dužnost sekretara Kotarskog komiteta KPH za Delnice.

Prema direktivi Centralnog komiteta KPH, krajem 1942, bio je formiran Okružni komitet KPH za Gorski kotar. Prilikom njegovog formiranja 12. novembra 1942, Rački je postao njegov član. Prilikom toga je bio oslobođen dužnosti u partizanskoj jedinici i bavio se isključivo političkim radom. Krajem avgusta 1943, odlučeno je da preuzme dužnost sekretara Okružnog komiteta. Situacija nastala oko kapitulacije Italije odgodila je izvršenje ove odluke, pa je dužnost sekretara Nikola Rački preuzeo tek 20. septembra 1943. godine.

Bista Nikole Račkog u gradskom parku u Delnicama.

U periodu kapitulacije Italije, aktivno je učestvovao u razoružavanju italijanske vojske i mobilizaciji novih boraca za NOVJ. S nekoliko je drugova 9. septembra 1943. ušao u Delnice i, uprkos brojnom italijanskom garnizonu, organizovao miting nakon kojeg se više od 100 dobrovoljaca prijavilo u NOVJ. Sledećeg dana, garnizon u Delnicama je bio razoružan, kao i ostale italijanske jedinice u Gorskom kotaru.

Kada je u junu 1944. godine bio formiran Okružni odbor JNOF-a za Gorski kotar, Rački je bio izabran za sekretara Okružnog odbora.

Posleratna karijera[uredi | uredi izvor]

Posle završetka rata, vršio je razne državne i partijske funkcije. Bio je sekretar Okružnog komiteta za Hrvatsko primorje i Gorski kotar, načelnik Organizaciono-instruktorske uprave CK KPH, predsednik Oblasnog Narodnog odbora u Bjelovaru, sekretar Gradskog komiteta KPH za Rijeku, sekretar Sreskog komiteta SKH u Rijeci, član Centralnog komiteta SKH, poslanik u Saboru Hrvatske i ostalo.

Umro je 1994. godine.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i više jugoslovenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. novembra 1953. godine.

Godine 2006, u Aleji narodnih heroja gradskog parka u Delnicama podignuta mu je bista.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Jugoslovenski savremenici: ko je ko u Jugoslaviji. „Sedma sila“, Beograd 1957. godina.
  • Narodni heroji Jugoslavije. Ljubljana - Beograd - Titograd: Partizanska knjiga - Narodna knjiga - Pobjeda. 1982.