Pređi na sadržaj

Pirotska banjica

Koordinate: 43° 09′ 07″ S; 22° 35′ 06″ I / 43.151833° S; 22.585° I / 43.151833; 22.585
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
43° 09′ 07″ S; 22° 35′ 06″ I / 43.151833° S; 22.585° I / 43.151833; 22.585
Pirotska banjica
Tip Kraško
Izdašnost 0,48 m3/s
Temperatura vode 16,5 — 17,5 °C
Planinski venac Belava
Geoprostor Pirotska kotlina
Oblast Jugoistočna Srbija
Država Srbija
Pirotska banjica na karti Srbije
Pirotska banjica

Pirotska banjica ili Banjica jedno je od najvećih vrela u okolini Pirota.

Geografske odlike[uredi | uredi izvor]

U Pirotskoj banjici kao jednom od najvećih vrela u okolini Pirota, vode se pojavljuju u samom koritu Kosturske reke, u zoni dužine oko 45 m kao i u zoni dužine 20 m u koritu reke Bistrice.[1]

Hidrometrijskim merenjima ustanovljeno je — da je, u nepovoljnim hidrološkim uslovima, izdašnost vrela 48 l/s, ali i da je ukupna izdašnost obe pojave oko 98 l/s.[2] Tokom izrade tunela u zaleđu vrela Pirotska banjica presečen je hidrološki aktivan dren sa proticajem oko 10 l/s, čije se vode odvode drenažom kroz tunel.

Vode iz vrela ističu sifonalno, u samom koritu reke. Izviranja vode sa javlja i na suprotnoj strani Kosturske reke, u podnožju zidina stare tvrđave. Pojava je u nivou aluvijalnih naslaga, sa manjim oscilacijama stalnog kapaciteta.

Pojava ovog izvora je potvrda postojanja relativno duboke sifonalne cirkulacije voda koje duž sistema raseda i kaverni teku ispod korita reke i pod dejstvom hidrostatičkog pritiska sifonalno ističu.

Namena[uredi | uredi izvor]

Vode vrela su bile, delimično, kaptirane za potrebe industrije kože, no tokom radova na uređenju korita Kosturske reke kaptaža je oštećena a njene vode se ne koriste.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dr Jovan B. Petrović, Dubinska kraška vrela u kršu Istočne Srbije. Glasnik SGD, UDC 911.2:551.4(497.11) sveska LXXXII - Br. 2 2002. Originalan naučni rad str. 3-17
  2. ^ Čubrilović, P. (1995b). Izveštaj o izradi i uslovima eksploatacije bunara SAR-1 na vrelu Sarlah u Pirotu, Beograd, fond Geozavoda – Beograd

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Stanković, S. (1997). Geografija Ponišavlja, Srpsko geografsko društvo, Beograd.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]