Rakinac

Koordinate: 44° 23′ 24″ S; 21° 12′ 20″ I / 44.39° S; 21.2055° I / 44.39; 21.2055
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Rakinac
Crkva Svetog Arhanđela Gavrila
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugPodunavski
OpštinaVelika Plana
Stanovništvo
 — 2011.Pad 943
Geografske karakteristike
Koordinate44° 23′ 24″ S; 21° 12′ 20″ I / 44.39° S; 21.2055° I / 44.39; 21.2055
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina179 m
Rakinac na karti Srbije
Rakinac
Rakinac
Rakinac na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj026
Registarska oznakaVP

Rakinac je naselje u Srbiji u opštini Velika Plana u Podunavskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 943 stanovnika.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Selo leži južno od Velikog Orašja Opština Velika Plana.

U kraju selištu nalazila se stara crkvica, po kojoj se i brdo na kome je, zove Crkvina. Ranije su se tu poznavali temelji, ali ih danas nema. Danas se tu nalazi samo jedan kamen, koji je svakako služio kao presto u oltaru, i tu su, dok selo nije dobilo crkvu, dolazili sveštenici, prićešćivali su narod i služili službu. Misli se da je ovu crkvu podigao knez Lazar. Postoji predanje da je na mestu Vukovcu, zapadno od Rakinca, još pre Kosovskog boja postojalo naselje Vukušić, u blizini koga se nalaze ostaci nekog starog groblja. Ima još mesta na kojima se nalazi tragovi koji ukazuju na staro naselje. U mesto Svinje postoji staro groblje, a u mestu Kupusini ima tragova od groblja koje zovu „madžarskim“.

Rakinac je osnovan u doba prve Seobe, a osnovale su ga četiri porodice: Martinovići, Teofilovići, Radojkovići i Đorkovići su došli od Kosova, a Radojkovići su došli od Sjenice. Docnije, za vreme druge Seobe, došli su Pavlovići Timotijevići od Sjenice, Brankovići od Kosova i Rakići iz okoline Koršumlije. U doba Kočine Krajine doselili su se Lazovići iz Starog Vlaha, Lugavci iz Preljine. Najzad su u toku prvog i drugog Ustanka i docnije doseljene ostale porodice, i to od Timoka, od Nove Varoši, od Zaječara, od Vidina, od Pirota, zatim iz Gruže, Jasenice i Lepenice.

Rakinac se pominje u aračkim spiskovima i imao je 1818. godine 54 kuća. A po popisu iz 1921. godine u Rakincu je bilo 405 kuća sa 2122 stanovnika.

Predanje veli da je selo dobilo ime po nekome Raki koji je ovamo prvi došao. Pričaju da se pre toga selo zvalo Stekojevac. Crkva u Rakincu podignuta 1875. godine. (podaci krajem 1921. godine).[1][2]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Rakinac živi 890 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 44,6 godina (43,0 kod muškaraca i 46,2 kod žena). U naselju ima 331 domaćinstvo, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,32.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 1.786
1953. 1.810
1961. 1.668
1971. 1.566
1981. 1.516
1991. 1.404 1.246
2002. 1.100 1.277
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
1.082 98,36%
Hrvati
  
3 0,27%
Crnogorci
  
1 0,09%
Makedonci
  
1 0,09%
nepoznato
  
10 0,90%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Podaci su uzeti iz: „Naselja“Lepenica, Radovanje, Br. 460./928. T. Radivojević. „Letopisa Sela Rakinac
  2. ^ Literatura „Letopis Podunavskih mesta“ (Beč 1999) period 1812 – 1935 g. Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Dosenjenici čime se bavili meštani
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Korišćena Literatura[uredi | uredi izvor]

  • „Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999 g.). Letopis period 1812 – 2009 g. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani
  • Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927. objavjeno (1927 g.)„Napredak Pančevo,,
  • Napomena

U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Najveći prilog u ovom delu čine ,»Letopisi« i trudio se da ne propusti nijednu važnu činjenicu u prošlosti opisivanih mesta.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]