Svaljava
Svaljava ukr. Свалява | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Ukrajina |
Oblast | Zakarpatska oblast |
Osnovan | 1236. |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2012. | 17.050 [1] |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 48° 32′ 50″ S; 22° 59′ 11″ I / 48.547222° S; 22.986389° I |
Vremenska zona | UTC+2 (EET), leti UTC+3 (EEST) |
Aps. visina | 204 m |
Ostali podaci | |
Gradonačelnik | Ivan Lanjo |
Poštanski broj | 89300 |
Registarska oznaka | AO |
Svaljava (ukr. Свалява, jidiš סוואליאווע) administrativni je centar svaljavskog rejona, Zakarpatska oblast, Ukrajina. Populacija grada je oko 17050 ljudi[1]. Nalazi se u bližini grada Mukačevo. Grad je kroz istoriju imao veću populaciju Jevreja. Kroz grad teče reka Latorica, pritok reke Tise. Ime je dobila po soli (rus. соль).
Istorija[uredi | uredi izvor]
Svaljava je bila osnovana u 12. veku kada je pomenuta prvi put. Prve poznate naselbine su bile od 1. veka naše ere. Kod grada je pronađeno i arheološko nalazište kulture Veneda, gde su pronađena groblja i oružje. Prema kraljevskom povelju 1264. tu su se nalazili zaselki u sastavu Galicijsko-volinjske kneževine. Svaljava je kao i neki drugi zakrpatski gradovi poznata po banjama. Ime je dobila po soli (solь), jer je grad bio centar za izvoz tog zaćina iz marmaroške županije u susednje zemlje. U 13. veku Svaljava je postala deo Kraljevine Mađarske. U 16. veku gradu su vladali transilvanski knezovi (Stefan Batori). 1657. grad pustoše Poljaci (knez Ljubomirski). Nakon ugušenog ustanka protiv Habsburga od 1703. do 1711, Svaljava je darovana od cara rimskog carstva Karla VI nemačkoj porodici Šernborn-Bughajm (nem. Schönborn), zajedno sa 200 sela habzburške Ugarske. Taj posjed su imali skoro 200 godina. Nakon raspada Austrougarske nakon Prvog svetskog rata Svaljava postane deo Čehoslovačke (cela Zakarpatska Rusija). 1928. postane administrativni centar (svaljavski rejon). 1930. otvorena je škola sa imenom Tomaš Masarik (tada predsednik Čehoslovačke). Minhenskim sporazumom 1938. cela Zakarpatska Rusija koja je nakon Prvog svetskog rata pripala Čehoslovačkoj dobila je Kraljevina Mađarska. 25. oktobra 1944. Svaljavu je oslobodila Crvena armija. Posle Drugog svetskog rata Svaljava je deo Sovjetskog Saveza. Nakon raspada Sovjetskog Saveza naselje postane deo Ukrajine (1991)
Naselje je svoj grb dobilo 1840-ih. Prava kao grad dobije 1957.
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Prema popisu iz 1910. 47,1% populacije su bili Unijati (grko-katolici), 26,2% Jevreja i 22,9% rimsko katolika. Za vreme Drugog svetskog rata Jevreji su bili deportovani od mađarskih okupacionih snaga u logor Aušvic (maj 1944)
Prema cenzusu iz 2001. Ukrajinaca ima 94,5%, Rusa 1,5%, Mađara 0,7% i Slovaka 0,6%
Saobraćaj[uredi | uredi izvor]
Grad je povezan na relaciji Lavov - Mukačevo - Užgorod sa putem i železnicom. Železnica Beč - Lavov otvorena je 1881.
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Jevrejsko groblje
-
Sinagoga (1922)