Seleuš
Seleuš | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Autonomna pokrajina | Vojvodina |
Upravni okrug | Južnobanatski |
Opština | Alibunar |
Stanovništvo | |
— 2011. | 1.191 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 45° 07′ 46″ S; 20° 54′ 50″ I / 45.129444° S; 20.913889° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 66 m |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 26351 |
Pozivni broj | 013 |
Registarska oznaka | PA |
Seleuš (rum. Seleuş), naselje je u opštini Alibunar, u Južnobanatskom okrugu, u Srbiji. Prema popisu iz 2011, u ovom mestu je živeo 1.191 stanovnik.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Naselje je dobilo ime „Seleuš” tek 1912. godine. Istorijski nazivi ovog mesta su bili:
Seleuš je bio srpsko selo 1660. godine kada su ga pohodili kaluđeri srpskog manastira Pećke patrijarpije, radi skupljanja priloga. Godine 1746, naselili su ga Rumuni i Germani. Godine 1773, imao je 93 kuće. Ilirsko-banatskoj je dodeljen 1774. godine, a 1776. godine Nemačko-banatskoj regimenti. Austrijski carski revizor Erler je 1774. godine konstatovao da mesto "Seleuš vel Termian" pripada Tamiškom okrugu, Bečkerečkog distrikta. Stanovništvo je tada bilo srpsko.[1] Kada je 1797. godine popisan pravoslavni klir, tu su dva sveštenika Popovića. Paroh pop Josif (rukop. 1771) i pop Jovan kapelan služili su se srpskim i rumunskim jezikom.[2]
Godine 1782,, naselje je brojalo 1023 pravoslavna vernika; 1827, 7 rimokatolika i 1.400 pravoslavnih vernika; 1837, 14 rimokatolika i 2.645 pravoslavnih vernika; a 1847. godine 4 rimokatolika i 2.720 pravoslavnih stanovnika. Rumunska crkva je podignuta 1809. godine.
Seleuš je 1845. godine dodeljen Srpsko-banatskoj regimenti, a od 1849. je i sedište graničarske kompanije kojoj su pripadale Ilandža i Padina. Godine 1854, selo je brojalo 2.713 stanovnika, a kompanija 8.249 stanovnika. Kolera je 1873. godine vladala u selu. Seluš je, 1873. godine, pripojen alibunarskom srezu Torotalskog komitata.
Knjigu o pčelarstvu su, 1847. godine, uzeli mnogi napredni Banaćani, pa i Seleušani. Tako su pretplatnici „Starog pčelara” bili oba paroha, pop Amvrozije Teodorović i pop Nikolaje Otonoga, kao i seoski učitelj Georgije Mančul koji je bio i skupljač pretplate.[3]
Veliko civilizacijsko dostignuće desilo se 25. novembra 1898. godine kada je Seleuš dobio železničku stanicu. Kada je reč o finansijama Seluša, 1908. godine je bio propisan državni porez od 20.272 kruna, a opštinski prirez nije razrezan. Ukupni porezi iznosili su 40.159 kruna, odnosno 14,3 kruna po glavi stanovnika.
Nakon Prvog svetskog rata, nekoliko stotina hektara je dodeljeno dobrovoljcima, zbog čega se jedna deputacija neuspešno žalila u Beogradu marta 1923.[4]
Brojno stanje stanovništva poslednjih decenija je: 1869. godine – 2.494 stanovnika; 1880. godine – 2.659 stanovnika; 1890. godine – 2.902 stanovnika; 1900. godine – 2.801; 1910. godine – 2.664 stanovnika. Po popisu od 31. januara 1921. bilo je 2.522 stanovnika, od kojih Srba – 19; Slovaka – 8; ostalih Slovena – 12; Rumuna – 2.388; Nemaca – 23; Mađara – 19; ostalih – 53.
Demografija[uredi | uredi izvor]
U naselju Seleuš živi 1.191 stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 43,1 godina (40,6 kod muškaraca i 44,0 kod žena). U naselju ima 412 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,89.
Stanovništvo u ovom naselju veoma je nehomogeno, uz relativnu rumunsku većinu, a u poslednja četiri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.
|
|
m | ž |
|||
? | 3 | 4 | ||
80+ | 17 | 30 | ||
75—79 | 21 | 31 | ||
70—74 | 43 | 38 | ||
65—69 | 32 | 51 | ||
60—64 | 44 | 44 | ||
55—59 | 27 | 46 | ||
50—54 | 47 | 36 | ||
45—49 | 51 | 52 | ||
40—44 | 61 | 34 | ||
35—39 | 47 | 50 | ||
30—34 | 30 | 44 | ||
25—29 | 37 | 28 | ||
20—24 | 31 | 32 | ||
15—19 | 41 | 41 | ||
10—14 | 54 | 51 | ||
5—9 | 49 | 34 | ||
0—4 | 32 | 27 | ||
Prosek : | 39,8 | 43,0 |
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 532 | 125 | 347 | 45 | 9 | 6 |
Ženski | 561 | 82 | 343 | 119 | 15 | 2 |
UKUPNO | 1.093 | 207 | 690 | 164 | 24 | 8 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 316 | 211 | 0 | 0 | 25 |
Ženski | 201 | 127 | 0 | 1 | 20 |
UKUPNO | 517 | 338 | 0 | 1 | 45 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 0 | 38 | 6 | 1 | 3 |
Ženski | 1 | 8 | 11 | 1 | 0 |
UKUPNO | 1 | 46 | 17 | 2 | 3 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 3 | 1 | 7 | 7 | 5 |
Ženski | 0 | 1 | 1 | 12 | 11 |
UKUPNO | 3 | 2 | 8 | 19 | 16 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 2 | 0 | 0 | 7 | |
Ženski | 2 | 0 | 0 | 5 | |
UKUPNO | 4 | 0 | 0 | 12 |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ J.J. Erler: "Banat", Pančevo 2003.
- ^ "Temišvarski zbornik", Novi Sad 9/2017.
- ^ Maksimilijan Ćurčić: "Stari pčelar ili kratko rukovodstvo k celi-shodnom-praktičeskom pčelovodstvu...", Novi Sad 1847. godine
- ^ "Politika", 3. mart 1923, str. 5
- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.
- ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9.
- ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Mileker, Filiks. Letopisi opština u južnom Banatu. ISBN 978-86-85075-04-9.
- M, Marina (2009). Peščari. Beč.