Tupoljev ANT-14

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tupoljev ANT-14 „Pravda“

Tupoljev ANT-14
Tupoljev ANT-14

Opšti podaci
Namena putnički avion
Posada 2 (5) ljudi
Broj putnika 36 ili 4,5 t tereta
Poreklo  SSSR
Proizvođač CAGI
Probni let 14. avgust 1931.
Uveden u upotrebu 1932.
Povučen iz upotrebe 1945.
Status neoperativan
Prvi operater Aeroflot
Broj primeraka 1
Dimenzije
Dužina 26,49 m
Visina 5,02 m
Raspon krila 40,40 m
Površina krila 240,00 m²
Masa
Prazan 10.828 kg
Maksimalna 17.530 kg
Pogon
Motori klipni
Broj motora 5
Fizičke osobine
Klipnoelisni motor 5 x Gnome Rone Jupiter VI 9-AKH
Snaga KEM-a 5 x 353 kW
Snaga KEM-a u ks ili 5 x 480 ks
Performanse
Maks. brzina na Hopt. 236 km/h
Ekonomska brzina 204 km/h
Dolet 1.200 km
Plafon leta 4.220 m
Brzina penjanja 171 m/min
Portal Vazduhoplovstvo

Tupoljev ANT-14 „Pravda" / (Tupoljev ANT-14 "Pravda"), (rus. Туполев АНТ-14 „ПРАВДА"), je petomotorni putnički avion na klipno elisni pogon ruskog proizvođača Tupoljev namenjen prevozu 32 putnika. Razvijen je na osnovu prethodnog putničkog aviona ANT-9. Prvi let prototipa bio je 14. avgust 1931. godine.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Vladimir Petljakov - bista

Avion ANT-14 je razvijen u rekordno kratkom vremenu Institut CAGI je marta meseca 1930. godine potpisao ugovor, a 14. avgusta 1931. godine avion je obavio svoj prvi probni let. Za divno čudo nije se obistinila ona narodna izreka „Što je brzo to je i kuso." Osnova za projekt su poslužili putnički avioni ANT-9 i bombarder TB-3, sa kojih su upotrebljena sva prihvatljiva rešenja i odgovarajući agregati, oprema i delovi. Sa avionom su veoma brzo obavljena sva moguća ispitivanja i dobio je pozitivnu ocenu, jedina korekcija je izvršena time što su dodata još 4 sedišta tako da je avion mogao da preveze 36 umesto projektovanih 32 putnika. Avion je bio namenjen za prevoz putnika na dugim linijama kao što je bila linija Moskva-Vladivostok.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Avion Tupoljev ANT-14 je visokokrilni avion potpuno metalne konstrukcije (noseća struktura od čeličnih profila i cevi a oplata od talasastog aluminijumskog lima), sa pet klipno elisna vazduhom hlađena radijalna motora, koji su postavljeni po dva na krila i jedan na nosu aviona. Svaki motor ima dvokrake elise sa fiksnim korakom. Na ANT-14 su ugrađeni francuski motori Gnome-Rhone Jupiter IV 9-AKH, radijalni motor vazduhom hlađen sa 9 cilindara i snage 480 KS. Avion ima fiksni (neuvlačeći) stajni trap sa po dva točka sa svake strane smeštana ispod krila aviona, treća oslona tačka je „klavirski“ točak koji se nalazi na repu aviona. Trup aviona je pravougaonog poprečnog preseka i u njega se mogu komotno smestiti 36 putnika. Posada je smeštena u posebnu zatvorenu kabinu a avion je opremljen duplim komandama, a piloti su sedeli jedan pored drugog.

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Avion ANT-14 je bio namenjen dugolinijskom saobraćaju i bio je u to vreme jedan od najvećih putničkih aviona. Predviđen je da leti na liniji Moskva-Vladivostok, međutim usled nedostatka putnika ovaj avion je prebačen u propagandnu eskadrilu „Maksim Gorki“ u Moskvu i tu je leteo takozvane promotivne letove u cilju popularizacije vazduhoplovstva i vazdušnog saobraćaja. Punih 10 godina ovaj avion je leteo iznad Moskve bez ikakvih problema. napravio je preko 1.000 letova i prevezao preko 40.000 putnika. Po dva leta je obavio iznad Harkova i Lenjingrada. Nakon istrošenih resursa ovaj avion je prebačen u muzej vojne opreme.

Zemlje koje su koristile ovaj avion[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Janić, Čedomir (2003). Vek avijacije - [ilustrovana hronologija] (na jeziku: (jezik: srpski)). Beočin: Efekt 1. COBISS.SR 110428172. 
  • Gordon, Yefim; Rigament, Vladimir; (2005). OKB Tupolev: History of the Design Bureau and its Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). Hinckley, England: Midland Publishing. ISBN 978-1-85780-214-6. 
  • Donald, David (1997). The Complete Encyclopedia of World Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). NY: Barnes & Noble. ISBN 978-18-9410-224-7. 
  • Donald, David (1999). The Encyclopedia of Civil Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). San Diego: Thunder Bay Press. ISBN 978-15-7145-183-5. 
  • Aboulafia, Richard (1996). Jane's Civil Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). Glasgow: Harper Collins Publishers. ISBN 978-00-0711-024-7. 
  • Gunston, Bill (1995). The Osprey Encyclopaedia of Russian Aircraft 1875 - 1995 (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Osprey. ISBN 978-1-85532-405-3. 
  • Duffy, Paul; Kandalov, Andrei; (1996). Tupolev: The Man and His Aircraft (na jeziku: (jezik: engleski)). Shrewsbury UK: Airlife Publishing. ISBN 978-1-85310-728-3. 
  • Stroud, John (1968). Soviet Transport Aircraft since 1945. (na jeziku: (jezik: engleski)). London: Putnam. ISBN 978-0-370-00126-5. 
  • Šavrov, V. B. (2002). Istoriя konstrukciiй samoletov v SSSR do 1938 gg (na jeziku: (jezik: ruski)). Moskva: Mašinostroenie. ISBN 5-217-03112-3. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]