Ускршњи лептир

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Uskršnji leptir
(Zerynthia polyxena)
Odozgo
Sa strane
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
Z. polyxena
Binomno ime
Zerynthia polyxena
Sinonimi
  • Papilio cassandra Geyer, 1828[1]
  • Papilio creusa Meigen, 1829
  • Papilio hypermnestra Scopoli, 1763
  • Papilio hypsipyle Schulze, 1776
  • Papilio hypsipyle Fabricus, 1777
  • Zerynthia polyxena D., 1775
  • Zerynthia polyxena polyxena

Uskršnji leptir[2] (lat. Zerynthia polyxena) vrsta je dnevnog leptira iz porodice jedrilaca (lat. Papilionidae).

Opis vrste[uredi | uredi izvor]

Opis odrasle jedinke[uredi | uredi izvor]

Raspon krila odraslih jedinki iznosi od 50—56mm. Polni dimorfizam je slabo izražen. Prepoznatljiv je po crnoj cik-cak šari koja se prostire duž spoljnih rubova krila.[3] Boja krila se kreće od bele do krem, a krila su ispresecana crnom pravilnom mrežom. Zadnja krila sa gornje strane imaju nekoliko crvenih polja, dok se donje strane i prednjih i zadnjih krila postoje crvene oznake i linije koje uokviruju crnu cik-cak šaru. Glava i toraks su prekriveni crnim i crvenim dlačicama. Abdomen je crn sa ravnomerno raspoređenim belim i crvenim dlačicama.

Opis gusenice[uredi | uredi izvor]

Boja gusenice ovog leptira je varijabilna ali uvek u nijansama žute ili narandžaste. Sa dorzalne strane gusenica na svakom članku ima po dva narandžasta izraštaja sa crnim vrhom, koji su prekriveni sitnim dlačicama. Ovakvi izraštaji nalaze se i sa lateralne strane, a uloga im je da u kombinaciji sa jarkim bojama gusenice odbiju predatore. Gusenica se najčešće hrani vučjom jabukom (Aristolochia clematitis),[4] koja je otrovna, pa je i gusenica samim tim otrovna, te je predatori najčešće izbegavaju. Na većim visinama je zabeležena i na biljci južnoj kokotinji (Aristolochia pallida)[5].

Opis lutke[uredi | uredi izvor]

Lutke ovog leptira su izdužene, boja dosta varira ali uvek je u nijansama krem ili smeđe boje.

Opis jajašca[uredi | uredi izvor]

Jajašca ovog leptira su okrugla, u početku krem boje, nakon par dana bistra tečnost u jajašcetu se zamuti i postane gotovo crna, potom se izležu mlade gusenice. Jajašca najčešće bivaju položena na listove, sa lica ili naličja, ređe na stablu. Gotovo uvek biva položeno dva ili više jajašaca.

Rasprostranjenost i stanište[uredi | uredi izvor]

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Ovaj leptir naseljava veći deo Evrope (Apeninsko poluostrvo, Balkansko poluostrvo), Malu Aziju, jug Kazahstana i Ural. Odsutan je sa Pirinejskog poluostrva, Skandinavije, Velike Britanije, Republike Irske, Islanda, Letonije, Litvanije, Estonije.

Rasprostranjenost u Srbiji[uredi | uredi izvor]

Ovaj leptir je prisutan u većem delu Srbije,[3] naseljava Gornje Podunavlje, obale Dunava, okolinu Beograda, Deliblatsku peščaru, veći deo Šumadije, Staru planinu, dolinu Velike, Južne i Zapadne Morave, Kosovo i Metohiju. Nije pronađen na Pešterskoj visoravni, kao ni u delovima Srbije gde je vrlo izražena upotreba pesticida i insekticida.

Stanište[uredi | uredi izvor]

Tipična staništa su područja pokraj vodenih površina, ali se neretko sreće na zaraslim livadama i poljoprivrednom zemljištu, a zalazi i u ljutska naselja. Praktično ih ima svuda gde rastu biljke hraniteljke iz roda Aristolochia i retko se udaljava od nje[5]. U izboru staništa i biljke veoma liči na srodnog đurđevdanskog leptira. Međutim, nedavna studija je pokazala da se uskršnji leptir češće sreće u blizini reka ili na parcelama, za razliku od srodnog, đurđevdanskog leptira koji je češći u blizini ljudskih naselja[6].

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Funet.fi
  2. ^ Popović, Miloš; Verovnik, Rudi (2018-06-22). „Revised checklist of the butterflies of Serbia (Lepidoptera: Papilionoidea)”. Zootaxa. 4438 (3): 501. ISSN 1175-5334. doi:10.11646/zootaxa.4438.3.5. 
  3. ^ a b „Biološka raznovrsnost Srbije”. bioras.petnica.rs. Arhivirano iz originala 11. 01. 2018. g. Pristupljeno 10. 01. 2018. 
  4. ^ Mazzei, Paolo; Morel, Daniel; Panfili, Raniero. „Moths and Butterflies of Europe and North Africa”. 
  5. ^ a b Biologer zajednica u Srbiji (2018). „Biologer — jednostavan i slobodan softver za prikupljanje podataka o biološkoj raznovrsnosti”. biologer.org. Pristupljeno 7. 10. 2020. 
  6. ^ Ilić, Milan; Nikolić, Marko; Savić-Zdravković, Dimitrija; Đurđević, Aca; Popović, Miloš (2019). „Afinitet vrsta Zerynthia cerisy i Z. polyxena prema određenim tipovima staništa (Lepidoptera: Papilionidae)”. XII simpozijum entomologa Srbije sa međunarodnim učešćem: Zbornik rezimea. 12: 50. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]