Fotorealizam

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Fotografski realizam, je umetnički pravac u srodstvu sa hiperealizmom nastao krajem 60-ih i početkom 70-ih godina XX veka u SAD, kao reakcija na apstraktnu umetnost i akcionu umetnost kao u slikarstvu tako i u vajarstvu. Odlikuje se krajnje realističnim pristupom stvaraoca, jer slike podsećaju na fotografije. One zapravo i nastaju od fotografija, pristupom korišćenim i ranije u istoriji slikarstva, ali u ovom slučaju, fotografije ne služe samo kao referenca, već predstavljaju proizvod „zamrznutog“ momenta, koji će kasnije biti doslovno prenesen na platno.

Primer za fotorealizam- portret Marlin Monro

Vodeći srpski slikar hiperrealizma, koji je slavu stekao i širom sveta je Dragan Malešević Tapi (1941-2002).

Vodeći američki slikari fotorealizma su:

Fotorealizam, poznat i kao superrealizam ili novi realizam, je najdominantniji u slikarstvu. Prva generacija američkih fotorealista uključuje slikare Ričarda Estesa (Richard Estes), Džona Bedera (John Baeder), Denisa Petersona (Denis Peterson), Džona Mendela (John Mandel), Roberta Behtla (Robert Bechtle), Odri Flek (Audrey Flack), Dona Edija (Don Eddy), Čaka Klouza (Chuck Close), Ralfa Goingza (Ralph Goings), i Ričarda Meklina (Richard McLean). Pošto ovi umetnici rade samostalno, teško je navesti jasno definisane odrednice stila. Međutim, ono što ih nesumnjivo povezuje su teme njihovih dela, koje se uglavnom odnose na svakodnevne, poznate prikaze u njihovoj okolini, smeštene u okvir urbanih pejzaža, portreta i mrtve prirode.

U skulpturi, jedan od retkih fotorealista je Dvejn Henson (Duane Hanson), poznat po izuzetno realističnim oslikanim skulpturama običnih ljudi obučenih u pravu odeću.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Markus Steigman/ René Zey- lexikon derModernen Kunst Tehniken und Stile Hamburg 2002.