Pređi na sadržaj

Franc Kos

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Franc Kos
Lični podaci
Nadimak
  • Slovenac
  • Žuti
  • Branimir Manojlović
Datum rođenja(1966-07-16)16. jul 1966.(58 god.)
Mesto rođenjaCelje, SFR Jugoslavija
Vojna karijera
Služba SFR Jugoslavija
 Republika Srpska
 Zair
Vojska Jugoslovenska narodna armija
Teritorijalna odbrana Republike Slovenije
Zbor narodne garde
Hrvatsko vijeće odbrane
Armija Republike Bosne i Hercegovine
Vojska Republike Srpske
Bela legija
Čin potporučnik
Jedinica10. diverzantski odred
KomandantKomandant Prvog voda
10. diverzantskog odreda
Učešće u ratovimaRat u Bosni i Hercegovini
Prvi kongoanski rat

Franc Kos (poznat pod nadimcima Slovenac i Žuti, kao i pseudonimu Branimir Manojlović, Celje, 16. jul 1966) je nekadašnji oficir slovenačke nacionalnosti, pripadnik Slovenačke teritorijalne odbrane, Zbora narodne garde, Hrvatskog vijeća odbrane, Armije Republike Bosne i Hercegovine, potporučnik Vojske Republike Srpske i komandant Prvog (bijeljinskog) voda 10. diverzantskog odreda, učesnik rata u Sloveniji (1991), rata u Hrvatskoj (1991−1992) i rata u Bosni i Hercegovini (1992−1995).

Sud Bosne i Hercegovine u Sarajevu ga je 15. februara 2013. godine osudio na 35 godina zatvora, zbog progona bošnjačkog stanovništva sa zaštićene zone pod kontrolom Ujedinjenih nacija u junu u julu 1995. godine.[1]

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Mladost

[uredi | uredi izvor]

Rođen je 16. jula 1966. godine u Celju, kao najmlađe od troje dece Otmara Kosa i Marije Olivo. Majka mu je preminula kada je imao 4 godine. Urušeni porodični odnosu su doveli da neko vreme provede u domu za decu bez roditeljskog staranja, a odrazilo se i da njegovo obrazovanje. Završio je samo osnovnu školu i otišao na limarski zanat. Tokom služenja vojnog roka u Jugoslovenskoj narodnoj armiji u Nišu 1986. godine, dobio je čin desetara.

Rat u Bosni i Hercegovini

[uredi | uredi izvor]

Kos je 1991. godine učestvovao u ratu u Sloveniji, a potom se u Zagrebu pridružio Zboru narodne garde i učestvovao u bici za Vukovar. Po izbijanju rata u Bosni i Hercegovini 1992. godine, odlazi u Mostar i pridružuje se Hrvatskom vijeću odbrane. U januaru 1993. godine prelazi u treći vod drugog bataljona Prve tuzlanske brigade Armije Republike Bosne i Hercegovine. Pod optužbom da je pomagao Srbima da pređu na teritoriju pod kontrolom Vojske Republike Srpske, uhapsila ga je vojna policija ARBiH, te ostaje u pritvoru 40 dana. Po izlasku iz pritvora, prebegao je Vojsci Republike Srpske, koja ga ponovo drži u pritvoru neko vreme.

Pušten je u februaru 1994. godine i preuzet od pukovnika Petra Salapure, načelnika Uprave za obaveštajne poslove Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, koji je preuzeo organizovanje jedne posebne diverzantske grupe u koju je uključio Zijada Žigića, Stjepana Pranića i Dražena Erdemovića. Konačno, oktobra 1994. godine je pod direktnom komandom Glavnog štaba VRS formiran 10. diverzantski odred za čijeg je komandanta postavljen poručnik Milorad Pelemiš, a Kos je određen za komandanta Prvog voda u Bijeljini.

Borbe u Zairu

[uredi | uredi izvor]

Krajem 1996. godine, Franc Kos je napustio službu u Vojsci Republike Srpske. Na poziv Milorada Pelemiša odlazi sa još dva bivša pripadnika 10. diverzantskog odreda u Zair i bori se kao plaćenik u Prvom kongoanskom ratu na strani svrgnutom predsednika Mobutua Sesea Sekoa.

Period nakon rata

[uredi | uredi izvor]

Jedno vreme je živeo u Novom Selu kod Bijeljine pod imenom Branimir Manojlović i tamo radio kao vodoinstalater. Franc Kos se pojavio kao svedok na suđenju Radovanu Karadžiću pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Hagu.[2]

Suđenje u Sarajevu

[uredi | uredi izvor]

Uhapšen je 19. aprila 2010. godine na graničnom prelazu između Srbije i Hrvatske, po Interpolovoj poternici.[3] Isporučen je Bosni i Hercegovini 10. juna 2010. godine, gde mu je 12. avgusta potvrđena optužnica. Na prvom saslušanju 8. septembra 2010. godine pred Sudom Bosne i Hercegovine, izjasnio se da nije kriv po optužnici koja ga tereti[4] Glavni pretres je počeo 14. decembra 2010. godine.

Prvostepenom presudom koja je doneta 15. juna 2012. godine, Sud Bosne i Hercegovine u Sarajevu ga je osudio da 40 godina zatvora. zbog progona bošnjačkog stanovništva sa zaštićene zone pod kontrolom UN.[5] U drugostepenom postupku, delimično je uvažena žalba odbrane, pa je presudom od 15. februara 2013. godine osuđen je na 35 godina zatvora.[1]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b „Drugostepena presuda” (PDF). Sud Bosne i Hercegovine. 15. 02. 2013. Arhivirano iz originala (PDF) 24. 04. 2021. g. Pristupljeno 24. 04. 2021. 
  2. ^ „Franc Kos: Uloga 10. diverzantskog odreda u srebreničkom masakru”. 
  3. ^ „Franc Kos izručen BiH”. Radio televizija Vojvodine. 10. jun 2010. 
  4. ^ „S1 1 K 003372 10 Krž - Kos Franc i dr.”. Sud Bosne i Hercegovine. Arhivirano iz originala 16. 09. 2021. g. Pristupljeno 24. 04. 2021. 
  5. ^ „Prvostepena presuda” (PDF). Sud Bosne i Hercegovine. 15. 06. 2012. Arhivirano iz originala (PDF) 24. 04. 2021. g. Pristupljeno 24. 04. 2021.