Hvaršinski jezik
Hvaršanski jezik | |
---|---|
Region | Rusija |
Broj govornika | 5 [2] (2010) |
Severoistočnokavkaski jezici
| |
Jezički kodovi | |
ISO 639-3 | khv |
Hvaršinski jezik jedan je od jezika koji pripada grupi sjeveroistočnih kavkaskih jezika, a koji pripada didojskoj podgrupi jezika. Unutar didojske podjele jezika, didojski jezik pripada grupi Bežtinsko-hunzibsko-hvaršinskih jezika. Govori se u Dagestanu i to od starne svega približno 1740 pripadnika Hvaršinaca, prema podacima iz 2010. godine duž desne obale rijeke Andi-Koisu.[2]
Hvaršinski jezik podijeljen je na dva dijalekta: Hvaršinski i Inhokari dijalekat. Tokom vijekova u rječnicima ovog naroda su preuzete mnoge riječi drugih naroda. Tako, u svakodnevnoj komunikaciji mogu se primjetiti riječi avarskog, arapskog, turskog i gruzijskog jezika. U 20. vijek ruski jezik je imao najjači uticaj posebno u smislu političkog i tehničkog vokabulara.
Hvaršini nemaju sopstveni pisani jezik, pa iz tog razloga koriste avarski. Avarski jezik je postao zajednički jezik za komunikaciju, a maternji jezik je sveden na kućnu upotrebu unutar domova Hvaršinaca. Hvaršinski jezik je malo istražen. Prve zapise o njihovom jeziku napisao je R. Erckert na kraju 19. vijeka. Tokom proteklih 50 godina hvaršinski jezik su ozbiljnije proučavali E. Bokarev, D. Lomaišvili i E. Lomadže.[3] [2]
Geografska rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]
Od procjenjenih 4.000 pripadnika Hvaršinaca, njih manje od 2.000 se koristi maternjim jezikom na prostorima jugozapadnog dijela Rusije, na prostorima njihovih sela, koji su i do sad naseljavali.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Deset etnoloških jezičkih mapa evropske Rusije, na kojoj se nalaze i Hvaršnci
- ^ a b v „Khvarshi”.
- ^ „The Khvarshis”. eki.ee. Pristupljeno 22. 9. 2017.