Hvaršinski jezik

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hvaršanski jezik
Region Rusija
Broj govornika
5 [2] (2010)
Severoistočnokavkaski jezici
  • Didojski jezici
    • Bežtinsko-hunzibsko-hvaršinska grupa jezika
      • Hvaršanski jezik
Jezički kodovi
ISO 639-3khv

Hvaršinski jezik jedan je od jezika koji pripada grupi sjeveroistočnih kavkaskih jezika, a koji pripada didojskoj podgrupi jezika. Unutar didojske podjele jezika, didojski jezik pripada grupi Bežtinsko-hunzibsko-hvaršinskih jezika. Govori se u Dagestanu i to od starne svega približno 1740 pripadnika Hvaršinaca, prema podacima iz 2010. godine duž desne obale rijeke Andi-Koisu.[2]

Hvaršinski jezik podijeljen je na dva dijalekta: Hvaršinski i Inhokari dijalekat. Tokom vijekova u rječnicima ovog naroda su preuzete mnoge riječi drugih naroda. Tako, u svakodnevnoj komunikaciji mogu se primjetiti riječi avarskog, arapskog, turskog i gruzijskog jezika. U 20. vijek ruski jezik je imao najjači uticaj posebno u smislu političkog i tehničkog vokabulara.

Hvaršini nemaju sopstveni pisani jezik, pa iz tog razloga koriste avarski. Avarski jezik je postao zajednički jezik za komunikaciju, a maternji jezik je sveden na kućnu upotrebu unutar domova Hvaršinaca. Hvaršinski jezik je malo istražen. Prve zapise o njihovom jeziku napisao je R. Erckert na kraju 19. vijeka. Tokom proteklih 50 godina hvaršinski jezik su ozbiljnije proučavali E. Bokarev, D. Lomaišvili i E. Lomadže.[3] [2]

Geografska rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Od procjenjenih 4.000 pripadnika Hvaršinaca, njih manje od 2.000 se koristi maternjim jezikom na prostorima jugozapadnog dijela Rusije, na prostorima njihovih sela, koji su i do sad naseljavali.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]