Crkva brvnara u Trnjanu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crkva brvnara u Trnjanu
Opšte informacije
MestoTrnjane
OpštinaNegotin
Država Srbija
Vreme nastanka1829.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture

Crkva brvnara u Trnjanu, naseljenom mestu na teritoriji opštine Negotin i predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture.[1]

Izgradnja[uredi | uredi izvor]

Crkva brvnara posvećena Svetim Duhovima razlikuje se po veličini od ostalih crkava brvnara u Negotinskoj Krajini. Na osnovu podataka iz crkvenog arhiva podizanje crkve se smešta u 1829. godinu, pred samo oslobođenje ovih krajeva od Turaka.

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Po arhitektonskim osnovama crkva je sagrađena u obliku krsta, sa pevnicama i višestranom apsidom. Građena je od brvana ali je i spolja i iznutra oblepljena. Krov crkve je pokriven ćeramidom. Najvažniji detalji su na istočnim i severnim vratima sa prikovanim lestvicama i stilizovanim malim otvorima kao i ozidana niša za proskomidiju u oltaru izuzetno skladnog oblika.

Crkva je jednobrodna sa bočnim pevnicama manjih dimenzija. Građena je od talpi a na uglovima spojena sastavom zvanim lastin rep. Bočne strane su ojačane vertikalnim gredama. Oplata je od slame i blata, potom okrečena i mestimično se zadržala na zidovima. Crkva je podignuta na iskošenom terenu pa su kameni temelji izraženije visine na istočnoj strani. Kao delovi temelja korišćeni su i stari nadgrobni spomenici sa geometrijskim i krstastim reljefastim ukrasima. Apsida je u spoljašnjosti nepravilnog sedmostranog oblika, a na južnom delu hrama jedna od strana apside je blago prelomljena ka unutra. I sa severne strane je izveden prelomljeni deo ka unutrašnjosti. Na zapadu se crkva završava plitkim tremom, pravougaonog oblika i ograđenog sa četiri drvena stuba povezana lukovima. Prostor između stubova zatvoren je niskom drvenom ogradom. Unutrašnjost hrama je osvetljena sa tri prozorska otvora, pravougaonog oblika i zatvorena prozorskom rešetkom, raspoređena na apsidi i pevnicama. U severnom delu crkve je nisko ozidano mesto namenjeno krstionici. Pod je u novije vreme betoniran. U naosu se izdvajaju dva ozidana svećnjaka, bliže oltarskoj pregradi.[2]

Ikonostas[uredi | uredi izvor]

Ikonostas crkve u Trnjanu ima ukupno 18 slikarskih radova među kojima su samo kompozicije na carskim dverima i jedna u gornjoj zoni starijeg datuma iz vremena gradnje crkve, dok su ostale ikone iz polovine 19. i početak 20. veka.

Neujednačene ikone imaju pre svega dokumentrno-istorijsku vrednost za izučavanje ove vrste slikarstva novijeg perioda u crkvama Timočke Krajine. Šest pojedinačnih ikona i horizontalni friz sa poprsjima svetitelja, verovatno su pripadale prvobitnom ikonostasu. Pored ovih ikona, u crkvi se nalaze dve manje ikone rađene u stilu ruske ikonografske škole 19. veka. Veoma je značajna i mala zbirka predmeta: drveni krst, putir, petohlebnica, dva svećnjaka koji potiču s kraja 19. i početaka 20. veka.

Riznica[uredi | uredi izvor]

U pokretnom fondu crkve sačuvani su delovi prvobitnog ikonostasa, delo slikara zografskog ikonopisnog modela. Izdvajaju se Bogorodica sa Hristom predstavljena utipu Odigitrije, ikona Svetog Nikole u arhijerejskoj odeždi i sa knjigom u ruci, ikona Svetih apostola Petra i Pavla koja je mahom oštećenog bojenog sloja, ikona Svetog Georgija u sceni ubijanja aždaje na kojoj je svetitelj predstavljen kao ratnik na konju, a u pozadini princeza stoji ispred gradskih kapija, a kraljica i kralj na balkonu sa ključevima grada. Sa prvobitnog ikonostasa je sačuvana i ikona Svetog Jovana, a u pokretnom inventaru trnjanske crkve nalazi se i ikona Svetog Stefana Dečanskog, rad nepoznatog zografa iz 1850. godine. U fondu crkve se čuvaju i dve ikone poreklom iz serijske ruske produkcije 19. veka, kao i dva antiminsa, štampana na platnu od kojih prvi potiče iz grčke Hidre osvećen 1802. godine, stariji od trnjanskog hrama, a drugi datira iz 1866. iz koga saznajemo da ga je osvetio episkop negotinski Evgenije u Crkvi Rođenja Bogorodice u Negotinu.[3]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Crkva brvnara”. Kultura. Arhivirano iz originala 22. 01. 2022. g. Pristupljeno 22. 1. 2022. 
  2. ^ Makuljević, Nenad (2020). „Irena Ćirović, Crkva Svete Trojice u Trnjanu”. Sakralna topografija Negotinske Krajine. Negotin: Muzej Krajine. str. 262—263. ISBN 978-86-87691-24-7. 
  3. ^ Makuljević, Nenad (2020). „Irena Ćirović, Crkva Svete Trojice u Trnjanu”. Sakralna topografija Negotinske Krajine. Negotin: Muzej Krajine. str. 267—270. ISBN 978-86-87691-24-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]