Pero Popivoda

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
pero popivoda
Pero Popivoda
Lični podaci
Datum rođenja(1916-09-12)12. septembar 1916.
Mesto rođenjaLješev Stub, kod Cetinja,  Kraljevina Crna Gora
Datum smrti1979.(1979-Nedostaje neophodni parametar 1, mesec!-00) (62/63 god.)
Mesto smrti Sovjetski Savez
Profesijavojno lice
Delovanje
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaVojska Kraljevine Jugoslavije
NOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska armija
Sovjetska armija
Čingeneral-major

Odlikovanja
Orden partizanske zvezde sa zlatnim vencem Partizanska spomenica 1941.
* (sva odlikovanja oduzeta su
mu 1948.)

Pero Popivoda (Lješev Stub, kod Cetinja, 19161979), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i general-major sovjetske avijacije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1916. godine u selu Lješev stub, kod Cetinja i potiče iz plemena Bjelice.

Pre Drugog svetskog rata radio je kao vojni činovnik oficirskog ranga u Ratnoj mornarici Jugoslovenske vojske.

Po izbijanju Drugog svetskog rata, 1941. godine priključio se Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije. Najpre je bio zamenik komandanta Lovćenskog bataljona za operacije u Sandžaku, a potom intendant Glavne intendure Vrhovnog štaba.

Novembra 1942. godine je sa grupom vojnih rukovodilaca, od strane Vrhovnog štaba NOV i POJ bio upućen u Sloveniju, gde je obavljao dužnosti:

Godine 1944. unapređen je u čin pukovnika, a po prelasku u Srbiju, postavljen je za komandanta 22. srpske divizije.

Posle završetka rata, 1945. godine bio je upućen u Sovjetski Savez gde je dve godine proveo na školovanju. Za vreme školovanja oženio se Kirom Gligorjevnom, ćerkom sovjetskog generala i sa njom dobio sina.

Po povratku u Jugoslaviju postavljen je za načelnika Operativne uprave Ratnog vazduhoplovstva i unapređen u čin general-majora.

Godine 1948. posle donošenja Rezolucije Informbiroa i zaoštravanja odnosa između Jugoslavije i Sovjetskog Saveza, odlučio se da emigrira u Sovjetski Savez. Dana 16. avgusta, sa zemunskog aerodroma je školskim avionom Polikarpov Po-2 odleteo za Rumuniju. Spustio se kod Temišvara i drugim avionom odleteo za Moskvu, dok je ovaj avion vraćen Jugoslovenskoj armiji.

Po dolasku u Moskvu, primljen je u Sovjetsku armiju i priznat mu je čin general-majora avijacije.

Bio je nosilac je Partizanske spomenice 1941. i Ordena partizanske zvezde, kojih je lišen 1948. zbog dezertiranja iz Jugoslovenske armije. Nosilac je i više sovjetskih odlikovanja.

Umro je 1979. godine u Sovjetskom Savezu.

Godine 1951. njegov brat Vlado je ponovio njegov potez i zajedno sa još trojicom članova posade, avionom prebegao iz Jugoslavije.

Literatura[uredi | uredi izvor]