Džemaludin Alić
 | Ovaj članak sadrži spisak literature (štampane izvore i/ili veb-sajtove) korišćene za njegovu izradu, ali njegovi izvori nisu najjasniji zato što ima premalo izvora koji su unijeti u sam tekst. Molimo vas da poboljšate ovaj članak tako što ćete dodati još izvora u sam tekst (inlajn referenci). |
Džemaludin Alić (Zenica, 19. maj 1947 — Sarbriken, 4. septembar 2017)[1][2] bio je bosanskohercegovački književnik.[3] Rođen je u zeničkom naselju Tetovo.[2] Gimnaziju je završio u rodnom gradu, a studije južnoslovenskih književnosti i jezika na Filozofskom fakultetu u Sarajevu[2][4] 1972. godine.[3]
Objavio je više knjiga pjesama:[3]
- Tamni kristal, Zagreb, 1969.
- Razbijanje površine, Sarajevo, 1969.
- Pjev sve tišeg srca, Zagreb 1971.
- Sezona lova, Zagreb, 1974.
- Nesanica, Sarajevo, 1976.
- Put u iskon, Sarajevo, 1978.
- Rađanje Atlantide, Sarajevo, 1988.
- Sarajevo, oko moje, Split, 1992.
Za knjigu pjesama Tamni kristal dobio je nagradu Fonda A.B. Simić 1969. godine u Zagrebu.[2]
Alić je pisao i prozu, kritiku i eseje. Prvi roman I smrt će proći objavio je 1978. godine u Zagrebu, a zatim slijede romani Trošenje grijeha (1980, Sarajevo); Kukci (1988, Banja Luka); Demijurg (1989, Tuzla); i Pataren (2001, Sarajevo).
Knjigu priča Zamka za Ishaka Ledinu[3] objavio je u Sarajevu 1982. godine. Komadanje Orfeja,[3] izbor kritike, polemike i eseja, publikovao je u Tuzli 1986. godine, a djelo Antologija bosanskohercegovačke pripovijetke XX. stoljeća[2] objavljuje u časopisu Život (7—8, 1980. godine).
- Roman Kukci preveden je na makedonski jezik i objavljen pod naslovom Skakulci u Skoplju 1991. godine.
- Antologija bosnaskohercegovačke pripovijetke XX. stoljeća objavljena je na jeziku esperanto u Sarajevu 1982. godine.
- Roman Demijurg preveden je na njemački jezik i objavljen u Bliskastelu 1995. godine. Pataren je takođe objavljen na njemačkom jeziku 2003. godine.
Nakon izbijanja rata u Bosni i Hercegovini Alić je sa porodicom otišao da živi u gradu Splitu u Hrvatskoj, gdje izdaje list RBiH, a od kraja 1993. godine živio je u egzilu u Njemačkoj[3] sa statusom slobodnog umjetnika. U egzilu je napisao knjigu pjesma Bosna Bosona, roman Pataren i djelo Devetnaest stoljeća Bosne (1988, Frankfurt).
Reference
[уреди | уреди извор]Literatura
[уреди | уреди извор]- Alić, Džemaludin (1991). Demijurg. Sarajevo: Svjetlost. str. 187.
Spoljašnje veze
[уреди | уреди извор]
bošnjački Vikicitat ima citate vezane za članak: Džemaludin Alić
| Međunarodne | |
|---|---|
| Državne | |
| Ljudi | |
| Ostale | |
.svg){kind=small}