Leukotrien

С Википедије, слободне енциклопедије
LTA4 Molekul sadrži četiri dvostruke veze, tri od kojih su konjugovane. Ovo je zajednička osobina A4, B4, C4, D4, i E4 molekula.
LTB4
LTC4 je cisteinil leukotrien
LTD4
LTE4

Leukotrieni su masni molekuli imunskog sistema koji doprinose inflamaciji kod astme i alergijskog rinitisa. Leukotrienski antagonist se koriste za lečenje tih bolesti.

Leukotrieni su prirodni eikosanoidni lipidni posrednici. Leukotrieni koriste autokrinu i parakrinu signalizaciju za regulaciju telesnog responsa. Leukotrieni se proizvode u telu iz arahidonske kiseline enzimom 5-lipoksigenaza. Njihovo formiranje je obično praćeno nastankom histamina.

Tipovi[уреди | уреди извор]

Primeri leukotriena su LTA4, LTB4, LTC4, LTD4, LTE4, i LTF4.

LTC4, LTD4 i LTE4 se često nazivaju cisteinilnim leukotrienima usled prisustva aminokiseline cisteina u njihovoj strukturi. Cisteinilni leukotrieni su sporo-reagujuće supstance anafilakse (SRS-A).

Istorija i ime[уреди | уреди извор]

Ime leukotrien, koje je uveo švedski biohemičar Bengt Samuelson 1979, potiče od reči leukocit i trien (što ukazuje na činjenicu da ova jedinjenja imaju tri konjugovane dvostruke veze). Molekul koji je kasnije nazvan leukotrien C, "sporo reagujuća supstanca koja stimuliše glatke mišiće" (SRS) je originalno otkrivena između 1938 i 1940 od strane Feldberga i Kelaveja.[1][2][3] Istraživači su izolovali SRS iz tkiva pluća posle dužeg period nakon izlaganja otrovu zmije i histaminu.

Biohemija[уреди | уреди извор]

Sinteza[уреди | уреди извор]

Leukotrieni su sintetisani u ćeliji iz arahidonske kiseline 5-lipoksigenazom. Katalitički mehanizam obuhvata umetanje kiseonika na specifičnoj poziciji arahidonske kiseline.

Put lipoksigenaze je aktivan u leukocitima, (mast ćelijama, eozinofilima, neutrofilima, monocitima, i bazofilima. Kad su te ćelije aktivirane, arahidonska kiselina se otpušta iz fosfolipidne ćelijske membrane fosfolipazom A2.

Референце[уреди | уреди извор]

  1. ^ Feldberg W, Kellaway CH (1938). „Liberation of histamine and formation of lyscithin-like substances by cobra venom.”. J Physiol. 94: 187—226. 
  2. ^ Feldberg W, Holden HF, Kellaway CH (1938). „The formation of lyscithin and of a muscle-stimulating substance by snake venoms.”. J Physiol. 94: 232—248. 
  3. ^ Kellaway CH, Trethewie ER (1. 4. 1940). „The liberation of a slow reacting smooth-muscle stimulating substance in anaphylaxis”. Q J Exp Physiol. 30 (2): 121—145. Архивирано из оригинала (pdf) 05. 02. 2009. г. Приступљено 12. 12. 2010. 

Dodatna literatura[уреди | уреди извор]

  • Lipkowitz, Myron A. and Navarra, Tova (2001) The Encyclopedia of Allergies (2nd ed.) Facts on File, New York, ISBN 0-8160-4404-X. стр. 167,.
  • Samuelsson, Bengt (ed.) (2001) Advances in prostaglandin and leukotriene research: basic science and new clinical applications: 11th International Conference on Advances in Prostaglandin and Leukotriene Research: Basic Science and New Clinical Applications, Florence, Italy, June 4–8, 2000 Kluwer Academic Publishers, Dordrecht, ISBN 978-1-4020-0146-8
  • Bailey, J. Martyn (1985) Prostaglandins, leukotrienes, and lipoxins: biochemistry, mechanism of action, and clinical applications Plenum Press, New York, ISBN 978-0-306-41980-5

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

  • Leukotrienes на US National Library of Medicine Medical Subject Headings (MeSH)