Pasulji

С Википедије, слободне енциклопедије
„Šareni poni”: sorta Phaseolus vulgaris

Pasulj ili grah je naziv za seme nekoliko biljaka iz porodice mahunarki (Fabaceae). Postoji oko 70 vrsta ovog povrća. To je jednogodišnja zeljasta biljka koja sazreva u jesen. Kao i sve mahunarke, sadrži mnogo belančevina, ali su one fiziološki nepotpune, što znači da im nedostaju pojedine aminokiseline koje su neophodne ljudskom organizmu. Ovaj nedostatak lako se nadoknađuje upotrebom žitarica u ishrani. Hranljiva vrednost lomljenog pasulja na 100g (3,5oz) je: energija - 334 kJ (80 kcal), ugljeni hidrati - 10,5g, masti] - 0,5g, proteini - 9,6g.[1][2]

Terminologija[уреди | уреди извор]

Engleska reč „bean” i njeni germanski kognati (e.g., nemački Bohne) su bili u širokoj upotrebi u zapadno germanskim jezicima još pre 12. veka,[3] a odnosili su se na široki pasulj i drugo mahunasto seme. To je bilo dugo pre nego što je rod iz Novog seta Phaseolus postao poznat u Evropi. Nakon kontakta Kolumbijanske ere između Evrope i Amerika, upotreba reči je proširena tako da obuhvata mahunasta semena roda Phaseolus, kao što su obični pasulj i mnogocvetni pasulj, i srodnog roda Vigna. Termin je dugo generalno korišten za mnogo drugo semenje slične forme,[3][4] kao što su zrna soje Starog sveta, grašak, leblebija (garbanzo pasulj), drugi pripadnici rodova Vicia, i Lupinus, i čak i oni koji su manje slični, kao što su zrna kafe, vanile, ricinusa, i kakao. Stoga termin „bean” u generalnoj upotrebi može da se odnosi na veliki broj različitih vrsta.[2]

Upotreba[уреди | уреди извор]

Hijacint pasulj, Lablab purpureus
Psophocarpus tetragonolobus (krilasti pasulj)
Polje „širokog pasulja“, odnosno bobaa (Vicia faba), pred berbu
Kuvani pasulj
Prikaz količine vlakana i proteina na 100g mahunarki.
Veličina kruga je proporcionalna sadržaju željeza. Iz ovog pregleda se vidi da su leća i pasulj daleko najzdraviji dok soja i grašak imaju najmanje nutrijenata po obroku.
Bob (Vicia faba), u SAD poznat kao pasulj fava

U vegetarijanskoj kuhinji pasulj je veoma popularan jer se njegovom upotrebom nadoknađuje nedostatak belančevina.[5]

Termin pasulj, u raznim dijelovima sveta označava nekoliko biljaka koje pripadaju različitim rodovima iz porodice Fabaceae. Najbitniji rodovi su Phaseolus, Vigna, Psophocarpus, Calia i Canavalia. Najčešće se odnosi na jestivi deo biljke, obično žitarice, kao sušeni pasulj, ali u nekim vrstama se bere pre zrelosti, kao što su pasulj i grašak.

Vrste pasulja[уреди | уреди извор]

Pojam pasulj obuhvata više rodova i (pod)vrsta:

Zajedničko obeležje različitih vrsta Fabaceae, koje se obično se svrstavaju pod imenom pasulj, su:

  • jednogodišnje zeljaste biljke penjačice ili patuljci (popularni čučo),
  • njihovi plodovi,
  • seme bogato skrobom i proteinima, a ima duguljast oblik, više ili manje izdužen i često bubrežast,
  • sposobne za biološku fiksaciju azota.

Različite vrste pasulja[уреди | уреди извор]

Rod Phaseolus[уреди | уреди извор]

Pasulj[уреди | уреди извор]

Obični pasulj (Phaseolus vulgaris) je vrsta jednogodišnje biljke, poreklom iz Srednje i Južne Amerike. Uzgaja se zato što ima važnu ulogu u ljudskoj ishrani kao izvor skroba i proteina. Izraz „pasulj” obuhvata one jestive delove koji se zovu žitarica (pasulj) ili podove, koji se takođe zovu pasulj ili „snap”.

Pasulj trešnjo[уреди | уреди извор]

Skerletni pasulj „trkač” (Phaseolus coccineus) je jednogodišnja baštenska biljka koja je imenovana po boji letnih cvetova, ili za određene sorte, kao što je povrće sa jestivim semenom.

Lima pasulj[уреди | уреди извор]

Lima pasulj (Phaseolus lunatus) je jednogodišnja biljka koja se uzgaja u toplim zemljama kao žitarica i jede kao povrće kao što je pasulj.

Tepari pasulj[уреди | уреди извор]

Pasulj tepari (Phaseolus acutifolius) je zeljasta biljka koja se gaji u suvim okruženjima, južno od Severne Amerike, kultiviran u prekolumbovskim vremenima, što su učinili autohtoni Indijanac za ljudsku i životinjsku ishranu.

Rod Vigna[уреди | уреди извор]

Adzuki pasulj[уреди | уреди извор]

Adzuki (Vigna angularis) je lozasta biljka koja se široko uzgaja u istočnoj Aziji zbog jestivog semena. Ovo je jedna od najukusnijih vrsta crvenog pasulja, a najviše se konzumira u obe tesnate kuhinje u Aziji.

Karakol[уреди | уреди извор]

Karakol pasulj (Vigna caracalla) je biljka penjačica poreklom iz tropskih krajeva Centralne i Južne Amerike, kultivirana za ukrasne svrhe.

Kilometarski pasulj[уреди | уреди извор]

Dvorišni izduženi pasulj (Vigna unguiculata subsp sesquipedalis) je zeljasta biljka penjačica, kultivirana kao povrće za zrnevlje i kao žitarica. Može uspevati kao međukultura posađena s kukuruzom koji služi kao zaštita.

Mat pasulj[уреди | уреди извор]

Pasulj mat (Vigna aconitifolia) je jednogodišnja biljka otporna na suša (kserofit). Ova zeljasta biljka sa malim žutim cvetićima i duboko usečenim listovima, koja se uzgaja u sušnim područjima Azije zbog sićušnih jestivog semena, u rasponu boja od svetlosmeđe do tamnosmeđe-crvenkaste.

Mungo pasulj[уреди | уреди извор]

Pasulj mungo ili zeleni mungo (Vigna radiata) je jednogodišnja biljka poreklom sa Indijskog potkontinenta, koja se uzgaja kao povrće. Ima jestivo seme poput pasulja. Čest je sastojak u kineskoj kuhinji.

Rižasti pasulj[уреди | уреди извор]

Vigna umbellata je zeljasta bilka poreklom iz tropske Azije, kultivirana naročito u Kini, kao mala žitarica za hranu.

Crni gram[уреди | уреди извор]

Crni gram pasulj (Vigna mungo) je biljka koja se uzgaja na azijskom jugu. Naširoko se koristi za pripremu jela „dal” iz granuliranog semenja, celog ili lomljenog.

Ostali rodovi[уреди | уреди извор]

Sabljasti pasulj[уреди | уреди извор]

Sabljasti pasulj (Canavalia gladiata) je biljka koja se uzgaja u tropskim I suptropskim regijeama Afrike i Azija. Nezreli plodovi biljaka iz reda Canavalia (karanfilići) jedu se kao povrće u varivima ili zasebno.

Krilasti pasulj[уреди | уреди извор]

Krilasti pasulj ili četvrtasti grašak (Psophocarpus tetragonolobus) je vrsta tropske biljke porijeklom iz Papua Nove Gvnejei. Obilno raste u područjima oko ekvatora (sa ravnodnevnicom) na vrelim i vlažnim površinama. Jjedan je od najboljih azotofiksatora. Svi dijelovi biljke su jestivi.

Meskal[уреди | уреди извор]

Pasulj meskal (Calia secundiflora) je vrsta žbuna, poreklom iz Južne Amerike, a koristi se kao ukrasna biljka. Ova biljka je halucinogena.

Produkcija[уреди | уреди извор]

Crno i cvet biljke iz roda Lablab kultivirani u Zapadnom Bengalu, Indija

Podatke o produkciji mehunarki objavljuje FAO u tri kategorije. 1 Suve mahunarke: svo zrelo i suvo seme leguminoza osim soje i kikirikija. 2 Uljasti usevi: soja i kikiriki. 3 Sveže povrće: nezreli zeleni sveži plodovi mahunarki. Sledi pregled FAO podataka.[6]

Produkcija mahunarki (milion metričkih tona)
Usevi
[FAO kod][7]
1961 1981 2001 2015 2016 2016 /1961 napomena
Mahunarke, ukupno [1726] (suve) 40,78 41,63 56,23 77,57 81,80 2,01 proizvodnja po stanovniku je smanjena.
Uljasti usvevi (suvi)
Soja [236] 26,88 88,53 177,02 323,20 334,89 12,46 Drastično povećanje podstaknuto potražnjom za stočnom hranom i gorivom.
Kikiriki, sa ljuskom [242] 14,13 20,58 35,82 45,08 43,98 3,11
Sveže povrće (80 - 90% voda)
Pasulj, zelen [414] 2,63 4,09 10,92 23,12 23,60 8,96
Građak, zelen [417] 3,79 5,66 12,41 19,44 19,88 5,25

„Mahunarke, ukupno [1726] (suve)” je ukupna količina svih suvih leguma koja se uglavnom konzumira kao hrana. Proizvodnja u 2016. godini iznosila je 81,80 miliona tona. Rezultat proizvodnje suvih mahunarki u 2016. godini je povećan do 2,0 puta u odnosu na rezultat iz 1961. godine, dok je porast stanovništva bio 2,4 puta.

Glavni usevi u „ukupnim suvihm mahunarkama [1726]” su „pasulj, su [176]” 26,83 miliona tona, „grašak, sub [187]” 14,36 miliona tona, „leblebija [191]” 12,09 miliona tona, „kravlji grašak [195]” 6,99 miliona tona, „sočivo [201]” 6,32 miliona tona, „golublji grašak [197]” 4,49 miliona tona, „bob, konjski pasulj [181]” 4,46 miliona tona. Generalno, potrošnja mahunarki po stanovniku je opala od 1961. Izuzetak su sočivo i kravlji grašak.

Cvet pasulja u Jamalpuru, Majmensing, Bangladeš
Najveći proizvođači[8]
(miliona metričkih tona)
Zemlja 2016 Udeo Napomena
Ukupno 81,80 100%
1 Indija 17,56 21,47%
2 Kanada 8,20 10,03%
3 Mjanmar 6,57 8,03%
4 Kina 4,23 5,17%
5 Nigerija 3,09 3,78%
6 Rusija 2,94 3,60%
7 Etiopija 2,73 3,34%
8 Brazil 2,62 3,21%
9 Australija 2,52 3,09%
10 SAD 2,44 2,98%
11 Niger 2,06 2,51%
12 Tanzanija 2,00 2,45%
drugi 24,82 30,34%

Svetski lider u proizvodnji suvog pasulja (Phaseolus spp)[9] je Mjanmar (Burma), a slede Indija i Brazil. U Africi, najvažniji proizvođač je Tanzanija.[10]

Prvih deset proizvođača suvog pasulja (Phaseolus spp) — 2013.
Zemlja Produkcija (tone) Napomena
 Mjanmar 3.800.000 F
 Indija 3.630.000
 Brazil 2.936.444 A
 Kina 1.400.000 *
 Meksiko 1.294.634
 Tanzanija 1.150.000 F
 SAD 1.110.668
 Kenija 529,265 F
 Uganda 461,000 *
 Ruanda 438,236
 [[]]Svet 23.139.004 A
Bez simbola = zvanična vrednosti, P = zvanična vrednost, F = FAO procena, * = nezvanični/poluzvanični podaci, C = izračunata vrednost A = agregat (može da obuhvata zvaničine, poluzvanične i ili procenjene vrednosti);

Izvor: Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO)[11]

Vidi još[уреди | уреди извор]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Agricultural Research magazine.
  2. ^ а б „Definition And Classification Of Commodities (See Chapter 4)”. FAO, United Nations. 1994. Архивирано из оригинала 12. 10. 2018. г. Приступљено 20. 04. 2019. 
  3. ^ а б Merriam-Webster, Merriam-Webster's Collegiate Dictionary, Merriam-Webster, Архивирано из оригинала 10. 10. 2020. г., Приступљено 20. 04. 2019. 
  4. ^ Harcourt, Houghton Mifflin, The American Heritage Dictionary of the English Language, Houghton Mifflin Harcourt, Архивирано из оригинала 25. 09. 2015. г., Приступљено 20. 04. 2019. 
  5. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. : Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. 2000. ISBN 978-9958-10-222-6.
  6. ^ FAO STAT Production /Crops
  7. ^ pogledaj Legume#Commodity Classification
  8. ^ all legumes dry
  9. ^ Dry Beans does not include broad beans, dry peas, chickpea, lentil
  10. ^ FAO Pulses and Derived Products Архивирано на сајту Wayback Machine (7. децембар 2015)
  11. ^ „Major Food And Agricultural Commodities And Producers – Countries By Commodity”. Fao.org. Архивирано из оригинала 6. 9. 2015. г. Приступљено 2. 2. 2015. 

Literatura[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]