Vojna bolnica na Vračaru

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vojna bolnica na Vračaru
Zgrada vojne bolnice na Vračaru
Opšte informacije
MestoBeograd
OpštinaSavski venac
Država Srbija
Vreme nastanka1904-1909.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture
beogradskonasledje.rs

Vojna bolnica na Vračaru se nalazi u Beogradu, na teritoriji gradske opštine Savski Venac, građena je u periodu od 1904. do 1909. godine. Predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture.[1]

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Dr Roman Sondermajer[2] došao je u Srbiju iz Poljske 1889. i u svojoj autobiografiji napisao je „bolnica i prilike kakve sam tamo našao načinile su strašan utisak“[3]. Iste 1889. dr Sondermajer je inicirao izgradnju nove bolnice, a radovi su započeti tek 1903. Tada je Beogradska opština ponudila vojsci zemljište na „Zapadnom Vračaru[4] u zamenu za zemljište na kome se nalazila Palilulska kasarna. U svom prvobitnom obliku novoizgrađena Bolnica je opstala uprkos bombardovnju u Prvom svetskom ratu, bez zabeleženih većih oštećenja. Tokom druge polovine dvadesetih godina 20. veka na ime ratnih reparacija iz Nemačke je stigla nova oprema, tako da se i rekonstrukcija i dogradnja postojećih bolničkih paviljona ukazala nužnom. Rekonstrukcija kompleksa je završena 1930. godine i tada je Vojna bolnica na Vračaru po drugi put svečano otvorena. Prva rekonstrukcija nije poremetila ni funkcionalni sklop ni njen izgled. Druga obimna i stilski nekoherentna rekonstrukcija kompleksa izvršena je u posleratnom periodu, naročito početkom šezdesetih godina 20. veka. Tada su neki paviljoni potpuno prepravljeni, a neki dograđeni. Među zgradama koje nisu oštećene u ratnim razaranjima niti kasnijim dogradnjama jeste centralna zgrada Uprave zajedno sa ansamblom glavnog ulaza. Zgrada Uprave je delimično prizemni, a delimično spratni objekat (u središnjem rizalitu), sa centralnom dvospratnom kulom. Nekadašnji središnji ulaz je zazidan, a unutrašnji raspored prostora u ovom centralnomm delu preuređen, tako da se danas u objekat ulazi preko krilnih traktova.

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Urbanistički razvoj Kliničko-bolničkog centra Srbije[5] započet je sredinom 19. veka na zemljištu koje je sa zapadne i južne strane bilo uokvireno pojasom zelenila, a sa istočne strane slobodnim prostorom, na kome su posle Prvog svetskog rata izgrađene klinike Medicinskog fakulteta. U sastavu bolničkog kruga nalazio se znatan deo prostora koji je zasađen i parkovski rešen. Izgradnja kompleksa Vojne bolnice na prostoru od oko 8 hektara, poverena je arhitekti Danilu Vladisavljeviću[6], koji se tada nalazio na službi u Ministarstvu vojnom. predstavljao je primer savremenog arhitektonskog koncepta bolnice paviljonskog tipa i prvu celinski ostvarenu prostornu kompoziciju zasnovanu na dvostrukom simetričnom rasporedu zgrada i arhitektonski rešenom glavnom ulazu, postavljenom u osovinu ulice Svetozara Markovića. Time je došlo do promena i u regulacionom planu Beograda: ukidanje produženja ulica Resavske, Svetozara Markovića, Kralja Milutina i Višegradske i stvaranje novih pet blokova na prostoru bolnice. Položaj Upravne zgrade Vojne bolnice markirao je i dao upačatljivu siluetu Zapadnog Vračara. Kompleks obuhvata 12 objekata i kao jedinstveni ansambl predstavlja primer uspelog arhitektonskog ostvarenja i sa aspekta utilitarnosti i arhitektonske estetike, kome je određeno posebno mesto u istoriji urbanizma Beograda. Pod uticajem nemačke škole Vladisavljević je primenio romanički stil, koji je u Nemačkoj bio karakterističan za ovakav tip građevina. Pored toga zapaža se i primena svedenih dekorativnih elemenata. U poređenju sa sličnim ustanovama u svetu, Vojna bolnica je u vreme kada je podignuta bila reprezent najmodernijeg stilskog izraza. Funkcionalnost unutrašnjeg prostora maksimalno je zadovoljila najviše zahteve sanitetske službe sa početka prošlog veka, a ni do danas dobro smišljena rešenja i usklađenost arhitekture sa namenom nisu u celini prevaziđena. U doba nastanka ovaj kompleks dobijao je visoka priznanja domaćih i stranih stručnjaka i smatran je za najmoderniju bolnicu na Balkanu.

Značaj[uredi | uredi izvor]

Sve zgrade, a naročito upravna zgrada bolnice oblikovane su stilski jedinstveno sledeći metode neoromantizma. Istorijski značaj ovog kompleksa, višestruk je, kao reprezenta dometa svoga vremena i društva, do njenog značaja u balkanskim i Prvom svetskom ratu. Kao medicinski centar, ne samo vojni, već od značaja i za razvoj saniteta Srbije i Beograda, Vojna bolnica je osposobljavala najbolje kadrove, a kao obrazovni centar ona je bila jezgro iz koga se razvio Medicinski fakultet Beogradskog univerziteta.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda/Vojna bolnica na Vračaru
  2. ^ Beogradski stranci, Priča o kosmopolitizmu i energiji grada koji traje, Beograd 2009.
  3. ^ Dosije spomenika kulture „Vojna bolnica na Vračaru“, isečci iz literature– Dokumentacija Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda; Mali Žurnal, 6.12.1909; Srpski Arhiv za celokupno lekarstvo, ured. Dr Jovan Danić, Beograd 1906.
  4. ^ Opština Savski venac
  5. ^ V.Stanojević, Organizatori zdravstvene službe i istaknuti bolnički lekari Starog Beograda, GGB IX –X, 1962-1963.
  6. ^ S. G.Bogunović, Arhitektonska enciklopedija Beograda XIX i XX veka, Arhitekti, Beograd 2005

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]