Kiškunhalaš

Koordinate: 46° 25′ 50″ S; 19° 29′ 05″ I / 46.43066° S; 19.48466° I / 46.43066; 19.48466
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kiškunhalaš
mađ. Kiskunhalas
Panorama novog dela grada
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Mađarska
RegionRegija velike južne ravnice
ŽupanijaBač-Kiškun
SrezKiškunhalaš
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 29.168
 — gustina128,17 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate46° 25′ 50″ S; 19° 29′ 05″ I / 46.43066° S; 19.48466° I / 46.43066; 19.48466
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Površina227,58 km2
Kiškunhalaš na karti Mađarske
Kiškunhalaš
Kiškunhalaš
Kiškunhalaš na karti Mađarske
Poštanski broj6400
Pozivni broj77
Veb-sajt
www.kiskunhalas.hu

Kiškunhalaš (mađ. Kiskunhalas) grad je u Mađarskoj. Kiškunhalaš je četvrti po veličini grad u okviru županije Bač-Kiškun.

Grad ima 29.168 stanovnika prema podacima iz 2008. godine.

Grad je poznat po staroj tehnici izrade čipke, koja je danas izložena u Muzeju čipke.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Grad Kiškunhalaš se nalazi u južnom delu Mađarske, blizu granice sa Srbijom. Od prestonice Budimpešte grad je udaljen oko 130 kilometara južno. Grad se nalazi u središnjem delu Panonske nizije, na severnom obodu Telečke peščare.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Po proceni iz 2017. u gradu je živelo 27.317 stanovnika.

Demografija
1990.2001.2011.2017.
29.87229.75928.28527.317

Srbi u mestu[uredi | uredi izvor]

Tokom 18. i 19. veka u gradu "Halašu" su živele neke trgovačke pravoslavne porodice poput Damjanović, Dimitrijević, Trandafil, Jovanović i Grek. Radi se o pravoslavnim Srbima i Grcima (Cincarima). Najznačajnija je bila porodica Jovanović-Joanu-Janoš, a upamćena je kao veliki dobrotvor obe pravoslavne crkve u Segedinu. U onoj Sv. Nikole o tome postoje i pisani zapisi.

Početkom 21. veka u Kiškunhalašu postoji staro reformatorsko (kalvinističko) groblje gde ima pojedinačnih pravoslavnih spomenika. Ranije je postojala pravoslavna parcela u okviru groblja, ali kod sanacije istog zbog stambene gradnje ona je izgubljena. Preostala su samo tri mermerna spomenika i to porodice Jovanović, koji se preneti na severoistočni deo groblja. Dva spomenika su sa epitafima na mađarskom, a jedan na mađarsko-grčkom jeziku.[1]

Partnerski gradovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Srpski institut, internet baza podataka, Budimpešta

Galerija[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]