Ozrinići (pleme)
Ozrinići su pleme Katunske nahije Crnogorskog vilajeta nekadašnje Kneževine Crne Gore[1]. Drugo ime plemena, Čevljani (po Čevu), je preovladalo najvjerovatnije u doba knjaza Nikole. U 20. veku (moguće i ranije) javlja se i naziv Ozrovići,
Istorija[uredi | uredi izvor]
Jovan Cvijić je na teritoriji Stare Crne Gore nabrojao 21 pleme, 7 u Brdima (Visonije), 16 u Staroj Hercegovini i 2 u Primorju (Crnogorsko primorje). Bili su podeljeni u dve različite grupe; Starocrnogorski, i plemena u gorju. Potonji su bili koncentrisani na severoistoku reke Zete, i uglavnom su ih činila plemena koja su izbegla od osmanske okupacije, a koja su se uključila u Crnu Goru nakon borbi na Martinićima i Krušima. Pleme Ozrinići pominju se kao deo starih crnogorskih plemena (1796).
Ozrinići se prvi put pominju u povelji Ivana Crnojevića 1489. godine, zatim u tefteru (poreskom registru) Dukađina 1570–1571. Pet porodica Ozrinića osnovalo je 1597. godine naselje Ozrinići na nikšićkom području. Ozrinići su bili najveće pleme u Katunskoj nahiji, jednoj od četiri provincije Stare Crne Gore.
1829. godine Ozrinići i Cuce imali su oružani sukob protiv susednih Bjelica, a Petar I Petrović Njegoš poslao je Simu Milutinovića Sarajliju i Mojsija da pregovaraju o miru među njima [2].
Antropologija[uredi | uredi izvor]
Ozrinići su obuhvatali sela Barjamovica, Velestovo, Markovina, Maklen, Čevo, Ploča, Lastva, Ožegovići. Svi Ozrinići imaju slavu (gozbu) Aranđelovdan[3][4]
Istaknuti ljudi[uredi | uredi izvor]
- Milena Vukotić
- Sula Radov Radulović
- Janko Vukotić
- Dušan Vukotić
- Momčilo Vukotić
- Vito Nikolić
- Živko Nikolić
- Milo Đukanović
- Aco Đukanović
- Željko Šturanović
- Žarko Varajić
- Vojo Gardašević
- Blažo Perutović
- Rođa Raičević
- Pop Milo Jovović
- Brano Mićunović
- Dragoljub Mićunović
- Peko Pavlović
- Dušan Spasojević
- Andrija Drašković
- Branko Radulović (crnogorski političar)
- Saša Radulović
- Novak Đoković
- Igor Nikole Milović
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Petar Vlahović. Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu, knj. 64. Etnografski muzej u Beogradu. str. 231—. GGKEY:7LRL4EYK77W.
- ^ Miloš Oben; Michel Aubin (1989). Njegoš i istorija u pesnikovom delu. Književne novine. str. 63. Pristupljeno 7. 5. 2013. „Bjelice su pleme u Katunskoj nahiji. Vodili su 1829. oružanu bor- bu sa dva susedna plemena, Ozrinićima i Cucama. Da bi uspostavio mir, Petar I je rešio da im pošalje Simu Milutinovića i Mojsija”
- ^ Kaiserl. Akademie der Wissenschaften in Wien; Österreichische Akademie der Wissenschaften. Philosophisch-Historische Klasse (1987). Schriften der Balkankommission, Linguistische Abteilung. Alfred Hölder.
- ^ Vidak Vujačić (1980). Etos Crnogorke: tradicionalni oblici i sadržaji u životu Crnogorke. NIO "Pobjeda," OOUR Izvadačko-publicistička djelatnost. „Na primjer, svi Ozrinići slave Aranđelovdan. Neorganizovanija plemena, pak, nijesu imala zajedničku slavu, kao na primjer: Crmničani, Njeguši, Cuce, Bjelice, Ceklići, Grahovljani, Kuči, Rudinjani i drugi. Naravno, svako posebno bratstvo u ...”