Sava Mikić
Sava Mikić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 15. avgust 1894. |
Mesto rođenja | Sirovac kod Boana, Knjaževina Crna Gora |
Datum smrti | septembar 1982. |
Mesto smrti | Beograd, SFR Jugoslavija |
Sava Mikić (Sirovac kod Boana, 1894 — Beograd, 1982) bio je srpski advokat, političar, oficir, solunski ratnik i pilot. Prvi je istoričar vazduhoplovstva na prostorima bivše Jugoslavije. Dobitnik je mnogobrojnih odlikovanja, među kojima i dva Ordena legije časti, a proglašen je i počasnim građaninom Pariza.
Životni put mu je bio prebogat događanjima, uspesima, priznanjima i na određen način specifičan je. Počeo je kao čobanče na Sinjajevini, a doživeo da postane počasni građanin Pariza, prvi i najznačajniji istoričar srpskog i jugoslovenskog vazduhoplovstva.[1]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Ovaj odeljak možda zahteva čišćenje i/ili prerađivanje kako bi se zadovoljili standardi kvaliteta Vikipedije. |
Sava J. Mikić je rođen 15. avgusta 1894. godine u selu Sirovcu, u šavničkom srezu. Osnovnu školu je završio u mestu rođenja. Niže razrede gimnazije je završio u Smederevu a više i pravni fakultet u Beogradu. Kao gimnazijalac se dobrovoljno prijavio na vojnu dužnost za vreme balkanskog rata i u vojsci ostao do septembra 1913. godine. Služeći, zbog svoje mladosti, u bolničkoj četi u Kragujevcu. Kada je izbio Prvi svetski rat. Dobrovoljno se javio u vojsku i raspoređen je u đačku četu. Zajedno sa svojom jedinicom se povlačio do Soluna gde je njegova jedinica priključena 114-toj francuskoj brigadi. Ovde je bio tumač, a kasnije je kao takav prebačen u štab 156-ste francuske divizije, radi održavanja veze sa srpskom vojskom koja je nakon reorganizovanja zajedno sa saveznicima formirala Solunski front. Bio je ranjen u okolini Bitolja 24. januara 1917. godine.
Bio je vrlo dobar đak, uključio se kao dobrovoljac u jugoslovensku vojsku za vreme Prvog svetskog rata. Bio je jedan od malobrojnih jugoslovenskih pilota tokom rata od 1914. do 1918. godine, nakon što je završio pilotsku školu u Šartru (engl. Chartres). Sava Mikić je čovek koji je život počeo kao čobanče na Sinjajevini, bio je jedan od pionira srpskog vazduhoplovstva, kao istaknuti učesnik u savezničkoj srpskoj i francuskoj vojsci doživeo je da postane i počasni građanin Pariza.
Zajedno sa saborcima iz Prvog svetskog rata i svojim velikim prijateljem Arčibaldom Rajsom, osnovao je Aeroklub Kraljevine Jugoslavije i bio njegov prvi sekretar (danas Aeroklub, u Uzun Mirkovoj 4, Beograd).[1][2][3]
Kao političar bio je monarhista[traži se izvor], ključnu ulogu je imao u razvoju puča[traži se izvor] za sprečavanje Srbije da sarađuje sa nacistima. U toku i posle Drugog svetskog rata zatvaran je tri puta: u početku od strane nacista koji su ga nasilno mučili, a zatim dva puta od strane komunista[traži se izvor] Josipa Broza Tita, koji su mu zamerali to što je monarhista a ne komunista. Pobegao je posle drugog zatvaranja[traži se izvor], zahvaljujući šefu zatvora, kome je nekoliko godina ranije spasao sina. Posle ove užasne sudbine, Sava Mikić je definitivno prestao da se bavi bilo kakvom politikom.
Priznanja[uredi | uredi izvor]
Priznanja su mu mnogobrojna, među kojima veliki broj odlikovanja koje su njegove ćerke poklonile Muzeju vazduhoplovstva. Između ostalih dobitnik je i dva Ordena legije časti, info slika[mrtva veza].
Za posebne zasluge na Solunskom frontu i savezništvu srpske i francuske vojske postao je i počasni građanin Pariza.
Danas na Savinom posmrtnom plavom jastučetu, u Muzeju vazduhoplovstva, vredni su istorijski eksponati:
- dva Ordena legije časti,[2]
- spomenice balkanskih ratova,
- grčka spomenica,
- dva ordena svetog Save i druga priznanja koja bi bila mnogobrojna i za celu četu zaslužnih ratnika.[1]
Vazduhoplovna istorija[uredi | uredi izvor]
Sava Mikić je napisao[4], što je jedno od najznačajnih dela iz te oblasti.
Ovo delo je štampano kao knjiga: Sava J. Mikić Istorija jugoslovenskog vazduhoplovstva, Beograd 1933. god., štamparija Drag. Gregorića
Knjiga predstavlja prvo sveobuhvatno delo iz istorije srpskog i jugoslovenskog vazduhoplovstva u kome je opisana hronologija i karakteristike razvoja vazduhoplovstva na ovim prostorima, a obuhvata period od 1909. do 1930. godine.
Organizovana je u nekoliko delova:
- Prvi deo - Počeci naše avijacije i balkanski ratovi,
- Drugi deo - Svetski rat,
- Treći deo - Naše vazduhoplovstvo u oslobođenoj i ujedinjenoj otadžbini.
U prvom delu knjige, koji je podeljen na pet glava, opisani su prvi rezultati u razvoju vazduhoplovstva u Srbiji i ovuhvata period od 1909. do 1914. godine, to jest do početka Prvog svetskog rata. U drugom delu knjige je opisan period razvoja „Srpske avijatike“ u toku Prvog svetskog rata to jest period od 1914. do 1919. godine. Ovaj deo je podeljen na sedam glava i detaljno su opisane sve aktivnosti koje su obavljene u toku rata a odnose se na razvoj vazduhoplovstva. Naročito značajno poglavlje ove knjige je deo sa biografijama ratnih „avijatičara“. U trećem delu je detaljno opisan razvoj vazduhoplovstva u Kraljevini Jugoslaviji, od završetka Prvog svetskog rata do 1932. godine. Tu su detaljno opisani razvoj vojnog vazduhoplovstva, formiranje i razvoj pomorskog vojnog vazduhoplovstva, razvoj civilnog vazduhoplovstva (Aeroklub , jedriličarstvo, Aeroput i privredna avijacija), formiranje i razvoj vazduhoplovne industrije (fabrike aviona i fabrike motora) i deo o istaknutim jugoslovenskim konstruktorima aviona toga doba.
Knjiga ima 694 strane i ukupno 615 slika i predstavlja kapitalno delo naše vazduhoplovne istoriografije. Stoga nije čudo što autora ove knjige mnogi smatraju za najznačajnijeg i prvog jugosolovenskog istoričara jugoslovenskog vazduhoplovstva.
Posljednji put je, na javnom skupu, govorio na simpozijumu o ratnom vazduhoplovstvu u Zemunu 1980. godine, kada je istakao:
„ | Moje misli i moj život uvek su bili vezani za vazduhoplovstvo i letenje ... Budite srećni i ponosni jer pripadate braniocima našeg neba, a biti branilac Otadžbine najveća je čast za svakog čoveka. | ” |
Ceo govor je prenet u Listu „Vojska“ 1994. godine.[2][3]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Mihajlo Petrović (pilot)
- Pilot
- Vazduhoplovna komanda srpske vojske (Kraljevine Srbije)
- Dejstva srpske avijacije u okupiranoj teritoriji (1916–1918)
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v „Veliko srce ispod krila | Aktuelno | Novosti.rs”. Pristupljeno 5. 4. 2013.
- ^ a b v Knežević, Gojko. Sa Sinjavine u nebeske i ljudske visine : Šavničanin Sava Mikić, pilot sa Solunskog fronta i nosilac trideset najviših odlikovanja. // Pobjeda, god. 65, br. 15576, 19. i 20. IV 2009, ISSN 0350-4379. str. 20.
- ^ a b [1][mrtva veza]
- ^ Istoriju Jugoslovenskg vazduhoplovstva
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Dimitrijević, Bojan; Miladinović P.; Micevski M. (2012). Kraljevsko vazduhoplovstvo - Vojno vazduhoplovstvo Kraljevine SHS/Jugoslavije 1918-1944. Beograd: Institut za savremenu istoriju. ISBN 978-86-7403-169-8.
- Ciglić, Boris (2009). Krila Srbije: Vazduhoplovna komanda i avijatika srpske vojske 1912–1920. Beograd: Infinitas d.o.o. ISBN 978-86-6045-005-2.
- Mikić, Sava J. (1933). Istorija jugoslovenskog vazduhoplovstva. Beograd: Drag. Gregorića.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Detaljnije o Sava Mikić na stranici Vazduhoplovne tradicije Srbije Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. mart 2014)
- JAT - Arhiva
- A E R O - K L U B KRALJEVINE JUGOSLAVIJE