Sava Popović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sava Popović
Dr Sava Popović
Lični podaci
Datum rođenja(1871-10-23)23. oktobar 1871.
Mesto rođenjaLužane, Kneževina Srbija
Datum smrti20. oktobar 1944.(1944-10-20) (72 god.)
Mesto smrtiBeograd, Kraljevina Jugoslavija
Vojna karijera
Služba19131935.
Čin Sanitetski general[a]
Učešće u ratovimaPrvi balkanski rat,
Drugi balkanski rat,
Prvi svetski rat

Sava Popović (Lužane, 23. oktobar 1871Beograd, 20. oktobar 1944) bio je lekar, sanitetski general, upravnik Glavne Vojne Bolnice u Beogradu, načelnik saniteta u Ministarstvu vojske i mornarice.

Život i rad[uredi | uredi izvor]

Sava Popović je rođen 23. oktobra 1871. godine u selu Lužane, kod Aleksinca.[1] Osnovnu školu je završio u svom selu, a gimnaziju u Nišu. Upisao je Filološki odsek Velike škole u Beogradu. Posle godinu dana, dobio je vojnu stipendiju na konkursu za studije medicine. Upisao je Medicinski fakultet u Petrogradu (Rusija), ali je zbog oštre i nepodnošljive klime, posle šest meseci napustio Petrograd.[2] Studije medicine je nastavio u Gracu (Austrija), gde je i diplomirao.

U vojnu službu je stupio 1900. godine, ali svoje usavršavanje je nastavio u internistici i zubarstvu na klinikama i institutima u Berlinu, Gracu i Minhenu.[2] Predano se posvetio službi vojnog lekara u mnogim garnizonima i na raznim položajima i dužnostima. Prvi raspored ga je odveo u Moravsku vojnu bolnicu u Nišu, kada je pristupio i Pasterovom zavodu.[3] Bio je upravnik Privremene vojne bojnice i trupni lekar garnizona u Vranju; šef unutrašnjeg odeljenja Vojne bolnice u Nišu; zatim, upravnik Privremene vojne bojnice i trupni lekar garnizona u Čačku; premešten je i postavljen za šefa Unutrašnjeg odeljenja Vojne bolnice u Kragujevcu.[1] U Balkanskim ratovima bio je komandir Drinske bolničke čete I poziva, zatim referent Drinske divizije I poziva i upravnik Kosovske stalne vojne bolnice u Prištini i vršilac dužnosti referenta saniteta Kosovske divizijske oblasti.[1] Po završetku Balkanskog rata demobilisan je i postavljen za lekara garnizona u Kragujevcu i nastavnik Higijene u Artiljerijskoj podoficirskoj školi. Za vreme Prvog svetskog rata bio je referent saniteta Timočke divizije II poziva, zatim, referent saniteta Moravske divizije I poziva, a po stvaranju Solunskog fronta načelnik saniteta II armije.[1] Posle rata bio je načelnik saniteta II Armijske oblasti.

Glavna vojna bolnica u Beogradu otvorena je 6. jula 1930. godine. Bolnice je imala 780 postelja, a za upravnika je postavljen dr Sava Popović.[4] Svojim radom i zalaganjem doprineo je reorganizaciji Glavne vojne bolnice. Sama inicijativa za osnivanje ove ustanove potekla je od Ministarstva vojske i mornarice i od načelnika vojnog saniteta generala dr Jordana Stajića. Dr Sava Popović održao je govor u kome je istakao zasluge načelnika saniteta dr Mihaila Markovića, dr Sime Karanovića i sanitetskog pukovnika dr Romana Sondermajera kojima su otkrivene biste i spomen ploče u bolnici.[5] Upravnik bolnice bio je do 1933. godine.[6] Nakon toga postaje načelnik saniteta u Ministarstvu, odakle je otišao u penziju.[2] Preminuo je u svom stanu u Svetosavskoj ulici u Beogradu 20. oktobra 1944. godine.

Stekao je čin sanitetskog generala i veliki broj naših i stranih visokih odlikovanja. Pored redovnih dužnosti, bio je aktivan član Srpskog lekarskog društva, Crvenog krsta, kao i urednik Vojno-sanitetskog glasnika od 1933-1936. godine.

Njegove "Ratne uspomene" i "Ratne zabeleške", kao i drugi njegovi službeni spisi, koja su dragocena građa za istoriju našeg vojnog saniteta predati su Muzeju Srpskog lekarskog društva.

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Rang divizijskog generala u stručnim službama izostavljana je u formaciji divizija.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Spomenica : 1872-1972, Beograd : Srpsko lekarsko društvo, 1972 (Kragujevac : "Nikola Nikolić"). str. 196.
  2. ^ a b v Milanović M., Poznati srpski lekari : biografski leksikon, Beograd ; Toronto : M. Milanović =Belgrade ; Toronto : M. Milanović, 2005 (Beograd : Vojna štamparija =Belgrade : Vojna štamparija). str. 693.
  3. ^ Đenić N., Ćirić S., Popović-Filipović S., Povodom 130 godina postojanja Vojne bolnice u Nišu : - januar 1878 - januar 2008, Vojnosanitetski pregled, vol. 65, god. 2008, br. 1. str. 72.
  4. ^ Prvi dani našeg vojnog saniteta, godina XXVIL, Politika, 06.07.1930, br. (7960). str. 5.
  5. ^ Svečanosti u Glavnoj vojnoj bolnici, godina XXVIL, Politika, 07.07.1930, br. (7961). str. 7.
  6. ^ Načelnici vojnomedicinska akademije : monografija / urednik Elizabeta Ristanović, Beograd : Vojnomedicinska akademija, 2009 (Vršac : Milenijum centar). str. 12.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  1. Svečano otvaranje Glavne Vojne Bolnice, Vojno-sanitetski glasnik = Revue de medicine militaire = Review of military medicine, vol. 1, god. 1930, br. 3-4. str. 315-362.
  2. Nedok A., Popović B., Todorović V., Srpski vojni sanitet u Prvom svetskom ratu, Beograd : Medija centar "Odbrana", 2014 (Beograd : Vojna štamparija)
  3. Nedok A., Popović B., Srpski vojni sanitet 1914—1915. godine, Beograd : Ministarstvo odbrane Republike Srbije, Uprava za vojno zdravstvo : Akademija medicinskih nauka Srpskog lekarskog društva, 2010 (Beograd : Vojna štamparija)
  4. Nedok A., Dimitrijević B., Srpski vojni sanitet u 1916. godini, Beograd : Akademija medicinskih nauka Srpskog lekarskog društva, 2007 (Beograd : "Filip Višnjić")
  5. Stanojević B., Istorija srpskog vojnog saniteta = (L'historie du service de santé de l'armée Serbe) ; Naše ratno sanitetsko iskustvo = (Notre expérience du service de santé pendant la guerre) / napisao, prikupio, sredio za štampu i izdao Vlad. [Vladimir] Stanojević ; saradnici A. Radosavljević ... i dr., Beograd : V. Stanojević, 1925 (Beograd : Zlatibor)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]