Tihomir Miloševski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
tihomir miloševski
Tihomir Miloševski Tićo
Lični podaci
Datum rođenja(1915-07-13)13. jul 1915.
Mesto rođenjaBituše kod Debra, Kraljevina Srbija
Datum smrti1. april 1984.(1984-04-01) (68 god.)
Mesto smrtiSkoplje, SR Makedonija, SFR Jugoslavija
Profesijavojno lice
Delovanje
Član KPJ odjuna 1943.
Učešće u ratovimaAprilski rat
Narodnooslobodilačka borba
SlužbaVojska kraljevine Jugoslavije
NOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska narodna armija
19411962.
Čingeneral-major
U toku NOBkomandant 15. korpusa NOVJ
Heroj
Narodni heroj od27. novembra 1953.

Odlikovanja
jugoslovenska odlikovanja:
Orden narodnog heroja
Orden ratne zastave Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem
Orden partizanske zvezde sa srebrnim vencem Orden za hrabrost Partizanska spomenica 1941.
strana odlikovanja:
Partizanski krst
Partizanski krst

Tihomir Tićo Miloševski (Bituše kod Debra, 13. jul 1915Skoplje,1. april 1984), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, general-major JNA, društveno-politički radnik SR Makedonije i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 13. jula 1915. godine u selu Bituše kod Debra, u siromašnoj pečalbarskoj porodici. Posle osnovne škole, završio je poljoprivrednu školu u Tetovu i Valjevu. Pošto nije imao materijalnih mogućnosti za dalje školovanje, otišao je u vojnu školu. Posle završetka vojne škole dobio je oficirski čin i upućen u službu na granicu prema Bugarskoj. Tamo ga je 1941. godine zatekao Aprilski rat. U toku kratkotrajnog otpora svoje jedinice, bio je ranjen. Iako ranjen, uspeo je da izbegne zarobljavanje, pa je otišao u Skoplje.

U okupiranom Skoplju se povezao sa antifašističkim pokretom, ali je bugarska polcija upsela da ga uhapsi i u zatvoru ga podvrgla mučenju i ispitivanju. Privremeno je bio pušten iz zatvora, ali je ponovo uhapšen i internisan u Bugarskoj. U januaru 1942. godine, vratio se iz internacije.

Uskoro se priključio Narodnooslobodilačkom pokretu i u junu 1943. godine postao član Komunističke partije Jugoslavije. Tada mu je Mesni komitet KPJ u Skoplju poverio dužnost komandanta Mesnog vojnog štaba. U martu je otišao u partizanski odred na Skopskoj Crnoj gori, gde se zadržao neko vreme. Posle se, po nalogu KPJ, vratio u Skoplje i tamo ostao do početka juna. Posle toga je otišao u Tikveški partizanski odredDobri Daskalov“. Istakao se u borbama na Dudici, Mihajlovu i ostalim akcijama.

U vreme priprema za Februarski pohod partizanskih jedinica 1944. godine, bataljoni, koji su bili određeni da idu sa Centralnim komitetom Komunističke partije Makedonije i Glavnim štabom NOV i PO Makedonije na kumanovski teren, stavljeni su pod njegovu komandu. Ovi bataljoni su, kroz niz borbi, od januara do sredine februara prešli put od Karadžova do Kozjaka i tu se spojili sa bataljonom „Orce Nikolov“. Od njih je, 26. februara 1944, formirana Treća makedonska brigada, a Tihomir Miloševski postavljen za njenog komandanta. Brigada je pod njegovom komandom učestvovala u prolećnoj ofanzivi u borbama protiv bugarskih jedinica i četnika. Tada se istakao u borbama kod Ristovca, Probištipa, Besne Kobile, Petrove gore i ostalo.

U julu 1944. godine, postavlje je za komandanta Druge operativne zone, a ubrzo zatim za komandanta 41. makedonske divizije. U oktobru je postavljen za komandanta Petnaestog makedonskog korpusa, koji je tada učestvovao u borbama za oslobođenje zapadne Makedonije.

U završnim borbama za oslobođenje Jugoslavije, on je u svojstvu komandanta 48. divizije bio teško ranjen kod Dugog Sela blizu Zagreba. Zbog doprinosa makedonskih jedinica u proboju Sremskog fronta, bio je proglašen za počasnog građanina Vinkovaca.

Posle završetka rata, vršio je odgovorne dužnosti u Jugoslovenskoj narodnoj armiji. Penzionisan je 1962. godine u činu general-majora.

Na Prvom zasedanju Antifašističkog sobranja narodnog oslobođenja Makedonije, bio je izabran za člana Prezidijuma. Posle toga je biran za poslanika i člana Saveta Republike.

Umro je 1. aprila 1984. godine u Skoplju.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i više jugoslovenskih i stranih odlikovanja, među kojima je poljski Partizanski krst. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 27. novembra 1953. godine.

Literatura[uredi | uredi izvor]