Južni Karpati

Koordinate: 45° 18′ S; 24° 09′ I / 45.30° S; 24.15° I / 45.30; 24.15
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Južni Karpati
rum. Carpații Meridionali
Planinski vrh Negoju 2.535 m (8.317 ft)
Geografske karakteristike
Najviša tačkaMoldoveanu
Ndm. visina2544 m
Koordinate45° 18′ S; 24° 09′ I / 45.30° S; 24.15° I / 45.30; 24.15
Geografija
Položaj Južnih Karpata u Rumuniji
DržaveRumunija
MasivKarpati
Geologija
OrogenezaAlpska orogeneza
Starost stenavećinom Trijas

Južni Karpati (takođe poznati i kao Transilvanijski Alpi[1][2] (rum. Carpații Meridionali, mađ. Déli-Kárpátok) su grupa planinskih venaca koji se nalaze u južnoj Rumuniji.[3] Pokrivaju deo karpatskih planina koji se nalazi između reke Prahova na istoku i reka Tamiš i Črna na zapadu. Na jugu ih omeđuje Balkanski planinski venac u istočnoj Srbiji.

Vrhovi[uredi | uredi izvor]

Vrh Moldoveanu (2544 m)[4]
Jezero Vidraru na planini Fagaraš

Južni Karpati su druga najviša grupa planina u Karpatskom planinskom lancu (posle Tatre), dostižući visinu od preko 2.500 metara. Iako su znatno manji od Alpa, oni su klasifikovani kao oni koji imaju alpski pejzaž. Njihov visokoplaninski karakter, u kombinaciji sa velikom pristupačnošću, čini ih popularnim među turistima i naučnicima.

Najviši vrhovi su:

  • Vrh Moldoveanu, 2.544 m – Planina Fagaraš
  • Negoju, 2.535 m – Planina Fagaraš
  • Velika Paranga, 2.519 m – Planina Parang
  • Vrh Omu 2.514 m – Planina Bucegi
  • Peleaga, 2.509 m – Planina retezat

Uprkos visinama, neki od najpristupačnijih prolaza u Karpatima u Rumuniji su duž reka, koje prelaze planinski lanac (reka Olt) ili formiraju široke doline (duž doline reke Prahova ili duž doline reke Žiu).

Geologija[uredi | uredi izvor]

Južni Karpati predstavljaju zamršenu gomilu tektonskih navlaka, nabačenih sa zapada na istok tokom austrijske (srednja kreda) i laramijske paroksizmalne faze, što odgovara različitim fragmentima ploča. Zatiljci su (od zapada ka istoku): Supragetička, Getička, Severinska i Podunavska jedinica. Getičko nape je identifikovao Murgoci (1905),[5] dok je opšte razumevanje alpske strukture Južnih Karpata kasnije precizirao Kodarčea (1940),[6] Kodarčea et al. (1961),[7] Nastaseanu et al. (1981),[8] Sandulesku (1984),[9] Sandulesku i Dimitresku (2004),[10] i Mutihak (1990).[11] Prvi koji su primenili globalne tektonske koncepte za južne Karpate bili su Radulesku i Sandulesku (1973).[12]

Supragetske, getske i podunavske jedinice predstavljaju celine sa metamorfnim podrumom i sedimentnim pokrivačem, dok Severinsko nape obuhvata samo sedimentni niz. Sedimenti Getičkog Napa i Podunavskih jedinica obuhvataju paleozojsku sekvencu (gornji karbon, donji perm) i mezozojsku sekvencu (najniža jura – srednja kreda). Supragetski Nape obuhvata uglavnom metamorfizovane stene (gnajs, mikašisti), dok Severin Nape obuhvata samo sedimente gornje jure – donje krede.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Comănescu, Laura, & Alexandru Nedelea. 2016. Geomorphosites Assessments of the Glacial and Periglacial Landforms from Southern Carpathoans. In: Maria Radoane & Alfred Vespremeanu-Stroe (eds.), Landform Dynamics and Evolution in Romania, pp. 215–248. Cham: Springer, p. 202.
  2. ^ Quinn, Joyce Ann, & Susan L Woodward. 2015. Earth's Landscape: An Encyclopedia of the World's Geographic Features. Santa Barbara, CA: ABC-CLIO, p. 138.
  3. ^ Carpathians.pl Arhivirano 2010-04-06 na sajtu Wayback Machine
  4. ^ „Moldoveanu : Climbing, Hiking & Mountaineering : SummitPost”. www.summitpost.org. Pristupljeno 2020-10-07. 
  5. ^ Murgoci, G.M., 1905. Sur l'existence d'une grande nappe de recouvrement dans les Carpathes meridionales. C. R. Acad. Sci., 7: 31.
  6. ^ Codarcea , A., 1940. Vues nouvelles sur la tectonique du Banat meridional et du Plateau de Mehedinți. D. S. Inst. Geol. Rom., 20: 1–74.
  7. ^ Codarcea, A., Răileanu, G., Pavelescu, L., Gherasi, N., Năstăseanu, S., Bercia, I. and Mercus, D., 1961. Guide des excursions. Carpates Meridionales, București, 130 pp.
  8. ^ Năstăseanu, S., Bercia, I., Iancu, V., Vlad and Hârtopanu, I., 1981. The structure of the South Carpathians (Mehedinți – Banat Area). Guidebooks series, 22. IGR, Bucuresti, 3–100 pp.
  9. ^ Săndulescu, M., 1984. Geotectonica României. Editura Tehnică, București, 336 pp.
  10. ^ Săndulescu, M. and Dimitrescu, R., 2004. Geological structure of the Romanian Carpathians, Florence, 48 pp.
  11. ^ Mutihac, V., 1990. Structura geologică a teritoriului României. Editura Tehnică, Bucharest, 419 pp.
  12. ^ Rădulescu, D. and Săndulescu, M., 1973. The plate-tectonics concept and the geological structure of the Carpathians. Tectonophysics, 16: 155–161.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]