Jusuf Džonlić
jusuf džonlić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 11. jul 1920. |
Mesto rođenja | Livno, Kraljevstvo SHS |
Datum smrti | februar 1944.23 god.) ( |
Mesto smrti | Šekovići, Kraljevina Jugoslavija (dejure) NDH (defakto) |
Profesija | bravarski radnik |
Delovanje | |
Član KPJ od | 1941. |
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba |
Heroj | |
Narodni heroj od | 20. decembra 1951. |
Jusuf Džonlić (Livno, 11. jul 1920 — Šekovići, februar 1944), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Rođen je 11. jula 1920. godine u Livnu. Poticao je iz siromašne radničke porodice. Završio je četiri razreda gimnazije, Železničku bravarsku školu i potom učio bravarski zanat u Sarajevu. Potom je radio kao bravar u Železničkoj radionici u Sarajevu.[1]
Veoma rano je pristupio omladinskom radničkom pokretu i 1938. godine postao član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ). Maja 1941. godine bio je primljen i u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ).[1]
U početku Narodnooslobodilačke borbe, 1941. godine bio je kurir između partijske organizacije u Sarajevu i partizanskih jedinica koje su se nalazile u njegovoj okolini. Godine 1942. otišao je u partizane, stupio je u Treću četu Prvog bataljona Šeste istočnobosanske udarne brigade.[1]
Bio je veoma hrabar i pouzdan borac, zbog čega su mu poveravani najteži zadaci. Prilikom boravka njegove brigade u Sremu, u jesen 1942. godine, njegova desetina je dobila zadatak da pređe preko Save i stupi u vezu s kurirom koji je s Majevice nosio izveštaj. Njegova desetina je tada bila napadnuta od znatno jačih nemačih snaga, ali i pored toga je izvršila zadatak. Jusuf je tada pod kuršumima preplivao Savu i na dogovorenom mestu uzeo izveštaj i odneo ga u Štab brigade.[1]
Istakao se i u mnogim drugim borbama Šeste istočnobosanske udarne brigade, a naročito – protiv Nemaca u Bosanskim šumama, oktobra 1942; u velikoj pobedi brigade nad četnicima kod Maleševaca, na Majevici novembra 1942; zatim u borbama kod sela Jabuke, na Romaniji i dr.[1]
U vreme Pete neprijateljske ofanzive, kao politički komesar Prve čete Prvog bataljona Šeste istočnobosanske brigade, sa svojom četom razbio je njemački bataljon na Vučevu. Na putu Prača-Goražde njegova četa, od samo 16 boraca, štitila je bolnicu i u toku jednog dana uspela je da odbije desetak snažnih nemačkih juriša. Pored toga, u toku ofanzive, naročito se istakao i u borbama protiv Nemaca na Zavajitu, Humiću i Košuru - najslavnijim bitkama ove brigade u toku ofanzive.[1]
Posle formiranja Šesnaeste muslimanske brigade, 21. septembra 1943. godine u selu Bukviku, kod Brčkog, postavljen je za zamenika političkog komesara Prvog bataljona. U toku teških borbi za vreme nemačke ofanzive krajem 1943. godine njegov bataljon je celi mesec dana sprečavao Nemce i druge neprijateljske jedinice da prodru na područje Romanije. Neposredno posle toga istakao se u borbama za oslobođenje Tuzle i na Trebavi. Prilikom drugog napada na Tuzlu bio je teško ranjen kod sela Vukovija, a od zadobijenih rana umro je februara 1944. godine u partizanskoj bolnici u selu Šekovićima.[1]
Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije, 20. decembra 1951. godine, proglašen je za narodnog heroja.[1]
Posle oslobođenja, njegovi posmrtni ostaci su sahranjeni u Grobnici narodnih heroja u spomen-parku Vraca, na planini Trebeviću, kod Sarajeva.
Reference
[uredi | uredi izvor]Literatura
[uredi | uredi izvor]- Narodni heroji Jugoslavije tom II. Beograd: Narodna knjiga. 1982.