Ljubiša Brković
Ljubiša Brković | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 25. februar 1943. |
Mesto rođenja | Niš, Srbija pod nemačkom okupacijom |
Ljubiša Brković (1943) niški umetnik je starije generacije, koji je po završetku Akademije primenjenih umetnosti u Beogradu stupio na likovnu scenu Srbije prvo kao industrijski dizajner, a kasnije kao galerist i Slobodni umetnik.[1] Član je ULUPUDS-a i Niškog grafičkog kruga. Do sada je izlagao ne više kolektivnik i trinaest samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Pored slikarstva bavio se dizajnom i galerijskim poslovima, u sopstvenoj galeriji „Ars“ u Nišu.[2]
Život i karijera
[uredi | uredi izvor]Rođena je 25. februara 1943. godine u Nišu. Osmogodišnje i srednje školovanje završio je u Nišu. Diplomirao je 1971. godine na Akademiji primenjenih umetnosti u Beogradu.
Nakon diplomiranja, Brković je kao industrijski dizajner, jedno vreme radio u fabrici aluminijumskih konstrukcija „Đuro Salaj“ (kasnije „Nisal“) u Nišu. Od 1986. do 1992. radio je kao galerist i vlasnik galerije „Ars“ u Nišu.
Prvu samostalnu izložbu slika imao je u Galerija doma JNA-a Nišu 1972. godine.
Ljubiša Brković je član ULUPDS-a od ? i Niškog grafičkog kruga. Od 1993. živi i stvara u Nišu, sa statusom slobodnog umetnika.
Umetnički rad
[uredi | uredi izvor]Ljubiša Brković je započevši svoj rad kao grafički dizajner u fabrici „Đuro Salaj“ (kasnije „Nisal“) u Nišu prošao kroz bogat stvaralački put ispunjen zanimljivim grafičkim i likovnim eksperimentima. Počev od klasičnih grafičkih rešenja vezanih za plakat, grb...„uz pomoć čistih geometrizovnih oblika, svedenim, jasnim jezikom Ljubiša je rešavao sve zahteve savremenog grafičkog dizajna“.[3]
Posle faze sa naglašenom geometrijom Ljubiša Brković ulazi u fazu čistih bespredmetnih, likovnih kompozicija u kojima dominira snažan, ekspresivan gest u kontrastima svetlih boja.[3]
Paralelno sa ovim istraživanjima Ljubiša Brković je radio i ciklus priča o starom Nišu i njegovim niškim drugovima i savremenicima, realizujući seriju grafičkih listova posvećenih karakterističnim delovima grada i ličnostima o kojima je pričao Stevan Sremac ili onima koji pamte Stevana Sinđelića.
„ | Tako je još pre dve decenije Ljubiša Brković, kao dobar zemljomer..na svojim slikama...podelio nišku varoš na mahale ili kontradine, utvrdio im granice, te se od tada zna u kom delu kukuriču crveni petlovi, ko prodaje šećer u Šećer-mali ili ko u Paliluli sme da zapali lulu.[1] | ” |
-
Pilot
-
Skulptura
Vremenom njegov likovni jezik se oslobodio iz okvira grafičkog dizajna čistim slikarskim segmentima u kojima dominiraju žive, nemirne linije, slobodan gest i svetao kolorit. U seriji asocijativnih pejzaža iz ovog perioda, naglešena je crna ekspresivna linija kao i razigran, ritmičan potez koji doprinosi stvaranju lepršave lirske atmosfere.[3] Krajem 2000. godine Ljubišu Brkovića opseda fenomen letenja. U tom periodu njegovi motivi su stari dvokrilni avioni i mitološka figura Ikara kao večitog simbola leta, koja se pojavljuje u nizu Ljubišinih kolažiranih slika i serigrafija.[4]
„ | Negujući čiste likovne odnose u skladnoj harmoniji oblika i boja Ljubiša Brković teži potpunoj slobodi i autentičnom izrazu. U najnovijem ciklusu serigrafija vraća se geometrijskoj apstrakciji, ali na sasvim nov, sofisticiran način odmerenim likovnim odnosima. Naglašavajući strukturu grafičkog lista upotrebljava često suvi žig, ili pak stvara geometrijske perforacije na papiru u vidu pravilnih krugova i linija. Posedujući snažno kreativno nadahnuće Brković otkriva uvek sveže i maštovite mogućnosti dovodeći u skladnu ravnotežu likovne i dizajnerske elemente. Njegovo delo u celini ispunjeno je snažnom stvaralačkom energijom koja traje ispoljavajući pozitivan stav prema umetnosti i životu uopšte.[3] | ” |
U 2014. i 2015. godini Ljubiša Brkovića opsednut je fenomen duhovnosti. Ova faza umetnikovog stvaralaštva karaktiše se motivima stari svetogorski zidina prelepih manastirskih kompleksa, njihovog okruženja i njenih žitelja. U svom svetogorskom putodelju (kako je taj put nazvao jedan od učesnika sa zajedničkog putovanja), nije bilo lako umetniku da skoro fotografski zabeleži bogatu vizuelnu scenu monaške države.
Kako bi dostigao savršenstvo likovnog izraza Brković je ozbiljnijem radu prionu tek, nakon više puta ponovljenih hodočašća Svetoj gori, i temeljne duhovne pripreme. Tako akumuliranu duhovnu snagu Ljibiša je pretoči u predivne crteže, pouke i blagovesti, koje on prenosi mlađima kako valja raditi sveti posao umetnika.[5]
Likovne kolonije
[uredi | uredi izvor]- 1996. Kolonija duha „Sokolov kamen“ Suva planina
- 1997. Kolonija duha „Sokolov kamen“ Suva planina
- 2006. Likovna kolonija Sićevo
- 2010. Likovna kolonija „Poganovo“
-
Beli konak-Poganovo
-
Sopoćani. 1993
- 2016. Kolonija akvarela Zubin Potok, Kosovo i Metohija
- 2017. Grafička radionica Sićevo, Niš
- 2017. Kolonija akvarela Zubin Potok, Kosovo i Metohija
Nagrade i priznanja
[uredi | uredi izvor]- 1985. Prva nagrada na Jugoslovenskom konkursu za dizajn Fabrike Duvana Niš
- 1996. Nagrada „Mali pečat“ za grafiku Niškog Grafičkog Kruga
- 1998. Nagrada „Mali pečat“ za grafiku Niškog Grafičkog Kruga
- 2007. Nagrada za plakat ULUPUDS-a regiona Niš.
- 2008. Nagrada „Sopoćanska viđenja“ za grafiku - Tuzla (BiH)
- 2013, Treća nagrada za Najboljeg grafičara na 7. izložbi „EKS-JU grafika“, Beograd
- 2014, Prva, Glavna nagrada na konkursu 5. međunarodnog bijenala „Eks-libris“, Pančevo.
Samostalne izložbe
[uredi | uredi izvor]Godina | U zemlji | Godina | U inostranstvu |
---|---|---|---|
|
|||
|
|||
| |||
|
|||
|
|||
|
|||
|
|||
|
|||
|
|||
|
|||
|
|||
|
|||
|
|||
|
|||
2016. |
| ||
|
|||
|
Kolektivne izložbe
[uredi | uredi izvor]Godina | U zemlji | Godina | U inostranstvu |
---|---|---|---|
|
|||
|
|||
|
|||
|
|||
|
|||
|
|||
|
|||
|
|||
|
|||
|
|||
|
|||
|
|||
|
|||
|
| ||
|
|||
|
|||
|
|||
|
| ||
|
| ||
|
| ||
|
| ||
|
| ||
|
|||
|
|||
|
|||
|
|||
|
| ||
|
| ||
|
|||
|
| ||
|
| ||
|
2015. |
| |
|
2016. |
| |
|
2017. |
|
Galerija slika iz različitih perioda umetnikovog stvaralaštva
[uredi | uredi izvor]Vidi još
[uredi | uredi izvor]Izvori
[uredi | uredi izvor]- ^ a b Miodrag Daja Anđelković., Uvodni deo kataloga za izložbu Ljubiše Brkovića u galeriji Art55 u Nišu 2013.
- ^ Kultura, U: Enciklopedija Niša, Niš, 2011.
- ^ a b v g Radmila Kostić, Ljubiša Brković, Katalog za izložbu grafike, u Salonu 77 u Nišu, GSLUN, (2011)
- ^ Ljubiša Brković, Miroslava Tomanović, Miodrag Anđelković, Brković Ljubiša:letenje, Niški kulturni centar. 2007. ISBN 978-86-83505-58-6.
- ^ Ljibiša M. Kocić, Predgovor za izložbu Ljube Brkovića Crteži iz knjige sa Svete gore, Izdavač Galerija Večiti trkač, Niš, (2015). str. 2.
- ^ Aktuelna izložba LJUBIŠA BRKOVIĆ i ZORAN KIKI RADOSAVLJEVIĆ "Četiri godišnja doba" 29.06. -10.07.2021. Galerija „Art55“
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]Mediji vezani za članak Ljubiša Brković na Vikimedijinoj ostavi