Džoslin Bel Bernel
Džoslin Bel Bernel | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | - Dejm (Suzan) Džoslin Bel Bernel |
Datum rođenja | 15. jul 1943. |
Mesto rođenja | Belfast, Ujedinjeno Kraljevstvo |
Naučni rad | |
Polje | Astrofizika |
Poznat po | Otkriće pulsara |
Zvanični veb-sajt | |
www2 | |
Dejm (Suzan) Džoslin Bel Bernel (engl. Jocelyn Bell Burnell; Belfast, 15. jul 1943) jeste astrofizičarka iz Severne Irske. Otkrila je radio pulsare spremajući svoju doktorsku tezu na Univerzitetu u Kembridžu.
Rad u kom je prvi put izloženo otkriće pulsara potpisalo je pet autora.[2] Prvi potpisnik je bio njen mentor, Entoni Hjuiš (engl. Antony Hewish), dok je druga bila ona. Hjuiš i Martin Rajl (engl. Martin Ryle) su dobili Nobelovu nagradu za fiziku 1974. godine za ovo otkriće. Bel Bernel nije dobila nagradu, iako je zapravo prva uočila pulsare i napravila prve precizne analize vezane za njih.[3] Mnogi istaknuti astronomi su izrazili nezadovoljstvo povodom ovoga. Dr. Josif Šklovski (rus. Ио́сиф Самуи́лович Шкло́вский), ruski astrofizičar, je 1970. godine izjavio: “Gospođice Bel, napravili ste najznačajnije astronomsko otkriće dvadesetog veka”.[4]
Bavi se istraživanjima u oblasti gama, iks i infra-crvenih talasa. Glavna oblast njenih istraživanja su neutronske zvezde i mikrokvazari.[5][6]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Suzan Džoslin Bel je rođena u Belfastu u Severnoj Irskoj. Njen otac je bio arhitekta i bio je jedan od konstruktora Planetarijuma Armag, što je uticaloo da se Suzan još kao mlada upozna sa astronomijom.
Odrasla je u Lurganu, gde je i pohađala školu za devojčice. Dok se njeni i ostali roditelji nisu izborili, na koledžu se nisu predavali naučni predmeti, već su u nastavnom planu za devojke postojali predmeti poput kuvanja i vezenja. Pošto nije dobro prošla na ispitu za srednju školu (middle school), kad je završila četvrti razred osnovne škole, roditelji su je upisali u Kvekersku školu Maunt u Jorku. Ovde se Džoslin oduševila nastavnicom fizike i odlučila je da studira fiziku. Upisala je fiziku na Univerzitetu u Glazgovu, gde je i diplomirala 1965. godine.
Akademska karijera[uredi | uredi izvor]
Diplomirala je fiziku na Univerzitetu u Glazgovu 1965, a doktorirala na Univerzitetu u Kembridžu 1969. Na Kembridžu je učestvovala u timu sa Hjuišem u konstrukciji radio-teleskopa za istraživanje kvazara pomoću međuplanetarnih scintilacija. Jula 1967. detektovala je signal koji je pulsirao sa vrlo pravilnim periodom od oko 1 pulsa po sekundi. Izvor je privremeno nazvan “Mali zeleni čovek 1” (engl. LGM-1, od engleskog engl. Little Green Man 1). Nekoliko godina kasnije se ispostavilo da je u pitanju brzo rotirajuća neutronska zvezda. Danas ovaj pulsar nosi naziv PSR B1919+21.
Predavala je na mnogim univerzitetima, uključujući Univerzitet u Sauthemptonu u periodu od 1968. do 1973. godine, Londonski univerzitetski koledž od 1974. do 1982. godine, Kraljevsku opservatorija u Edinburgu od 1982. do 1991. godine, Otvoreni univerzitet u Velikoj Britaniji u periodu od 1973. do 1987. i od 1991. do 2001. godine, Univerzitet Prinston gde je bila gostujuća profesorka. Na Univerzitetu u Batu u Samersetu je bila na poziciji dekanke za nauku do 2001. do 2004. Takođe je bila i predsednica Kraljevskog astronomskog društva od 2002. do 2004. i predsednica Instituta za fiziku od 2008. do 2010. Od februara 2014. je predsednica Kraljevskog društva u Edinburgu, što je čini prvom ženom na toj poziciji u istoriji. Trenutno je gostujuća profesorka astrofizike na Univerzitetu u Oksfordu.[5]
Nagrade i počasti[uredi | uredi izvor]
Dodeljene su joj brojne nagrade, među kojima su nagrade Frenklinovog instututa u Filadelfiji 1973. godine, Američkog astronomskog društva 1986. godine, Nacionalne radio astronomske opservatorije 1995. godine, Američkog filozofskog društva 2000. godine i druge.[5]
- Medalja Alberta A. Mičelsona od Frenklinovog instututa u Filadelfiji 1973. godine koja je dodeljena i njenom saradniku Entoniju Hjuišu
- Memorijalna nagrada Dž. Roberta Openhejmera od Centra za teoretske studije Univerziteta u Majamiju 1978. godine
- Nagrada Beatris M. Tinsli od Američkog astronomskog društva 1986. godine
- Heršelova medalja Kraljevskog astronomskog društva 1989. godine
- Magelanski premijum Američkog filozofskog društva 2000. godine
- Članstvo Kraljevskog društva 2003. godine
- Grot Reberova medalja od Internacionalne unije proučavanja u radio spektru (General Assembly of the International Radio Science Union) u Istanbulu 2011. godine
Počasni je nosilac doktorata nauka brojnih fakulteta, među kojima su:
- Heriot-Vatov univerzitet, od 1993. godine
- Doktor Univerziteta Jork, od 1994. godine
- Univerzitet Vorika (University of Warwick), od 1995. godine
- Univerzitet Saseksa, od 1997. godine
- Univerzitet Sv. Andreja (University of St Andrews), od 1999. godine
- Londonski univerzitet, od 1999. godine
- Koledž Haverford, od 2000. godine
- Univerzitet Lids (University of Leeds), od 2000. godine
- Koledž Vilijams, od 2000. godine
- Univerzitet Portsmut, od 2002. godine
- Kraljičin univerzitet u Belfastu, od 2002. godine
- Univerzitet Edinburg, od 2003. godine
- Univerzitet Kilea (University of Keele), od 2005. godine
- Univerzitet Harvard, od 2007. godine
- Durham univerzitet, od 2007. godine
- Univerzitet Mičigen, od 2008. godine
- Univerzitet Sauthempton, od 2008. godine
- Triniti koledž u Dablinu, od 2008.
Posvećen joj je prvi od tri dela emisije 'Briljantni umovi' (engl. Beautiful Minds) koju je objavio Bi-Bi-Si 4.[7] Svrstana je među 100 najmoćnijih žena u Velikoj Britaniji u radio magazinu “Ženski sat” (engl. Woman's Hour) radio stanice Bi-Bi-Si 4.[8]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ The Life Scientific 2011.
- ^ "Posmatranja brzopulsirajućeg radio izvora" ("Observation of a Rapidly Pulsating Radio Source"), Heviš A.; Bel S. Dž.; Plkington, Dž. D. H.; Skot, P. F.; Kolins, R. A., 1968, Nature 217
- ^ Hargittai, István (2003). The road to Stockholm : Nobel Prizes, science, and scientists. Oxford: Oxford University Press. str. 240. ISBN 978-0-19-860785-4.
- ^ Longair, Malcolm (2006). The Cosmic Century: A History of Astrophysics and Cosmology. Cambridge University Press. str. 196. ISBN 978-0-521-47436-8.
- ^ a b v Džoslin Bel Bernel, UCLA Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. jul 2007), pristupljeno: 16. januar 2015.
- ^ Osoblje katedre astrofizike, Oksford: Prof. S. Džoslin Bel Bernel Arhivirano na sajtu Wayback Machine (17. decembar 2014), pristupljeno: 16. januar 2015.
- ^ Bi-Bi-Si 4 - Briljantni umovi, serija 1, Džoslin Bel Bernel, pristupljeno: 16. januar 2015.
- ^ Bi-Bi-Si radio 4 - Ženski sat - Lista najsnažnijih žena 2013. godine, pristupljeno: 16. januar 2015.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Longair, Malcolm (2006). The Cosmic Century: A History of Astrophysics and Cosmology. Cambridge University Press. str. 196. ISBN 978-0-521-47436-8.
- Hargittai, István (2003). The road to Stockholm : Nobel Prizes, science, and scientists. Oxford: Oxford University Press. str. 240. ISBN 978-0-19-860785-4.