Borjad
Borjad mađ. Борјад | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Mađarska |
Region | Južna prekodunavska regija |
Županija | Baranja |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— | 372 |
— gustina | 23,86 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 45° 56′ 12″ S; 18° 28′ 09″ I / 45.9368° S; 18.469292° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Površina | 15,59 km2 |
Poštanski broj | 7756 |
Pozivni broj | 69 |
Borjad[1] (mađ. Borjád) je selo u Mađarskoj, u južnom delu države. Selo upravo pripada Boljskom srezu Baranjske županije, sa sedištem u Pečuju.
Borjad je do Prvog svetskog rata imao značajnu srpsku zajednicu.
Prirodne odlike[uredi | uredi izvor]
Naselje Borjad se nalazi u južnoj Mađarskoj, u istorijskoj oblasti Baranja. Najbliži veći grad je Mohač.
Selo je smešteno u središnjoj Baranji i udaljeno je od obodnih reka, Dunava i Drave. Naselje je položeno u ravnici, na približno 110 metara nadmorske visine.
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Prema podacima iz 2013. godine Borjad je imao 372 stanovnika. Poslednjih godina broj stanovnika opada[2].
Pretežno stanovništvo u naselju čine Mađari rimokatoličke veroispovesti, a jedina prisutna manjina su Nemci (oko 13%). Srba u naselju više nema. U selu više nema ni srpske crkve, koja je bila posvećena Uspenju Presvete Bogorodice[3].
Popis 1910.[uredi | uredi izvor]
Borjad[4] | |
---|---|
jezik | vera |
Istorija[uredi | uredi izvor]
Mesto je naseljeno između 1720-1730. godine za vreme austrijskog cara Karla III.[5] Srbi su u naselju prisutni još od srednjeg veka, ali je njihov broj posebno narastao posle Velike seobe. U 19. veku oni su činili značajan deo seoskog stanovništva.
Posle Prvog svetskog rata i podele Baranje na dva dela — danas mađarski (severni, veći) i jugoslovenski (južni, manji), Borjad se našao u sasvim drugačijem, nepovoljnijem položaju. Novom granicom između Republike Mađarske i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca on je ostao je mađarskom delu. U sledećim godinama ogromna većina Srba (preko 200 duša) se iselila u srpske delove novoosnovane Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, tako da danas Srba nema u selu[6].
Srbi u Borjadu[uredi | uredi izvor]
Mesto su ranije Srbi zvali "Borjat", i ono je kao takvo ubeleženo 1735. godine. Tada je pravoslavni svešrenik u mestu ispovedio i pričestio tokom Uskršnjeg posta ukupno 142 pravoslavca. Sa spiska se vide prezimena tadašnjih domaćina: Vujinović, Miodragov, Beli, Čepinac, Stefanov, Prodić, Vorovac, Vukman, Milojević, Bačvan, Begojev, Vukov, Ćukić, Markov, Bogić, Šušna, Ajduk, Stojanov, Milošev, Černi, Tedić, Milinov, Petrov,
Prema državnom šematizmu pravoslavnog klira u Ugarskoj iz 1846. godine, u Borjadu je tada bilo 600 pravoslavnih duša. Parohiji borjadskoj pripadala je i filijala Poča. Pravoslavno parohijsko zvanje je u mestu osnovano 1770. godine, a crkvene matrikule se vode od 1777. godine. Pravoslavni hram posvećen prazniku Uspenja Presvete Bogorodice postoji od 1735. godine, a sveštenstvo čine - paroh David Popović i kapelan Petar Daljac.[7] Ikonostas borjadskog srpskog pravoslavnog hrama je oslikan 1783. godine. Radove je izvršio, sudeći po natpisu na prestonoj ikoni Presvete Bogorodice, Jakov Nedić moler iz mesta Bobote. U borjadskom hramu radili su 1810. godine, ali ne zna se šta, i ikonopisci Arsenije Vujić iz Pečvara, i njegov učenik Lazar Milić.[8]
Godine 1826. zapisana su dva pravoslavna sveštenika u mestu: pop David Popović paroh (i 1809) i pop Jovan Rafailović (tu i 1824. kao kapelan).[9]
Po popisu parohijskih mesta u Mohačkom protoprezviratu, u Borjadu je 1847. godine bilo 600 pravoslavca. A dve decenije potom njihov broj je prepolovljen, i zapisano je čak 373 duša.[10] Selo je 1885. godine zajedno sa parohijskom filijalom Počom u Mohačkom izbornom srezu, za crkveno narodni sabor. U Borjadu je izbrojano tada 373 duše, a u Poči još 172.[11]
Pretplatnički punkt zbog zanimljivog ruskog ratnog romana formiran je u Borjadu. Svoj primerak knjige platili su pismeni građani: pop Jovan Rafailović paroh i mesni školski upravitelj, Dimitrije Radojčić učitelj, Stefan Budišić "jager" i David Marković krojač.[12] Paroh mesni je bio i pop Pavle Kostović. Njegov spomenik je nađen početkom 21. veka, oboren i oštećen.[13] Spomenik paroha borjadskog pop Jeliseja Popovića čuva se u porti mohačke crkve, sa još dva borjadska spomenika.[13]
Opština "Borjat" je 1745. godine izdvajala godišnje po 28 f. za izdržavanje srpske škole.[14] Jeftimije Joakimović je prenumerant - učitelj 1824. godine u Borjadu. Georgije Nikolić bio je 1833. godine učitelj borjadski. Postoji srpska narodna škola 1846. godine, koju pohađa 18 đaka, pod učiteljem Stefanom Jerkovićem. Bio je u mestu 1868. godine narodni učitelj Hariton Janković.[15] Učitelj mesni Stevan Salmadžić umro je 1888. godine. Završio je Somborsku preparandiju, i pre borjadskog nameštenja službovao je u Bolmanu. Novog učitelja su tražili u Borjadu 1894. godine, nudeći mu 92 f. godišnju platu i 8,5 jutara plodne zemlje. Paroh i predsednik crkveno-školskog odbora bio je te godine pop Dimitrije Grujić. Javlja se tada nazarenski pokret u mestu, čiji je pokretač jedan meštanin. Raspisan je 1897. godine stečaj za upražnjeno mesto srpskog učitelja u spojenoj školi Borjad-Poča, sa sedištem Borjadu. Ponuđena plata je samo 20 f. ali sleduje učitelja 16 jutara oranice, bogat deputat i solidna novčana nagrada za pojanje. Mohački advokat i poslanik Josif Jagić je 1897. godine poklonio školska učila u vrednosti 100 f. za opremu novosagrađene škole u Borjadu. Zahvalili su mu se javno, predsednik crkvene opštine Milan Novaković i paroh Mita Grujić.[16] Naredile su više crkvene vlasti 1899. godine, da borjadska opština isplati učitelju Petru Nediću, zaostalu platu i petogodišnji dodatak, a opština "Poča" da mu plati za pojanje. Raspisan je 1899. godine stečaj za upražnjeno mesto borjadskog učitelja, sa osnovnom godišnjom platom od 300 f. za "posvednevnu nastavu". Postavljen je 1899. godine za privremenog učitelja Mladen Stojšić.[17]
Rimokatolički Srbi tzv. Šokci, njih oko 500 duša iz Borjada i Olasa, prijavili su se 1900. godine, borjadskom pravoslavnom parohu Dimitriju Grujiću, da hoće poput Santovčana, da pređu pravoslavnu veru.[18] Svoju želju izrazili su navodno lično i pismeno.[19] U borjadskoj srpskoj veroispovednoj školi je 1905-1912. godine, radila privremena, neudata učiteljica Vukosava Ćurčić, rodom iz Sombora. U školskom zdanju podignutom 1895. godine, bilo je 1905. godine - 27 đaka u redovnoj, i pet u poftornoj školi.[20] I njoj je opština Borjad, kao i ranije kolegi Nediću, ostao dužan petogodišnji doplatak.
Mitropolijski izveštaj iz 1905. godine navodi da je Borjad mala opština, sa 122 doma, od kojih su 64 srpska. Pravoslavnih Srba je tada bilo 228. Mesto je imalo srpsku crkvu i narodnu školu, te parohijski dom. Paroh Dimitrije Grujić je i školski upravitelj, a tu je zatim kao administrator parohije jeromonah Gavrilo Zarić, rodom iz Erdevika. Mada je crkveno-opštinski zemljišni posed 38 kj, opština se smatra siromašnom i sveštenik prima dodatak iz jerarhijskog fonda. Pravoslavni hram u obliku "kuće" je u dobrom stanju, a posvećen prazniku Vavedenju Presvete Bogorodice. Hram je tada u dobrom stanju, a postoje crkvena porta i srpsko groblje. [21]
Srpska pravoslavna crkva u Borjadu je srušena 1974. godine.[22] Dva spomenika postavljena uz hram su nakon njegovog rušenja, preneta u portu hrama u Mohaču. Početkom 21. veka opstalo je samo srpsko pravoslavno groblje, na istočnom kraju grada, pored katoličkog. Vlasništvo je srpske crkvene opštine, ima dva dela, od livade ga razdvaja jarak. Nije ograđeno, neki spomenici od mermera i peščara su srušeni a neki ukradeni.[23]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Optiranje i iseljavanje Srba u Mađarskoj 1920-1931. - Poreklo
- ^ Baranya (Hungary): County, Towns and Villages - Population Statistics in Maps and Charts
- ^ Magyarországi ortodox templomok | Szakrális építészet
- ^ „Jezički i verski sastav stanovništva Kraljevine Ugarske po naseljima, Popis 1910. godine”. Arhivirano iz originala 13. 01. 2018. g. Pristupljeno 13. 03. 2019.
- ^ Mata Kosovac, navedeno delo
- ^ Optiranje i iseljavanje Srba u Mađarskoj 1920-1931. - Poreklo
- ^ Reesch de Lewald, Aloysius: "Universalis schematismus ecclesiasticus venerabilis cleri orientalis ecclesiae graeci non uniti ritus regni Hungariae partiumque eidem adnexarum, necnon magni principatus Transilvaniae, item literarius, seu nomina eorum, qui rem literariam et fundationalem scholarem ejusdem ritus procurant ... pro anno ...", Buda 1846.
- ^ "Srpski sion", Karlovci 1901. godine
- ^ "Serbski letopisi", Budim 1826. godine
- ^ "Glasnik društva srpske slovesnosti", Beograd 1872. godine
- ^ "Zastava", Novi Sad 1885. godine
- ^ "Opsada Sevastopolja", prevod, Novi Sad 1857. godine
- ^ a b Srpski institut...
- ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1886. godine
- ^ "Školski list", Sombor 1868. godine
- ^ "Srpski sion", Karlovci 1897. godine
- ^ "Srpski sion", Karlovci 1899. godine
- ^ "Istočnik", Sarajevo 1900. godine
- ^ "Zastava", Novi sAd 1900. godine
- ^ "Školski list", Sombor 1907. godine
- ^ Mata Kosovac: "Srpska pravoslavna mitropolija Karlovačka po podacima iz 1905. godine", Karlovci 1910. godine
- ^ "Nin", specijalni dodatak, Dinko Davidov, Beograd 1990. godine
- ^ Srpski institut, internet baza podataka, Budimpešta
Reference[uredi | uredi izvor]
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- [Zvanične stranice opštine Borjad]