Велики тетреб

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Veliki tetreb
Mužjak velikog tetreba
Oglašavanje mužjaka tokom udvaranja
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Porodica:
Potporodica:
Rod:
Vrsta:
T. urogallus
Binomno ime
Tetrao urogallus
Sinonimi
  • Tetrao major J.F. Gmelin,1758
  • Urogallus vulgaris Flemming,1758[2]

Veliki tetreb (Tetrao urogallus) vrsta je šumske ptice koja pripada redu kokoši. Naučni naziv ove vrste je sastavljen iz dveju reči. Ime roda Tetrao vodi poreklo od starogrčke reči tetraon što znači ptica za lov, dok je naziv vrste urogallus složenica starogrčke reči oura što znači rep i latinske reči gallus što znači kokoš.[3] Prema Crvenoj knjizi faune Srbije III - Ptice, ovo je ugrožena vrsta.[2]

Opis[uredi | uredi izvor]

Ženka velikog tetreba

Veoma je velika ptica. Mužjak je za trećinu veći od ženke. Dužina tela od vrha repa do vrha kljuna mužjaka je od 74 do 115 centimetara, a ženke od 54 do 64 centimetara. Malo je verovatno da se može pomešati sa bilo kojim drugim tetrebom baš zbog same veličine. Masa mužjaka varira od 3.300 do 4.300 grama (pa čak i do 6.500 grama), dok ženka teži od 1.440 do 2.500 grama. Polni dimorfizam je prisutan. Mužjak je tamno obojen. Ima dugačak vrat, koji drži uspravno tokom udvaranja ispuštajući karakterističan zov, i dugačak rep, koji širi u lepezu. Kljun je snažan, žut i na vrhu blago zakrivljen. Na tamnom krilu ima upadljivu belu fleku. Ženka je primetno manja od mužjaka, ali je i znatno veća od ženke tetreba ruževca. Uprkos razlici u veličini, obe ženke su smeđe boje crno horizontalno isprugane i naseljavaju slična staništa, pa bi trebalo biti oprezan prilikom identifikacije. Ipak grlo i gornji deo grudi su kod ženke velikog tetreba narandžastosmeđi i nisu isprugani, dok su kod ženke tetreba ruževca ti delovi tela potpuno isprugani i nešto tamniji. Leti pravo i brzo sa snažnim zamasima i povremenim jedrenjem. Prilikom sletanja pravi veliku buku.[4][5]

Rasprostranjenost i stanište[uredi | uredi izvor]

Karte rasprostranjenja
Areal rasprostranjenja u svetu
Areal rasprostranjenja u Evropi

Palearktička vrsta, čiji je areal podeljen na četiri izdvojena dela: Pirinejsko poluostrvo, Alpi-Balkan-Karpati (planinska područja centralne Evrope i Balkanskog poluostrva), Skandinavija (severna Evropa, uključujući i Škotsku) i Sibir (do Altaja, Lene i Mongolije). Nastanjuje površinski velike, stare, mračne četinarske i mešovite šume ispresecane tresavama i livadama. Na jugu i zapadu areala živi samo u planinskim predelima, gde takođe naseljava četinarske i mešovite šume sa dobro razvijenim spratom zeljaste vegetacije, mahovine i niskog žbunja (uključujući biljke sa bobičastim plodovima poput borovnice) i područja u kojima se prostrane šume smenjuju proplancima ili drugim otvorenim staništima i staništa oko gornje šumske granice sa klekom i borom krivuljem. U zimskom periodu godine se više zadržava na otvorenijim staništima.[2][6]

Podvrste[uredi | uredi izvor]

Na svetu postoji 13 podvrsta velikog tetreba i svaka ima drugačije rasprostranjenje:[5]

  • T. u. urogallus - Naseljava Skandinaviju i Škotsku (gde je introdukovan).
  • T. u. lonnbergi - Naseljava poluostrvo Kola.
  • T. u. karelicus - Naseljava Finsku i Kareliju.
  • T. u. cantabricus - Naseljava Kantabrijske planine u Španiji.
  • T. u. aquitanicus - Naseljava Pirineje.
  • T. u. crassirostris - Naseljava centralnu Evropu od Nemačke i istočnih Alpa na zapadu, pribaltičkih država na severu, zapadne Belorusije i istočnih Karpata na istoku i na jugu sve do Makedonije.
  • T. u. rudolfi - Naseljava Karpate u Ukrajini i Rumuniji i Rodopske planine u Bugarskoj.
  • T. u. pleskei - Naseljava Belorusiju, Ukrajinu i najveći deo Rusije u Evropi.
  • T. u. obsoletus - Naseljava područje od jezera Onjega preko severa Rusije i Sibira do reke Lene.
  • T. u. kureikensis - Naseljava centralni Sibir.
  • T. u. volgensis - Naseljava centralni deo evropske Rusije oko reke Volge.
  • T. u. uralensis - Naseljava južni Ural i jugozapadni Sibir do grada Barnaul na istoku.
  • T. u. taczanowskii - Naseljava centralni Sibir do Altajskih planina.

Biologija[uredi | uredi izvor]

U proleće i tokom leta, važna hrana su lisni i cvetni pupoljci, stabljike i plodovi borovnica i drugih biljaka, ali i insekti i ostali beskičmenjaci koje pronalazi na tlu. Zimi se pretežno hrani iglicama četinara, mladicama, ređe šišarkama. Odrasli mužjaci obično žive usamljenički, samo se kratko okupljaju u proleće na tradicionalnim pevalištima. Ženke i mladi mužjaci su društveniji i oko pola godine provode u manjim jatima koja se grupišu u jesen. Mužjak i ženka se sreću na pevalištu zbog parenja, nakon čega ženka sama gradi gnezdo, leži na jajima i brine o mladuncima. Gnezdo pravi na zemlji, skriveno u visokoj travi i paprati, često pri dnu stabla. Retko se gnezdi u starim gnezdima drugih ptica na visini od 3 do 5 metara. Polaganje jaja i period inkubacije se obično odvijaju u periodu od sredine aprila do sredine juna (uglavnom u maju).[6] Osim vertikalnih sezonskih pomeranja, ptice su verne svojim gnezdilištima tokom cele godine.[2]

Ugroženost[uredi | uredi izvor]

Glavna pretnja po velikog tetreba je uništavanje šuma i izmena sastava i strukture iste. Još uvek se legalno lovi, čak i tokom gnezdeće sezone, izuzev u jugozapadnoj i centralnoj Evropi. Ostali ugrožavajući faktori su uznemiravanje od strane rekreativaca, izgradnja turističkih objekata i skijaških centara. Mlade jedinke obično stradaju od kolizije sa visokonaponskim dalekovodima. U Škotskoj ga ugrožavaju kisele kiše i klimatske promene.[6]

Veliki tetreb u Srbiji[uredi | uredi izvor]

Prvi put je zabeležen na Kopaoniku sredinom 19. veka od strane, poznatog srpskog biologa, Josifa Pančića. Nakon toga je do sredine 20. veka zabeležen u četinarskim i mešovitim šumama na većini visokih planina Srbije. Sredinom 20. veka, areal se povlači, a brojnost drastično smanjuje. Početkom 21. veka gnezdarica je na Šar-planini, Prokletijama, Kopaoniku, Tari, Zlatiboru, Zlataru, Goliji, a na istoku zemlje jedino na Staroj planini.[7] Ornitolozi procenjuju da se u današnje vreme brojnost male populacije stabilizovala i da broji između 110 i 150 gnezdećih parova.[8] Prema Crvenoj knjizi faune Srbije III - Ptice, gnezdeća populacija ove vrste je ugrožena.[2]

NP Kopaonik

Faktori ugrožavanja u Srbiji:[2]

  • aktivnosti u šumarstvu kojima se menja struktura i starost šuma
  • šumski požari
  • nezakonito ubijanje
  • infrastrukturno otvaranje šuma
  • izgradnja i širenje putne mreže, turističkih centara i druge infrastrukture
  • uznemiravanje u periodu gnežđenja od strane ljudi tokom turističkih i rekreativnih aktivnosti
  • privlačenje divljih svinja na hranilišta povećava pritisak na jaja i mladunce

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ BirdLife International (2016). Tetrao urogallus. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2019.2. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 29. 10. 2019. 
  2. ^ a b v g d đ Gačić, D., Sekulić, G., Puzović, S. 2018. Tetrao urogallus. In: Radišić, D., Vasić, V., Puzović, S., Ružić, M., Šćiban, M., Grubač, B., Vujić, A. eds. 2018. Crvena knjiga faune Srbije III — Ptice. Beograd: Zavod za zaštitu prirode Srbije, Univerzitet u Novom Sadu, Prirodno-matematički fakultet, Departman za biologiju i ekologiju i Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije. pp 230—233.
  3. ^ Jobling, James A (2010). The Helm Dictionary of Scientific Bird Names. London: Christopher Helm. ISBN 978-1-4081-2501-4. 
  4. ^ Svensson, Lars (2010). Collins Bird Guide: The Most Complete Guide to the Birds of Britain and Europe (2 izd.). Harper Collins. ISBN 978-0-00-726814-6. 
  5. ^ a b „Western Capercaillie (Tetrao urogallus)”. hbw.com. 
  6. ^ a b v „Western Capercaillie (Tetrao urogallus)”. datazone.birdlife.org. 
  7. ^ Šćiban, Marko; Rajković, Draženko; Radišić, Dimitrije; Vasić, Voislav; Pantović, Uroš (2015). Ptice Srbije - kritički spisak vrsta (prvo izd.). Novi Sad: Pokrajinski zavod za zaštitu prirode i Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije. str. 106. 
  8. ^ Puzović, Slobodan; Radišić, Dimitrije; Ružić, Milan; Rajković, Draženko; Radaković, Miloš; Pantović, Uroš; Janković, Marko; Stojnić, Nikola; Šćiban, Marko; Tucakov, Marko; Gergelj, Jožef; Sekulić, Goran; Agošton, Atila; Raković, Marko (2015). Ptice Srbije: procena veličina populacija i trendova gnezdarica 2008-2013 (prvo izd.). Novi Sad: Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije i Prirodno-matematički fakultet, Departman za biologiju i ekologiju, Univerzitet u Novom Sadu. ISBN 978-86-80728-00-1. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Svensson, Lars (2010). Collins Bird Guide: The Most Complete Guide to the Birds of Britain and Europe (2 izd.). Harper Collins. ISBN 978-0-00-726814-6. 
  • Jobling, James A. (2010). The Helm Dictionary of Scientific Bird Names. London: Christopher Helm. str. 108, 170. ISBN 978-1-4081-2501-4. 
  • Šćiban, Marko; Rajković, Draženko; Radišić, Dimitrije; Vasić, Voislav; Pantović, Uroš (2015). Ptice Srbije - kritički spisak vrsta (prvo izd.). Novi Sad: Pokrajinski zavod za zaštitu prirode i Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije. str. 106. 
  • Radišić, Dimitrije; Vasić, Voislav; Puzović, Slobodan; Ružić, Milan; Šćiban, Marko; Grubač, Bratislav; Vujić, Ante (2018). Crvena knjiga faune Srbije III – Ptice. Beograd: Zavod za zaštitu prirode Srbije, Univerzitet u Novom Sadu, Prirodno-matematički fakultet, Departman za biologiju i ekologiju i Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije. 
  • Puzović, Slobodan; Radišić, Dimitrije; Ružić, Milan; Rajković, Draženko; Radaković, Miloš; Pantović, Uroš; Janković, Marko; Stojnić, Nikola; Šćiban, Marko; Tucakov, Marko; Gergelj, Jožef; Sekulić, Goran; Agošton, Atila; Raković, Marko (2015). Ptice Srbije: procena veličina populacija i trendova gnezdarica 2008-2013 (prvo izd.). Novi Sad: Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije i Prirodno-matematički fakultet, Departman za biologiju i ekologiju, Univerzitet u Novom Sadu. ISBN 978-86-80728-00-1. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]