Pređi na sadržaj

Vrbica (praznik)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vaskrsenje Lazarevo

Lazareva subota ili Vrbica se slavi na subotu uoči praznika Cveti (koji uvek padaju u šestu nedelju Časnog posta) posvećena je uspomeni na vaskrsenje četvorodnevnog Lazara, i na ulazak Hristov u Jerusalim, gde su ga deca svečano dočekala i pozdravila.[1]

Proslava Lazareve subote[uredi | uredi izvor]

Na dan Lazareve subote se u pravoslavnim hramovima u popodnevnim časovima služi večernje bogosluženje, i u crkvu se unose mladi vrbovi lastari, tek ulistali.[1] Pošto se vrba osveti, sveštenik narodu deli grančice, i zatim se vrši trokratni ophod oko hrama sa crkvenim barjacima, ripidama i čiracima. Narod obilazi oko hrama uz pevanje tropara Lazareve subote.

Ovaj praznik je isključivo praznik dece.[2] Za taj dan majke svečano obuku svoju decu, pa čak i onu najmanju, od nekoliko meseci, donose, svečano obučenu, crkvi, kupuju im zvončiće vezane na trobojku i stavljaju oko vrata, a venčiće na glavu. Deca se raduju, trče po porti i učestvuju u ophodu oko crkve. Mlade vrbove grančice se odnose kućama i stavljaju pored ikone i kandila. Praznik je imao veliki značaj pre Drugog svetskog rata.[3]

Lazar je po crkvenom predanju rukopoložen od apostola Pavla i Varnave i bio je prvi vladika na Kipru, 30 godina, u Larnaci, gde je po istom predanju, drugi put i umro i bio sahranjen. Larnaka, što na grčkom jeziku znači grobnica (Larnaks), je dobila ime upravo po drugoj Lazarevoj grobnici.[4]

Sa ovim praznikom počinju veliki Vaskršnji praznici.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Lazareva subota - Vrbica”. SPC. Arhivirano iz originala 23. 02. 2020. g. Pristupljeno 3. 2. 2020. 
  2. ^ „Lazareva subota – Vrbica”. Gto KG. Arhivirano iz originala 3. 2. 2020. g. Pristupljeno 3. 2. 2020. 
  3. ^ "Politika", 2. apr. 1939.
  4. ^ Đidić, Ljubiša (2020). Pravoslavlje, br.1273, 1. april, Prijatelj Hristov Lazar - iscelitelj u Larnaki. SPC. str. 43. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Srpske slave i verski običaji; Episkop Nikolaj i Protođakon Ljubomir Ranković

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]