Geografija Angole

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Lokacija Angole na karti Afrike i sveta.

Angola se nalazi na zapadnoj obali Atlantika južne Afrike između Namibije i Republike Kongo. Takođe se graniči sa Demokratskom Republikom Kongo i Zambijom na istoku. Zemlja se sastoji od slabo zalivene i donekle sterilne obalne ravnice koja se proteže u unutrašnjost na udaljenosti koja varira od 50 do 160 km. Nešto u unutrašnjosti i paralelno sa obalom je pojas brda i planina a iza njih velika visoravan. Ukupna površina zemljišta je 1.246,700 km².

Geologija[uredi | uredi izvor]

Satelitski snimak Angole
Topografska karta Angole.

U Angoli postoje tri regiona stenskih formacija: primorska zona, srednja zona formirana nizom brda manje-više paralelnih sa obalom i centralna visoravan.[1]

Centralni plato se sastoji od drevnih kristalnih stena sa granitima prekrivenim nefosilnim peščarima i konglomeratima paleozojske starosti. Izdaci su uglavnom skriveni ispod laterita. Srednja zona je sastavljena uglavnom od kristalnih stena sa granitima i nekim paleozojskim nefosilnim stenama. Litoralna zona sadrži jedine fosilne slojeve. Oni su iz tercijarnog i kredenog doba, a poslednje stene počivaju na crvenkastom peščaru starijeg datuma. Stene tercijarnog doba susreću se u Dombe Grande, Namibe i blizu Luande. Za peščare sa gipsom, bakrom i sumporom Dombe se sumnja da su trijaske starosti. Nedavne eruptivne stene, uglavnom bazalti, formiraju liniju brda gotovo bez vegetacije između Benguele i Namiba. Nefelinski bazalti i lipariti se nalaze u Dombe Grandeu. Prisustvo gumi kopala u znatnim količinama u površinskim stenama karakteristično je za određene regione.

Geologija zapadne obale Angole vezuju se za otvaranje južnog Atlantika koje je počelo u ranoj kredi i nastavilo se sve do eocena, što se ogleda u fosilnoj fauni beskičmenjaka i kičmenjaka.[2] Rudnik dijamanata u Katoki sačuvao je neočekivane drevne tragove dinosaurusa, sisara i krokodilomorfa sa 128 miliona godina.[3]  

Klima[uredi | uredi izvor]

Mapa Kepenove klimatske klasifikacije Angole.

Kao i ostatak tropske Afrike, Angola doživljava različite, naizmenično kišne i sušne sezone. Na severu, kišna sezona može trajati čak sedam meseci - obično od septembra do aprila, uz možda kratko smanjenje u januaru ili februaru. Na jugu kišna sezona počinje kasnije, u novembru, i traje otprilike do februara. Suvu sezonu često karakteriše jaka jutarnja magla. Generalno, padavine su veće na severu, ali su na bilo kojoj geografskoj širini veće u unutrašnjosti nego uz obalu i povećavaju se sa visinom. Temperature padaju sa rastojanjem od ekvatora i sa visinom i imaju tendenciju rasta bliže Atlantskom okeanu. Tako je u mestu Sojo, na ušću reke Kongo, prosečna godišnja temperatura oko 26 °C, ali je ispod 16 °C u Huambou na umerenoj centralnoj visoravni. Najhladniji meseci su jul i avgust (usred sušne sezone), kada se mraz ponekad može formirati na većim nadmorskim visinama.[4]

Primeri[uredi | uredi izvor]

Teren[uredi | uredi izvor]

Angola ima četiri glavna prirodna regiona: sušnu obalsku niziju, koja se proteže od Namibije do Luande i koju karakterišu niske ravnice i terase; zelena brda i planine, koje se uzdižu u unutrašnjost od obale u veliku strminu; veliko područje visokih unutrašnjih ravnica suve savane, koje se naziva visoka visoravan, koja se proteže istočno i jugoistočno od obronka; i kišne šume na severu i u Kabindi.[4][9] Najviša tačka u Angoli je Moro de Moko, na 2.620 m.

Primorska nizina[uredi | uredi izvor]

Obala je najvećim delom ravna, sa povremenim niskim liticama i strmovima crvenog peščara. Postoji samo jedan duboki ulaz u more - Veliki riblji zaliv. Severnije su Luka Aleksander, zaliv Litl Fiš i zaliv Lobito, dok su plići zalivi brojni. Zaliv Lobito ima dovoljno vode da omogući velikim brodovima da se istovare blizu obale. Primorska nizija izdiže se od mora u nizu niskih terasa. Ovaj region varira u širini od oko 25 km u blizini Benguela na više od 150 km u dolini reke Kuanza južno od glavnog grada Angole, Luande, i značajno se razlikuje od planinskog masiva Angole. Hladna Benguelska struja Atlantskog okeana koja teče ka severu značajno smanjuje padavine duž obale, čineći region relativno sušnim ili skoro tako južno od Benguela (gde čini severni produžetak pustinje Namib), i prilično suvim čak i u njenim severnim krajevima. Čak i tamo gde, kao u okolini Luande, prosečna godišnja količina padavina može biti i pedesetak centimetara, nije neuobičajeno da kiše prestanu. S obzirom na ovaj obrazac padavina, krajnji jug je obeležen peščanim dinama, koje ustupaju mesto suvom šikari duž srednje obale. Delovi severne primorske ravnice prekriveni su gustim grmljem.[4]

Brda i planine[uredi | uredi izvor]

Prilaz velikoj centralnoj visoravni Afrike obeležen je zapadno-centralnim visoravni, nizom nepravilnih strmina paralelnih sa obalom na udaljenostima u rasponu od 20 do 100 km unutrašnjost. Reka Kuanza deli planinsku zonu na dva dela. Severni deo se postepeno uzdiže od priobalnog pojasa do prosečne nadmorske visine od 500 m, sa vrhovima od 1.000 do 1.800 m. Južno od reke Kuanza, brda se naglo uzdižu iz obalnih nizina i formiraju visoku strminu, koja se proteže od tačke istočno od Luande i proteže se južno kroz Namibiju.[4] Najviši vrh je Moko,[traži se izvor] i strmina je najstrmija na krajnjem jugu u planinskom lancu Sera da Kela.[4] U provinciji Bengela druge visoke tačke su Loviti, na 12° 5' JGŠ i planini Elonga. Južno od Kuanze je vulkanska planina Kakulo-Kabaza.[1]

Visoka visoravan[uredi | uredi izvor]

Visoka visoravan, sa nadmorskom visinom od 1.200 do 1.800 m, leži istočno od brda i planina i dominira terenom Angole. Površina visoravni je obično ravna ili valovita, ali delovi visoravni Bengela i oblasti Humpata visoravni na visoravni Hufla na jugu dostižu visinu od 2.500 m i više. Malanjska visoravan na severu retko prelazi 1.000 m (3.300 ft) po visini. Visoravan Benguela i priobalno područje u neposrednoj okolini Bengela i Lobita, visoravan Bie, visoravan Malanje i mali deo visoravni Hufla u blizini grada Lubanga dugo su bili među najgušće naseljenim područjima u Angoli.[4]

Odvodnjavanje[uredi | uredi izvor]

Reka Zambezi i nekoliko pritoka reke Kongo imaju izvore u Angoli.[9] Veliki broj reka izvire iz centralnih visoravni, ali su njihovi obrasci toka raznoliki i njihovi krajnji ispusti su različiti. Jedan broj teče manje-više zapadnim tokom do Atlantskog okeana, obezbeđujući vodu za navodnjavanje u suvom obalnom pojasu i potencijal za hidroelektranu, od kojih su samo neki realizovani do 1988. Dve najvažnije reke Angole, Kvanza i Kunene, idu indirektnijim putem ka Atlantiku, Kvanza teče na sever, a Kunene na jug pre nego što skrene na zapad. Kvanza je jedina reka u potpunosti unutar Angole koja je plovna — skoro 200 km od njenog ušća — čamcima komercijalno ili vojno značajne veličine. Reka Kongo, čije ušće i zapadni kraj čine mali deo severne granice Angole sa Zairom, takođe je plovna.[4]

Severno od Lunda Divide Kvango i mnogi drugi potoci teku severno od visoravni da bi se pridružili reci Kazai (jednoj od najvećih pritoka Konga), koja se u svom gornjem toku formira za čitavih 480 km granica između Angole i Konga. Južno od podele neke reke se ulivaju u sistem reke Zambezi i odatle u Indijski okean, druge u reku Okavango (kako se reka Kubango naziva duž granice sa Namibijom i u Bocvani), a odatle u močvaru Okavango u Bocvani. Pritoke reke Kubango i nekoliko južnih reka koje teku u Atlantik su sezonske, potpuno suve veći deo godine.[4]

Korišćenje zemljišta i opasnosti[uredi | uredi izvor]

Prirodni resursi: nafta, dijamanti, gvozdena ruda, fosfati, bakar, feldspat, zlato, boksit, uranijum [10]

Navodnjavano zemljište: 860 km² (2012)

Prirodne opasnosti: lokalne obilne padavine izazivaju periodične poplave na visoravni [10]

Flora i fauna[uredi | uredi izvor]

I flora i fauna su one koje su karakteristične za veći deo tropske Afrike. Sve do juga, sve do Benguele, obalni region je bogat uljanim palmama i mangrovama. U severnom delu pokrajine su guste šume. Na jugu prema Kuneneu nalaze se regioni gustog šikara. Gumene loze i drveća ima u izobilju, ali u nekim oblastima njihov broj je znatno smanjen primitivnim metodama koje su usvojili domaći sakupljači kaučuka. Landolfije se takođe nalaze. Biljke kafe, pamuka i gvinejske paprike su autohtone, a biljka duvana cveta u nekoliko okruga. Kora musuembe se u velikoj meri koristi za štavljenje kože. Mulundo donosi plod veličine loptice za kriket prekriven tvrdom zelenom školjkom i koji sadrži grimizne koštice poput nara.[1]

Fauna obuhvata lava, leoparda, geparda, slona, žirafu, nosoroga, nilskog konja, bivola, zebru i mnoge druge vrste antilopa, divlje svinje, noja i krokodila . Angola je ranije služila kao stanište za ugroženog afričkog divljeg psa,[11] za kojeg se sada smatra da je izumrlo u celoj zemlji, nastalo zbog ljudskih aktivnosti u periodu od 1965. do 1991. godine. Među ribama su mrena, deverika i afrička žuta riba.[1]

Ekstremne tačke[uredi | uredi izvor]

Ovo je lista krajnjih tačaka Angole, tačaka koje su dalje na severu, jugu, istoku ili zapadu od bilo koje druge lokacije.

Angola

Angola (kopno)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g  Jedna ili više prethodnih rečenica uključuje tekst iz publikacije koja je sada u javnom vlasništvuChisholm, Hugh, ur. (1911). „Angola”. Encyclopædia Britannica (na jeziku: engleski) (11 izd.). Cambridge University Press. 
  2. ^ Jacobs, L. L., Polcyn M. J., Mateus O., Schulp A. S., Gonçalves A. O., & Morais M. L. (2016).
  3. ^ Mateus, O., Marzola, M., Schulp, A.S., Jacobs, L.L., Polcyn, M.J., Pervov, V., Gonçalves, A.O. and Morais, M.L., 2017.
  4. ^ a b v g d đ e ž Collelo, Thomas, ur. (1989). Angola: a country study (na jeziku: engleski). Washington, D.C.: Federal Research Division, Library of Congress. str. 57—61. OCLC 44357178. Javno vlasništvo Овај чланак користи текст рада који је у јавном власништву. 
  5. ^ „Klimatafel von Huambo (Nova Lisboa), Prov. Huambo / Angola” (PDF). Baseline climate means (1961–1990) from stations all over the world (na jeziku: nemački). Deutscher Wetterdienst. Pristupljeno 25. 1. 2016. 
  6. ^ „Klimatafel von Lubango (Sá da Bandeira), Prov. Huila / Angola” (PDF). Baseline climate means (1961-1990) from stations all over the world (na jeziku: nemački). Deutscher Wetterdienst. Pristupljeno 25. 1. 2016. 
  7. ^ „Lobito (Angola)” (PDF). Centro de Investigaciones Fitosociológicas. Pristupljeno 6. 2. 2016. 
  8. ^ „Klimatafel von Luena (Luso), Prov. Moxico / Angola” (PDF). Baseline climate means (1961-1990) from stations all over the world (na jeziku: nemački). Deutscher Wetterdienst. Pristupljeno 6. 2. 2016. 
  9. ^ a b „Background Note: Angola”. U.S. Department of State. decembar 2001. Arhivirano iz originala 5. 6. 2002. g. Javno vlasništvo Овај чланак користи текст рада који је у јавном власништву. 
  10. ^ a b „Angola”, The World Factbook, Central Intelligence Agency, 16. 11. 2021, Pristupljeno 22. 11. 2021 . Javno vlasništvo Овај чланак користи текст рада који је у јавном власништву.
  11. ^ C. Michael Hogan. 2009.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]