Dijalekti makedonskog jezika
Dijalekti makedonskog jezika su dijalekti posebnog južnoslovenskog jezika koji se naziva makedonskim. Prema različitim dijalektološkim podelama, ovaj jezik ima oko tridesetak dijalekata, koji se u zavisnosti od podele razvrstavaju u tri ili četiri glavne grupe. Dijalektima makedonskog jezika govore etnički Makedonci na područjima Severne Makedonije, Pirinske Makedonije (Bugarska), Egejske Makedonije (Grčka), Male Prespe i Golog Brda (Albanija). Takođe su zastupljeni u makedonskoj etničkoj dijaspori.
Proučavanje južnoslovesnkih dijalekata na širem prostoru istorijske oblasti Makedonije započelo je tokom 19. veka. Klasifikacija ovih dijalekata je dugo bila predmet lingvističkih i etnopolitičkih sporova. U starijoj bugarskoj, odnosno srpskoj dijalektologiji, južnoslovenski dijalekti sa područja Makedonije smatrani su dijalektima bugarskog, odnosno srpskog jezika, a takvi stavovi su i danas prisutni u delu bugarske, odnosno srpske javnosti.
Grupe[uredi | uredi izvor]
![]() | |
Dijalektička podela makedonskog jazika[1] | |
Tetovski i goranski
Skopskocrnogorski
Kumanovsko-kratovski
Centralni
Gostivarski
Rekanski
Malorekanski (Galički)
Debarski
Drimkolski / Golobrdski
Vevčansko-radoški
Gornoprespanski /Ohridski
Dolnoprespanski
Tikveški
Štipsko-kočanski
Strumički
Maleševsko-pirinski
Gorički (Korčanski)
Kosturski
Nestramski
Solunsko-vodenski
Sersko-dramsko-lagadinsko-nevrokopski
|
Severno područje
- Zapadna grupa:
- Istočna grupa:
Zapadno područje:
- Centralna grupa:
- Zapadna i severozapadna grupa:
- Gostivarski dijalekt
- Rekanski dijalekt
- Galički dijalekt[4]
- Debarski dijalekt
- Drimkolsko-golobrdski dijalekt
- Vevčansko-radoški dijalekt[5]
- Struški dijalekt
- Ohridski dijalekt
- Gornjeprespanski dijalekt
- Donjeprespanski dijalekt
Istočno i južno područje
- Istočna grupa:
- Tikveško-mariovski dijalekt
- Štipsko-kočanski dijalekt
- Strumički dijalekt
- Maleševsko-pirinski dijalekt[6]
- Jugozapadna grupa[7]:
- Jugoistočna grupa:
Rasprostranjenost područja[uredi | uredi izvor]
Dijalekte makedonskog jezika karakteriše položaj regiona u kojima se govore.
Makedonska jezička teritorija pokriva centralni deo Balkanskog poluostrva, kao i ušće reka Vardar, Struma i donji tok reke Mesta.
Tako se i dijalekti dele prema područjima:
- - istočno
- - zapadno
- - severno
- - južno
Istočno područje[uredi | uredi izvor]
Najčešće se koristi na granici sa Bugarskom. Prema makedonskim lingvistima, granicu predstavlja planinski masiv Dospat - pogled.
Makedonska populacija u Pirinskoj Makedoniji, koja je sastavni deo Bugarske, pored zvaničnog bugarskog jezika, koristi i njen maternji makedonski dijalekt.
U istočnim delovima Pirinske Makedonije i delovima Egejske Makedonije do Soluna jotovanje glasa ć izgovara se kao u istočnoj Bugarskoj - djado (deda), njama (none), mljako (mleko).
Zapadno područje[uredi | uredi izvor]
Najveći deo jezičke granice poklapa se sa granicom Severne Makedonije i Albanije, dok geografski ona predstavlja planinski masiv Korab - Dešat - Jablanica, odakle se spušta jugozapadno do Ohridskog jezera.
Duž albanske granice nalazi se tridesetak naselja u kojima živi pretežno makedonsko stanovništvo: dolina reke Drim, područje Golog Brda i okolina grada Pogradec. Jezička granica skreće na jugoistok preko planine Galičice duž jugozapadne obale Prespanskog jezera, pa odatle na jug preko Mokre Gore.
Ova oblast pokriva teritoriju na relaciji Skoplje - Tetovo - Gostivar - Debar - Struga - Pogradec - Korča. Obzirom da je naseljena mešovitom makedonsko-albanskom populacijom, u ovom delu jezičko područje uglavnom je dvojezično.
Severno područje[uredi | uredi izvor]
Granica makedonskog jezika podudara se sa granicom između Severne Makedonije i Srbije.
Južno područje[uredi | uredi izvor]
Sa južne strane, jezička granica obuhvata čitavo područje planine Gramos sve do reke Mesta u Trakiji.
Prema mišljenju Božidara Vidoeskog i drugih lingvista, jezička granica prodire mnogo dublje na jug prema današnjoj granici između Severne Makedonije i Grčke, tako da se ovaj jezički dijalekt može čuti sve do linije Gramos - Pivo - Solun.
Na severozapadu moderne Grčke, pored makedonskog živi i grčko, albansko i vlaško stanovništvo, te je u velikom procentu ovo jezičko područje trojezično.
Samoglasnici i suglasnici[uredi | uredi izvor]
Centralni zapadni dijalekti razlikuju se u pet samoglasnika: a, e, i, o, u (/i, ɛ, a, ɔ, u/).
Ostali dijalekti uglavnom imaju vokal / Ә /. Osim toga, u različitim dijalektima javljaju se Fonemske transkripcije / ɑ /, / AE / i / I / i vokali / l / a / r /.
Većina dijalekata ima samoglasnik / ɛ / iz originalnog E (đ, Iat) osim u istočni regionu gde je razvijeno vo /a/ po /c/.
Na krajnje istočnim delovima Egejske i Pirinske Makedonije, fokus se stavlja na ě koje označava: kako,a,i . Egejski dijalekt za razliku od sersko-dramsko-lagadinsko-nevrokopskog / Ja / se upotrebljava ukoliko se nalazi u zadnjem slogu samoglasnika i ima / ɛ / kao i u prednjem.[10]
Što se tiče suglasnika, zapadni dijalekti se razlikuju od istočnih samo u izgovoru, gubi se / K / (osim u Tetovu, Gori i Korči), i / V / u međuglasovima (izuzev oblasti Male Reke i predela Kostur-Korač):„glava“ = gla, „glavi“ = glaj.
Dvofonemski refleksi uglavnom označavaju karakteristiku govora u Egeju, Pirinskoj Makedoniji, Kostur-Korči i Ohrid-Prespi.[11]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Poljsko-makedonska gramatika,After Z. Topolińska and B. Vidoeski (1984), z.1, PAN.
- ^ str.68 Gramatika makedonskog jazika, Blaže Koneski, Kultura- Skopje 1967
- ^ Kičevskiot govor, Akademik Božidar Vidoeski, MJ, 1957, VIII, 1, str. 31-90.
- ^ Srpska kraljevska akademija, Beograd – Sr. Karlovci, Belić 1935: A. Belić, Galički dijalekti,Srpski dijalektološki zbornik, VII, 1-352+IV
- ^ Makedonski dijalekat: Struktura, Tekstovi, Leksikon P. Hendriks. Slovenski i evropski časopis Istok, Vol. 22, No. 1 (Proleće, 1978), pp. 111-112
- ^ Komparativna istorijska analiza nominalnog akcentovanja u anarhiji (Maleševo) i prelazni (Nivičino) Istočno Makedonski dijalekt," Treća konferencija u Severnoj Americi o Makedoniji. Indiana Slavic Studies 10:135-151. 1999
- ^ Makedonski dijalekt u Egejskoj Makedoniji: klasifikacija. Makedonski dijalekti u Egejskoj Makedoniji: naučni skup, Skopje 23-24 dekemvri 1991. Skopje: MANU, 1994, str. 23-60.
- ^ Makedonski jezik za srednje obrazovanje - str. 249- 252, S.Bojkovska, D.Pandev, L.Minova-Ǵurkova, Ž.Cvetkovski- Prosvetno delo AD- Skopje 2001
- ^ Makedonski jezik za srednje obrazovanje - str. 249- 252,S.Bojkovska, D.Pandev, L.Minova-Ǵurkova, Ž.Cvetkovski- Prosvetno delo AD- Skopje 2001
- ^ Makedonski jezik i knjižnjvnost
- ^ Glasovne promene