Ervin Salcberger

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
ervin salcberger
Lični podaci
Datum rođenja(1912-05-31)31. maj 1912.
Mesto rođenjaPale,  Austrougarska
Datum smrti3. avgust 1995.(1995-08-03) (83 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija Srbija,  SR Jugoslavija
Profesijavojno lice
Delovanje
Član KPJ od1942.
Učešće u ratovimaAprilski rat
Narodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska narodna armija
19411964.
Čingeneral-major

Odlikovanja
Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima Orden bratstva i jedinstva sa srebrnim vencem Orden narodne armije sa zlatnom zvezdom
Orden za hrabrost Orden za vojne zasluge sa zlatnim mačevima Partizanska spomenica 1941.

Ervin Salcberger — Stanko (Pale, 31. maj 1912Beograd, 3. avgust 1995) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i general-major artiljerije JNA.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 31. maj 1912. godine na Palama, od oca Leopolda i majke Katice, rođene Blau. Osnovnu školu završio je 1922. godine, a potom realnu gimnaziju u Sarajevu (1922—1926). Pohađao je Srednju tehničku školu u Sarajevu, mašinski odsek (1926—1930). Za vreme vojnog roka završio je Školu za rezervne artiljerijske oficire u Sarajevu (1933—1934), a 1939. i kurs obalske artiljerije u Boki kotorskoj. Radio je kao tehnički činovnik Uprave tramvaja u Sarajevu, gde je imao istaknutu ulogu u prvom pokušaju uvođenja trolejbuskog saobraćaja u gradu. Na Salcbergerovu inicijativu, pristupilo se 1936. samostalnom projektovanju trolejbusa pomoću kamionske šasije i izradi kontaktne mreže.[1]

U Aprilskom ratu učestvovao je kao oficir obalske baterije u Boki kotorskoj. Po kapitulaciji, uspeo je da izbegne zarobljeništvo. Period od aprila do septembra 1941. proveo je u Sarajevu, bez zaposlenja. Pre rata je bio pristalica radničkog pokreta, pa je od 1931. bio aktivan i u Radničkom planinarskom društvu „Prijatelji prirode”. Njegovi roditelji su po okupaciji izbegli u Dubrovnik, ali su zatvoreni u italijanski koncentracioni logor u Kuparima, a zatim na Rabu.[1] Po kapitulaciji Italije prešli su na slobodnu teritoriju. Stariji brat Alfred ubijen je u Jasenovcu, dok je mlađi Albert pogubljen nakon što je kao partizan zarobljen od strane ustaša. Ervin Salcberger je počeo da radi za Narodnooslobodilački pokret (NOP) juna 1941. kada je postao član diverzantske grupe u Sarajevu, a u partizanski odred Igman stupio je 10. septembra 1941. Do 1. oktobra bio je komandant bataljona u Semizovačkom odredu, a do januara 1942. nalazio se na čelu odreda Zvijezda. Ubrzo je prešao na mesto intendanta istog odreda, gde se zadržao do aprila 1942. Član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) postao je 4. februara 1942. Do maja iste godine bio je borac Šeste istočnobosanske udarne brigade, a do kraja 1942. u istoj jedinici je zauzimao mesta desetara i zamenika komandanta čete. Period od oktobra do novembra 1942. proveo je i kao komandant čete Šeste istočnobosanske udarne brigade.[2]

Od marta do oktobra 1943. nalazio se na mestu komandanta bataljona Petnaeste majevičke udarne brigade, a kraj 1943. dočekao je kao komandant baterije Sedme udarne divizije. Januara 1943. preležao je pegavi tifus. Naredni period, od decembra 1943. do novembra 1944, proveo je na mestu načelnika Štaba Šesnaeste muslimanske udarne brigade. Kraj rata zatekao ga je na mestu komandanta Vojne škole Trećeg korpusa. Ubrzo je poslat na usavršavanje u Višu artiljerijsku oficirsku školu Crvene armije u Lenjingradu (1945), da bi kasnije bio imenovan za zamenika komandanta Artiljerijske oficirske škole (januar-novembar 1946). Završio je i Višu vojnu akademiju Jugoslovenske narodne armije (1952—1954) i Kurs operatike pri Ratnoj školi Više vojne akademije JNA (1961).

Do penzionisanja 1964. godine, zauzimao je niz rukovodećih dužnosti u JNA: načelnik artiljerije Komande I armijske oblasti (1956), zamenik načelnika artiljerije Jugoslovenske ratne mornarice (1956), načelnik artiljerije I armijske oblasti (1958), načelnik Katedre zemaljske artiljerije Više vojne akademije JNA (1961).

General Salcberger bio je i u dva navrata član jugoslovenske vojne delegacije upućene u SSSR. Čin potpukovnika stekao je 1946, pukovnika 1952, dok je za general-majora promovisan 1963. Ervin Salcberger dao je značajan doprinos organizacionom razvoju artiljerije JNA i pojedinim tehničkim rešenjima u ratnim uslovima. Aktivno je učestovao u društvenom životu Beograda kao član opštinskih organizacija, Saveza boraca i Crvenog krsta.[2]

Preminuo je 3. avgusta 1995. godine u Beogradu.

Odlikovanja[uredi | uredi izvor]

Nosilac je Partizanske spomenice 1941., Spomen plakete grada Beograda (1969) i Spomen plaketa grada Sarajeva (1965).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Znameniti Jevreji Srbije : biografski leksikon. Beograd: Savez jevrejskih opština Srbije. 2011. str. 216. ISBN 978-86-915145-0-1. 
  2. ^ a b Znameniti Jevreji Srbije : biografski leksikon. Beograd: Savez jevrejskih opština Srbije. 2011. str. 217. ISBN 978-86-915145-0-1.