Etnolingvistika

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Etnolingvistika, ponekad i kulturna lingvistika,[1] polje je lingivstike koje se bavi proučavanjem odnosa između jezika i kulture, i načinom na koji različite etničke grupe doživljavaju svijet. Etnolingvistika predstavlja kombinaciju etnologije i lingvistike. Prije se odnosila na život cijele zajednice, tj. na sve karakteristike koje izdvajaju jednu zajednicu od druge. Te karakteristike čine kulturne aspekte zajednice ili društva.

Etnolingvistika proučava način na koji percepcija i konceptualizacija utiče na jezik, pokazuje kako su povezane različite kulture i društva. Primjer za to je način na koji je prostorna orijentacije izražena u različitim kulturama.[2][3] U mnogim društvima, riječi koje označavaju glavne strane svijeta, istok i zapad, nastale su od termina za izlazak i zalazak Sunca.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ferraro, Gary (2006). Cultural Anthropology: An Applied Perspective. Cengage Learning. ISBN 978-0-495-10008-9. 
  2. ^ Heine, Bernd (1997) Cognitive Foundations of Grammar. Oxford/New York. . Oxford University Press. 
  3. ^ Tuan, Yi-Fu (1974) Topophilia: A study of environmental perception, attitudes, and values. Englewood Cliffs, N.J.: Prentice Hall.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ferraro, Gary (2006). Cultural Anthropology: An Applied Perspective. Cengage Learning. ISBN 978-0-495-10008-9.