Interleukin 4

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Interleukin 4
Kristalna struktura ljudskog IL-4 (2INT)
Dostupne strukture
1bbn​, 1bcn​, 1cyl​, 1hij​, 1hik​, 1hzi​, 1iar​, 1iti​, 1itl​, 1itm​, 1rcb​, 2b8u​, 2b8x​, 2b8y​, 2b8z​, 2b90​, 2b91​, 2cyk​, 2d48​, 2int
Identifikatori
Simboli IL4; BSF1; IL-4; MGC79402
Vanjski ID OMIM147780 MGI96556 HomoloGene491 GeneCards: IL4 Gene
Pregled RNK izražavanja
podaci
Ortolozi
Vrsta Čovek Miš
Entrez 3565 16189
Ensembl ENSG00000113520 ENSMUSG00000000869
UniProt P05112 Q5SV00
Ref. Sekv. (iRNK) NM_000589 NM_021283
Ref. Sekv. (protein) NP_000580 NP_067258
Lokacija (UCSC) Chr 5:
132.04 - 132.05 Mb
Chr 11:
53.46 - 53.46 Mb
PubMed pretraga [1] [2]

Interleukin 4 (IL-4) je interleukin koga luče pomoćnički T2 limfociti (engl. Th2 cells) i deluje na B limfocite, mastocite, bazofile kao i na T2 pomoćničke limfocite (koji ga proizvode).[1] Izaziva proliferaciju B limfocita (prvobitno je nazvan faktor rasta B limfocita), indukuje sintezu antitela E klase kod B limfocita, diferentovanje pomoćničkih T limfocita u pravcu pomoćničkih T2 limfocita. Dejstva ovog interleukina na ćelije odbrambenog sistema su suprotna dejstvu interferona γ, koji pojačava funkciju makrofaga i celularnog imuniteta. Na taj način IL-4 podstiče humoralni, a inhibiše celularni tip imunog odgovora.[2][3]

Mehanizam dejstva[uredi | uredi izvor]

Interleukin 4 deluje tako što se vezuje za membranske receptore limfocita (i drugih ćelija). Vezivanjem za receptore na nediferentovanim (nezrelim) pomoćničkim T limfocitima usmerava njihovu diferencijaciju u pomoćničke T2 limfocite, koji su značajni za sintezu aktivaciju B limfocita i stvaranje antitela E klase. Vezivanjem IL-4 za pomenute receptore T limfocita aktiviše se STAT 6 signalni put koji izaziva diferencijaciju pomoćnikih limfocita u pomoćničke T2 limfocite. IL-2 takođe aktiviše i drugi (pored STAT 6) signalni put-supstrat koji odgovara na insulin (engl. insulin response substrate-IRS2), što dovodi do proliferacije (razmnožavanja) limfocita. Interleukin 4 takođe izaziva proizvodnju imunoglobulina E kod B limfocita, koji ima ulogu u borbi protiv parazitarnih infekcija, ali i u nastanku alergijskih reakcija (I tip hipersenzibilnosti).

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Thomas J. Kindt; Richard A. Goldsby; Barbara Anne Osborne; Janis Kuby (2006). Kuby Immunology (6 izd.). New York: W H Freeman and company. ISBN 1429202114. 
  2. ^ Snežana Živančević-Simonović Aleksandar Đukić. Opšta patološka fiziologija. Kragujevac: Univerzitet u Kragujevcu medicinski fakultet. ISBN 978-86-82477-65-5. 
  3. ^ Mire-Sluis, Anthony R.; Thorpe, Robin, ur. (1998). Cytokines (Handbook of Immunopharmacology). Boston: Academic Press. ISBN 0-12-498340-5. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Snežana Živančević-Simonović Aleksandar Đukić. Opšta patološka fiziologija. Kragujevac: Univerzitet u Kragujevcu medicinski fakultet. ISBN 978-86-82477-65-5. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]