Pređi na sadržaj

Karsten Varholm

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Karsten Varholm
Karsten Varholm na Prvenstvu Evrope u dvorani u Istanbulu u martu 2023.
Lični podaci
Puno imeKarsten Warholm
Datum rođenja(1996-02-28)28. februar 1996.(28 god.)
Mesto rođenjaUlstejnvik, Norveška
Državljanstvo Norveška
Visina1.87 m
Masa78 kg
Sportske informacije
Sport400 m prepone
400 m
KlubDimna IL (Dimna IL)
TrenerLajf Olaf Alnes
Dostignuća i titule
Lični rekordi45,94 na 400 m prepone (SR)
44,87 na 400 m
45,05 na 400 m u dvorani (=ER)

Karsten Varholm (norv. Karsten Warholm; rođen 28. februara 1996.) je norveški atletičar, svetski rekorder u trci na 400 metara sa preponama. On je olimpijski šampion u Tokiju 2020. i trostruki svetski šampion.

Varholm je osvojio zlato za 400 m prepone na svetskim prvenstvima 2017, 2019 i 2023, kao i na evropskim prvenstvima 2018 i 2022. Dva puta je trijumfovao u finalu Dijamantske lige u disciplini 400 m sa preponama. Godine 2021. proglašen je za sportistu godine po izboru Svetske atletike.

U julu 2021. Varholm je oborio svetski rekord star 29 godina na 400 m prepone. Sledećeg meseca na Olimpijskim igrama u Tokiju 2020. osvojio je zlatnu medalju sa vremenom od 45,94 sekunde, oborivši sopstveni svetski rekord za više od tri četvrtine sekunde.[1]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Rana karijera[uredi | uredi izvor]

U 2014. Varholm se takmičio u desetoboju. U to vreme, njegova moguća buduća specijalizacija bili su skok u dalj i 400 metara.[2] Njegovi najslabiji nastupi u desetoboju bili su u bacačkim disciplinama. U junu 2014. Varholm je postavio norveški juniorski rekord na 400 m sa vremenom 46,31 s.[3]

U julu 2015. osvojio je srebro na 400 m na Evropskom prvenstvu za juniore sa vremenom 46,50 s. Takođe je osvojio srebro u desetoboju sa 7764 poena. [4]

U julu 2016., dok je učestvovao u polufinalu trke na 400 m prepone na Evropskom prvenstvu, oborio je nacionalni rekord Norveške sa vremenom 48,84 s.[5] Potom je završio šesti u finalu, sa vremenom 49,82 s. U avgustu je stigao do polufinala na 400 m prepone na Olimpijskim igrama u Riju 2016.[6]

2017-2020: Evropski rekordi i titula svetskog šampiona[uredi | uredi izvor]

U julu 2017. Varholm je osvojio zlato na 400 m prepone na Evropskom prvenstvu za mlađe seniore, postavivši rekord šampionata od 48,37 s. Takođe je osvojio srebro u trci na 400 m sa vremenom 45,75 s. U avgustu je uzeo zlato na 400 m prepone na Svetskom prvenstvu u Londonu. sa vremenom 48,35 s.[7] Dve nedelje nakon uspeha na Svetskom prvenstvu, popravio je sopstveni norveški rekord na 400 m prepone sa rezultatom od 48,22 s na mitingu u Cirihu.[8]

Na Evropskom prvenstvu 2018. Varholm je osvojio zlatnu medalju na 400 m prepone sa vremenom 47,64 s, što je bio i novi evropski rekord za mlađe seniore.[9]

Varholm na Evropskom prvenstvu 2018. u Berlinu.

Varholm je osvojio zlato na 400 m na Evropskom prvenstvu u atletici u dvorani 2019. Njegovo vreme od 45.05 s bio je izjednačen evropski rekord Tomasa Šenlebea iz 1988.[10] U junu na Bislet igrama u Oslu, oborio je evropski rekord na 400 m sa preponama sa vremenom 47,33 s.[11] Na mitingu u Londonu u julu, Varholm je poboljšao svoj rekord na 47.12 s.[12] Na mitingu u Cirihu u avgustu 2019. Varholm je postavio novi evropski rekord sa vremenom 46,92 s, čime je postao treći čovek koji je istrčao 400 metara sa preponama za ispod 47 sekundi. Do cilja ga je pratio Rej Bendžamin, koji je postao četvrti čovek koja je trčao ispod 47 sekundi (46,98).[13] Na Svetskom prvenstvu 2019. u Dohi, Varholm je pobedio na 400 m prepone u vremenu 47,42 sekunde, odbranivši tako svoju šampionsku titulu iz 2017.[14]

Varholm se 11. juna 2020. takmičio na Bislet stadionu u Oslu u trci na 300 metara s preponama. Istrčao je najbolje vreme na svetu svih vremena (33,78 s) i tako nadmašio nezvanični svetski rekord Krisa Rolinsona od 34.48, postavljenog 2002. godine. Varholm je 23. avgusta 2020. u Stokholmu istrčao novi evropski rekord u vremenu 46,87 s i tako postao prvi čovek koji je dva puta u životu trčao 400 metara sa preponama brže od 47 sekundi.[15]

Svetski rekordi i olimpijska titula[uredi | uredi izvor]

1. jula 2021, u svojoj prvoj trci u sezoni na Bislet stadionu u Oslu, Varholm je oborio svetski rekord Kevina Janga iz 1992. sa vremenom 46,70 s.[16] Varholm je na odloženim Olimpijskim igrama u Tokiju oborio sopstveni rekord za 0,76 sekundi, osvojivši zlato u vremenu novog svetskog rekorda 45,94 s. Varholm je postao prvi Evropljanin koji je pobedio na Olimpijadi još od Folkera Beka iz Moskve 1980. godine.[17]

Osvajač srebrne medalje Rej Bendžamin, sa vremenom 46,17 s, takođe je trčao brže od starog svetskog rekorda. Osvajač bronzane medalje, Alison dos Santos, sa vremenom 46,72 s, zaostao je 0,02 sekunde za starim svetskim rekordom. Sva trojica osvajača medalja trčali su brže od starog olimpijskog rekorda Kevina Janga od 46,78 s istrčanog u Barseloni 2012. godine.

Statistika karijere[uredi | uredi izvor]

Varholm na Bislet igrama u Oslu 2017.
Karsten Varholm na putu do zlatne medalje na Svetskom prvenstvu u Dohi 2019.
Varholm je tesno pobedio na 400 m na Evropskom prvenstvu u dvorani 2023. u Istanbulu.

Lični rekordi[uredi | uredi izvor]

Staza Disciplina Vreme (sekunde.stotinke) Datum Mesto Napomene
Na otvorenom 100 m 10.52 28. maj 2016 Lilestrem, Norveška
200 m 21.09


21.00 *

4. jun 2016
12. jun 2015
Flore, Norveška


Berum, Norveška

* uz pomoć vetra
300 m 32.49 22. avgust 2018 Bergen, Norveška Nezvaničan svetski rekord
400 m 44.87 10. jun 2017 Flore, Norveška Državni rekord
300 m prepone 33.26 4. juna 2021 Oslo, Norveška Nezvaničan svetski rekord
400 m prepone 45.94 3. avgust 2021 Tokio, Japan Svetski rekord
U dvorani 60 m 6.75 28. januar 2017 Flore, Norveška
100 m 10.49 28. januar 2017 Flore, Norveška
200 m 20.91 5. februar 2017 Ulstejnvik, Norveška
400 m 45.05 2. mart 2019 Glazgov, Ujedinjeno Kraljevstvo Izjednačen evropski rekord
300 m prepone 34.26 10. februar 2018 Tampere, Finska Nezvaničan svetski rekord

Rezultati na međunarodnim prvenstvima[uredi | uredi izvor]

Godina Takmičenje Mesto Plasman Disciplina Rezultat Napomena
Predstavljajući Norveška Norvešku ili Evropa Evropu (Kontinentalni kup u atletici)
2013 Svetsko prvenstvo za mlađe juniore Donjeck, Ukrajina 1. Osmoboj 6451 poena
15. Štafeta

100 x 200 x 300 x 400

1:56.92 m [19]
2014 Svetsko prvenstvo za juniore Judžin, SAD 10. Desetoboj 7551 poena
11. Štafeta 4×100 m 40.62 s [20]
Evropsko prvenstvo Cirih, Švajcarska 31. 400 m 46.73 s [21]
2015 Evropsko ekipno prvenstvo Čeboksari, Rusija 11. Štafeta 4×400 m 3:10.65 [22]
Evropsko prvenstvo za juniore Eskilstuna, Švedska 2. 400 m 46.50 s
2. Desetoboj 7764 poena
2016 Evropsko prvenstvo Amsterdam, Holandija 6. 400 m prepone 49.82 s
16. Štafeta 4×400 m 3:10.76 m [23]
Olimpijske igre Rio de Žaneiro, Brazil 10. 400 m prepone 48.81 s [24]
2017 Evropsko prvenstvo za mlađe seniore Bidgošč, Poljska 2. 400 m 45.75 s
1. 400 m prepone 48.37 s
Svetsko prvenstvo London, Velika Britanija 1. 400 m prepone 48.35 s
2018 Evropsko prvenstvo Berlin, Nemačka 1. 400 m prepone 47.64 s
8. 400 m 46.68 s
Kontinentalni kup Ostrava, Češka 3. 400 m prepone 48.56 s
2019 Evropsko prvenstvo u dvorani Glazgov, Velika Britanija 1. 400 m 45.05 s
Svetsko prvenstvo Doha, Katar 1. 400 m prepone 47.42 s
2021 Olimpijske igre Tokyo, Japan 1. 400 m prepone 45.94 s SR
2022 Svetsko prvenstvo Judžin, SAD 7. 400 m prepone 48.42 s
Evropsko prvenstvo Minhen, Nemačka 1. 400 m prepone 47.12 s
2023 Evropsko prvenstvo u dvorani Istanbul, Turska 1. 400 m 45.35 s
Svetsko prvenstvo Budimpešta, Mađarska 1. 400 m prepone 46.89 s

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Warholm smashes 400m hurdles world record”. BBC. 3. 8. 2021. Pristupljeno 3. 8. 2021. 
  2. ^ Arne Hole (11 June 2014)Viser hvorfor han regnes som Norges største talent Aftenposten.
  3. ^ Nå er 18-åringen nest best gjennom tidene NRK.
  4. ^ Mills, Steven (19. 7. 2015). „Britain emphatically tops medal table at European Junior Championships”. World Athletics. 
  5. ^ „Warholm etter ny norsk rekord i EM:– Steike bra!”. Pristupljeno 10. 8. 2017. 
  6. ^ Brakstad, Thomas (17. 8. 2016). „Warholm i hundre tross OL-exit: – Jeg er helt overveldet”. NRK. 
  7. ^ „World Championships: Norway's Karsten Warholm wins 400m hurdles gold”. BBC. 9. 8. 2017. Pristupljeno 10. 8. 2017. 
  8. ^ „400m Hurdles Results” (PDF). sportresult.com. 24. 8. 2017. Arhivirano iz originala (PDF) 31. 07. 2021. g. Pristupljeno 26. 8. 2017. 
  9. ^ Dennehy, Cathal (9. 8. 2018). „Warholm blazes 47.64 while Guliyev clocks 19.76 at European Championships”. World Athletics. 
  10. ^ Warholm and J. Ingebrigtsen dominate 'Norway night' at European Indoor Championships IAAF
  11. ^ „Oslo: Warholm Sizzles 47.33 European Record”. IDL Diamond League. Pristupljeno 16. 6. 2019. 
  12. ^ European record for Karsten Warholm Athletics Weekly
  13. ^ „Warholm sizzles 46.92 in Zurich - IAAF Diamond League”. World Athletics. 29. 8. 2019. Pristupljeno 4. 8. 2021. 
  14. ^ Chowdhury, Saj (30. 9. 2019). „Karsten Warholm retains 400m hurdles title at World Athletics Championships”. BBC. Pristupljeno 30. 9. 2019. 
  15. ^ Ramsak, Bob (23. 8. 2020). „Warholm dazzles with 46.87 performance in Stockholm”. World Athletics. 
  16. ^ Tennery, Amy (1. 7. 2021). „Norway's Warholm breaks 400 metres hurdles world record”. Reuters. 
  17. ^ Eddie Pells (2. 8. 2021). „Karsten Warholm shatters world record in men's 400-meter hurdles win at Tokyo Olympics, celebrates by ripping shirt”. The Denver Post. 
  18. ^ „ATHLETE PROFILE Karsten WARHOLM”. World Athletics. Pristupljeno 27. 2. 2021. 
  19. ^ „Medley Relay Boys - Round 1” (PDF). IAAF. 13. 7. 2013. Pristupljeno 27. 2. 2021. 
  20. ^ „4 x 100 Metres Relay Men - Round 1” (PDF). IAAF. 25. 7. 2014. Pristupljeno 27. 2. 2021. 
  21. ^ „Results 400m Men Round 1” (PDF). European Athletics. 12. 8. 2014. Arhivirano iz originala (PDF) 16. 10. 2014. g. Pristupljeno 27. 2. 2021. 
  22. ^ „4 x 400m Relay Men”. European Athletics. Arhivirano iz originala 23. 6. 2015. g. Pristupljeno 27. 2. 2021. 
  23. ^ „EUROPEAN ATHLETICS CHAMPIONSHIPS - AMSTERDAM 2016”. European Athletics. Arhivirano iz originala 1. 9. 2017. g. Pristupljeno 27. 2. 2021. 
  24. ^ „Men's 400m Hurdles - Standings”. Rio 2016. Arhivirano iz originala 26. 8. 2016. g. Pristupljeno 27. 2. 2021. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]