Kolaž

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Čovek u kafeu, od Huana Grisa, 1914

Kolaž (franc. coller - lepiti[1]) je slikarska tehnika koja podrazumijeva ljepljenje raznih materijala na odabranu podlogu. Na toj površini fiksiraju se veoma različiti materijali. Obično je to papir, ali se koriste i tkanine, žica, drvca, lišće, novinski papir, kese, razni plastični djelići itd itd). Kolaž je počeo da se koristi u kubizmu[2][3][4] početkom 20. vijeka; Od tada su ga koristili predstavnici različitih umetničkih strujanja i dalje ga razvili (dadaizam, nadrealizam, futurizam, pop art).[5] Širenjem kolaža nastali su između ostalog combine painting i asamblaž.[6] Delimično eliminisanje odnosno izmene montiranih elemenata dovodi do dekolaža.[7]

Značajni pojavni oblici tokom istorije[uredi | uredi izvor]

Poreklo ove tehnike može se pronaći u prošlosti, stotinama godina udaljenoj od 20. veka, međutim njen povratak u 20. vek unosi novinu u dotadašnji svet umetnosti. Kolaž tehnika je prvi put upotrebljena u periodu otkrića papira u Kini, oko 200 godina pre nove ere. Primena ove tehnike nije bila naročito zastupljena  sve do 10. veka u kom se u okviru kaligrafije u Japanu počinje koristiti lepljen papir na čijoj su površini pisane poeme. Kada je u pitanju Evropa ova tehnika se pojavljuje oko 13. veka. Primena zlatnih listića kojima su se oblagale podloge radi postizanja efekta pozlaćenog, prisutna je u gotskim katedralama u 15. i 16. veku. Drago kamenje i plemeniti metali su se počeli primenjivati u izradi religioznih slika, ikona i grbova. U 18. veku dekupaž se može pronaći u radovima Mari Delani, dok je u 19. veku upotreba ove tehnike u vezi sa izradom suvenira ili pak knjiga (npr. Hans Kristijan Andersen, Karl Špicveg).[8] Ova tehnika je takođe primenjivana u ranim 1860. godinama u okviru Viktorijinih fotokolaža. Najprepoznatljiviji oblik tehnika dobija od 1912. godine u radovima Žorža Braka i Pabla Pikasa, koji osmišljavaju termin kolaž i čine ovu tehniku prepoznatljivim obeležjem moderne umetnosti.[9]

Kolaž kroz različite umetničke pravce[uredi | uredi izvor]

Kolaž kao tehnika pojavljuje se u pravcima kao što su: kubizam, dadaizam, nadrealizam, apstraktni ekspresionizam, pop art i savremena umetnost[5]

Kubizam[uredi | uredi izvor]

U okviru kubizma nastaje sam naziv kolaž koji su osmislili tvorci i najznačajniji predstavnici ovog pravca, već spomenuti  španski slikar Pablo Pikaso i francuski slikar Žorž Brak.[5] Saradnja između Pikasa i Braka počinje od 1907. kada je Brak posetio Pikasov atelje i video njegovo delo „Gospođice iz Avinjona“[10]

Od 1909. godine do 1914. godine Pikaso i Brak zajedno rešavaju probleme sve složenijeg umetničkog izražavanja kubizma. Dostignuvši, lomljenjem oblika, granicu apstrakcije od 1912. godine Pikaso i Brak se okreću realnosti, ne u neposrednom prikazivanju stvarnosti već korišćenjem određenih elemenata kao što su novinska hartija, komadi tapeta, drveta, tekstila i kanapa.[11] Eksperimentišući sa obojenim i odštampanim komadima papira nastaju Pikasovo delo „Mrtva priroda na pletenoj stolici“ i Brakovo delo pod nazivom „Fruit Dish, and Glass“ koje je primer tehnike papir kole (papier colle) koja podrazumeva upotrebu samo papira, dok se kolaž odnosi i na upotrebu drugih materijala.[10]

Dadaizam[uredi | uredi izvor]

Kolaž tehnika u okviru dadaizma počinje se koristiti od 1920. godine. Karakteristično obeležje kolaž tehnike u ovom pokretu je upotreba materijala koji ranije nisu imali toliki značaj, kao što su  ulaznice, isečci iz časopisa, omoti slatkiša, pa čak i trodimenzionalne sitnice.[5]

Nadrealizam[uredi | uredi izvor]

Nadralisti kolaž tehniku prilagođavaju sopstvenim temama, oslanjajući se na podsvest proizvode jedinstvenu skupinu od fotografija, ilustracija, obojenog papira i boje. Primena kolaža u dočaravanju tema karakterističnih dadaizmu izražena je u radovima Jozefa Kornela i Andrea Bretona.[5]

Dekupaž i fotomontaža kao podvrste kolaža[uredi | uredi izvor]

Dekupaž[uredi | uredi izvor]

Dekupaž je vrsta kolaža koja podrazumeva korišćenje slike radi dekoracije nekog predmeta. Može uključivati dodavanje više kopija iste slike, isečene ili u slojevima nanete na određenu podlogu. Među umetnicima 20. veka koji su stvarali upotrebom dekupaž tehnike su Pablo Pikaso i Anri Matis.[12]

Fotomontaža[uredi | uredi izvor]

Fotomontaža obuhvata izradu kompozitne fotografije isecanjem i spajanjem više drugih fotografija. Osnova kompozitne slike je ponekad fotografisana tako da podrazumeva dodavanje elemenata drugih fotografija i finalnom verzijom postiže se slično što i korišćenjem softvera za uređivanje slika.[13]

Kolaž, najčešće poiman kao vizuelna umetnost, naročito primenjivan u slikartvu svoj izraz je pronašao i u arhitekturi, muzici, ilustaciji, filmu ili pak dizajnu. Prisutan je i u digitalnom obliku.[14]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Tate. „Collage – Art Term”. Tate (na jeziku: engleski). Pristupljeno 21. 4. 2019. 
  2. ^ „The Collection | MoMA”. The Museum of Modern Art. Arhivirano iz originala 13. 8. 2014. g. 
  3. ^ Cubism: The Leonard A. Lauder Collection, The Metropolitan Museum of Art, New York, 2014 Arhivirano 2015-05-17 na sajtu Wayback Machine
  4. ^ „The Collection | MoMA”. The Museum of Modern Art. Arhivirano iz originala 13. 6. 2014. g. 
  5. ^ a b v g d „Exploring the Cutting-Edge History and Evolution of Collage Art”. My Modern Met (na jeziku: engleski). 14. 7. 2017. Pristupljeno 21. 4. 2019. 
  6. ^ Walker, John. (1992) "Assemblage Art". Glossary of Art, Architecture & Design since 1945, 3rd. ed. Retrieved February 7, 2012.
  7. ^ Milinković, Teodorović (2008). Likovna kultura. Beograd: Zavod za udžbenike. str. 42 i 43. 
  8. ^ Leland, Nita. (1994). Creative collage techniques. Williams, Virginia Lee, 1924- (1. izd.). Cincinnati, Ohio: North Light Books. ISBN 978-0-89134-563-3. OCLC 29548378. 
  9. ^ „Overview | The Art Institute of Chicago”. archive.artic.edu. Pristupljeno 21. 4. 2019. 
  10. ^ a b „Georges Braque and Pablo Picasso”. Masterworks Fine Art (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 16. 04. 2016. g. Pristupljeno 21. 4. 2019. 
  11. ^ Galović, Gostović (2011). Likovna kultura. Beograd: Zavod za udžbenike. str. 201. 
  12. ^ „Benjamin Jaffe Gallery - PHOTO MONTAGE”. www.benjaminjaffe.net. Pristupljeno 21. 4. 2019. 
  13. ^ Gelden, Westgeest (2011). Photography Theory in Historical Perspective. Wiley-Blackwell. str. 231. 
  14. ^ Tate. „Mixed media – Art Term”. Tate (na jeziku: engleski). Pristupljeno 21. 4. 2019. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]