Mala Plana (Smederevska Palanka)

Koordinate: 44° 22′ 10″ S; 21° 01′ 01″ I / 44.3695° S; 21.017° I / 44.3695; 21.017
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mala Plana
Pogled na selo
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugPodunavski
OpštinaSmederevska Palanka
Stanovništvo
 — 2011.Pad 799
Geografske karakteristike
Koordinate44° 22′ 10″ S; 21° 01′ 01″ I / 44.3695° S; 21.017° I / 44.3695; 21.017
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina173 m
Mala Plana na karti Srbije
Mala Plana
Mala Plana
Mala Plana na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj026
Registarska oznakaSP

Mala Plana je naselje u Srbiji u opštini Smederevska Palanka u Podunavskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 799 stanovnika. Naselje je brdsko, zbijenog tipa, sa dva manja zaseoka u dolini Jasenice. Površina atara je 1357 hektara, a nadmorska visina se kreće od 103 do 173 metara. Naselje je ratarsko-stočarske delatnosti, ali i prigradsko, gotovo spojeno sa gradom, veliki broj žitelja je zaposlen u gradu.


Istorija[uredi | uredi izvor]

Naselje Mala Plana se nalazi istočno od Smederevske Palanke i zapadno od Velikog Orašja. Nema sigurnih podataka na osnovu kojih bi se moglo govoriti o postanku ovoga naselja. Predanje veli da je Mala Plana osnovana “pre skoro tri veka“, a to otprilike treba da bude u periodu austrijske vladavine u Srbiji(1718—1739). U protokolu sabirnih taksa Beogradske mitropolije 1734. g. pominje se selo "Plavna", koje broji 26 kuća. Postoje indicije da se radi o Maloj Plani, jer je po rečima etnologa Jovana Erdeljanovića Mala Plana starija od Velike Plane. Od ostataka materijalne kulture starijih civilizacija, etnolog Jovan Erdeljanović je 1908. g. zabeležio da se "na Klenku, kod bunara zvanog Grab, iskopavaju crepulje, stare pare i sekire". Bližih podataka o ovim iskopinama nema.

Na osnovu iskopanih starih opeka, a i predanje kaže da se na starom Oraškom putu, koji vodi od Palanke za Veliko Orašje i bio najkraća putna veza Jasenice i Pomoravlja, u potesu "Bela zemlja", nalazilo naselje čije se stanovništvo "zbog čestih turskih upada iselilo u goru", na mestu današnje Male Plane. Naselje se nalazilo pored samog Kruševa koje je starije naselje, a da su ova dva naselja nekada bila spojena svedoči i današnje zajedničko groblje i postojanje nekih zajedničkoh familija.

Po aračkim spisima Mala Plana je 1818. g. imala 16 kuća, a 1834.g. selo broji 25 kuća, a Kruševo 16. Tri godine ranije (1831), popisom trgovaca svinjama i drugom stokom u Jasenici, pominju se i dvojica maloplanjana, Paun Damnjanović i Petar Nikolić. Popisom stanovništva i poljoprivrede u srezu Jaseničkom 1863.g. utvrđeno je da u Maloj Plani živi 456 stanovnika, od kojih 242 muških i 214 ženskih glava. U narednih 20 godina selo je naraslo za oko 150 stanovnika, pa 1885. g. broji 702 stanovnika. Početkom HH veka selo broji oko 900 stanovnika, a po popisu iz 1921. godine selo je imalo 199 kuća sa 1080 stanovnika.

Najstarija poznata familija u Maloj Plani bili su Rajići od kojih danas nema potomaka. Stare familije su zatim: Stevanovići (Šarenkapići), Petrovići (Vlasi), Vasiljevići i Rakići (Milenkovići) starinom od Kosova. Damnjanovići (Prizetovići) starinom iz Prćilovice (Aleksinac), odakle je došao njihov predak Damnjan sa četiri sina oko 1810. godine.

Selo ima svoju školu od 1872. godine. Škola je bila smešena u zgradi od slabog materijala, koja je u toku ratova propala. Od 1919.g. do 1922. godine škola je bila smeštena u opštinskoj kafani, a te je godine premeštena u novu zgradu. (podaci krajem 1921. godine). Najzad 1983. godine izgrađena je moderna zgrada četvorogodišnje škole. Mala Plana se do 1944. godine nalazila u srezu Oraškom, u periodu od 1944. do 1956. godine pripadala je SO Velika Plana, a od 1956. godine pripojena je SO Smederevska Palanka. U selu aktivno deluje FK "Proleter" i KUD "Mladost", koji su beležili značajne rezultate. Nadomak sela je šuma Mikulja, poznato izletište sa restoranom i izviđačkim domom.[1] [2]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Mala Plana živi 731 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosi 42,8 godina (40,0 kod muškaraca i 45,7 kod žena). U naselju ima 256 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,46. Stanovništvo potiče od vardarsko-moravskih, kosovsko-metohijskih, timočko-braničevskih i dinarskih doseljenika. Zadnjih decenija je izraženo smanjenje broja stanovnika, što je posledica pada nataliteta, ali i znatne migracije na relaciji selo-grad.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 1.273
1953. 1.315
1961. 1.218
1971. 1.095
1981. 1.098
1991. 1.047 1.021
2002. 887 927
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
878 98,98%
Crnogorci
  
1 0,11%
Makedonci
  
1 0,11%
nepoznato
  
7 0,78%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Podaci su uzeti iz: „Naselja“ knj.19 (Dr. B. M. Drobnjaković:Smederevsko Podunavlje i Jasenica) i iz „Letopisa“ sela Male Plane Br 209.
  2. ^ Literatura „Letopis Podunavskih mesta“(Beč 1998) period 1812 – 1935 g. Letopisa, po predanju, Podunavskih mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Korišćena Literatura:
  • Izvor Monografija Podunavske oblasti 1812-1927 sastavio Dr, Vladimir Margan biv. Predsednik Oblasnog odbora Komesar Oblasne Samouprave, objavjeno (1927 g.)„Napredak Pančevo,,
  • „Letopis“: Podunavska mesta i običaji Marina (Beč 1999 g.).

Letopis period 1812 – 2009 g. Sastavio od Pisanih tragova, Letopisa, po predanju mesta u Južnoj Srbiji, mesta i običaji nastanak sela ko su bili Doseljenici čime se bavili meštani

  • Napomena

U uvodnom delu autor je dao kratak istorijski pregled ovog područja od praistorijskih vremena do stvaranje države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Najveći prilog u ovom delu čine ,»Letopisi« i trudio se da ne propusti nijednu važnu činjenicu u prošlosti opisivanih mesta.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]