Matej Mohorič

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Matej Mohorič
Mohorič 2022 u dresu državnog prvaka
Lični podaci
Puno imeMatej Mohorič
Datum rođenja(1994-10-19)19. oktobar 1994. (29 god.)
Mjesto rođenjaKranj, Slovenija
DržavljanstvoSlovenija
Visina1,85 m[1]
Masa70 kg[1]
Timske informacije
Trenutni tim
Bahrein—viktorijus
Disciplinadrumski
Tip vozačapančer, klasik specijalista
Profesionalna karijera
2014Kenondejl
2015Kenondejl—Garmin [2][3]
2016—2017Lampre—merida
2018—Bahrein—merida
Uspjesi
Monumentalni klasici
Milano—Sanremo1 (2022)
Prvenstva
Svjetski šampion
(šljunak)		1 (2023)
Nacionalni šampion
(drumska trka)		 2 (2018, 2021)
Druge trke
Binkbank tur 1 (2018)
Dojčland tur 1 (2018)
Gran pri Industrija i Artiđanato 1 (2018)
Tur de Polonje 1 (2023)
Nagrade i medalje
Predstavljajući Slovenija Sloveniju
Drumski biciklizam
Svjetsko prvenstvo
Zlatna medalja — prvo mesto Valkenburg 2012. drumska trka za juniore
Zlatna medalja — prvo mesto Toskana 2013. drumska trka do 23 godine
Srebrna medalja — drugo mesto Valkenburg 2012. hronometar za juniore
Biciklizam na šljunku
Svjetsko prvenstvo
Zlatna medalja — prvo mesto Veneto 2023. Elitna trka
Ažurirano: 9. oktobar 2023.

Matej Mohorič (sloven. Matej Mohorič; 19. oktobar 1994),[4] slovenački je profesionalni biciklista od 2014. godine,[3] koji trenutno vozi za UCI vorld tur tim Bahrein—viktorijus.[5] Dvostruki je prvak Slovenije u drumskoj vožnji, dok je po jednom osvojio Milano—Sanremo, Gran pri Industrija i Artiđanato, Binkbank Tur, Dojčland Tur i Tur de Polonje. Ostvario je tri etapne pobjede na Tur de Fransu, kao i po jednu na Điro d’Italiji i Vuelta a Espanji. Jednom je osvojio Svjetsko prvenstvo u biciklizmu na šljunku.

Biciklizmom je počeo da se bavi od djetinjstva, a u juniorskoj konkurenciji, najveće uspjehe ostvario je na Svjetskom drumskom prvenstvu, gdje je 2012. godine, osvojio zlatnu medalju u drumskoj vožnji i srebrnu u vožnji na hronometar; dok je u konkurenciji vozača do 23 godine, osvojio zlatnu medalju u drumskoj vožnji 2013 godine.

Profesionalnu karijeru počeo je 2014. godine, u timu Kenondejl, a najbolji rezultat u sezoni bilo mu je peto mjesto na prvenstvu Slovenije u drumskoj vožnji. Godine 2015, timovi Kenondejl i Garmin spojili su se u Kenondejl—garmin; ponovo je završio prvenstvo Slovenije na petom mjestu, dok je Japan kup završio na šestom mjestu. Na početku 2016. prešao je u Lampre—meridu, a najbolji rezultat bilo mu je drugo mjesto na prvenstvu Slovenije u vožnji na hronometar, gdje je završio iza Primoža Rogliča, nakon čega je, na kraju sezone, završio Tur of Hajnan na trećem mjestu, uz jednu etapnu pobjedu, što mu je bila prva pobjeda u profesionalnoj karijeri. Godine 2017. ostvario je etapnu pobjedu na Vuelta a Espanji, nakon čega je, na kraju sezone, osvojio prvo izdanje Hongkong čelendža.

Godine 2018. prešao je u Bahrein—meridu. Na početku sezone, osvojio je klasik Gran pri Industrija i Artiđanato, nakon čega je ostvario etapnu pobjedu na Điro d’Italiji, a do kraja sezone, osvojio je prvenstvo Slovenije u drumskoj vožnji, Binkbank Tur, Dojčland Tur i etapu na Tur of Austrija trci. Godine 2019. završio je na drugom mjestu na prvenstvu Slovenije u vožnji na hronometar, iza Tadeja Pogačara, nakon čega je ostvario etapnu pobjedu na Tur de Polonje trci. Godine 2020. sezona je bila prekinuta od marta do avgusta zbog pandemije kovida 19. Drumsku trku na prvenstvu Slovenije završio je na trećem mjestu, dok je Lijež—Bastonj—Lijež završio na četvrtom i Milano—Sanremo na desetom mjestu.

Godine 2021. završio je Amstel gold rejs na osmom i Lijež—Bastonj—Lijež na desetom mjestu, nakon čega je osvojio prvenstvo Slovenije u drumskoj vožnji po drugi put. U julu, ostvario je dvije etapne pobjede na Tur de Fransu, gdje je dobio i nagradu za najagresivnijeg vozača na te dvije etape, a na jednoj etapi je nosio tačkastu majicu, za lidera brdske klasifikacije. Do kraja sezone, završio je na drugom mjestu na klasiku San Sebastijan i Tur de Polonje trci. Godine 2022. osvojio je Milano—Sanremo, postavši prvi slovenački pobjednik trke.

Juniorska karijera[uredi | uredi izvor]

Bicikl je prvi put vozio sa drugovima, u trećem razredu osnovne škole.[3] Juniorsku karijeru počeo je 2011. godine. Juniorski Pariz—Rubeu završio je na 14 mjestu,[6] nakon čega je vozio trku u Češkoj Zavod miru. Na prvoj etapi odvojio se od grupe zajedno sa Martinom Gijoom i Matejem Zahalkom, u sprintu je avršio drugi.[7] Trku je završio na 11 mjestu u generalnom plasmanu.[8] Na trci u Luksemburgu, grand pri general Paton, posvećenu Američkom generalu Džordžu Smitu Patonu. Na prvoj etapi završio je treći, 35 sekundi iza Adrijena Ležrosa,[9] dok je drugu etapu završio u grupi[10] i završio je trku na drugom mjestu u generalnom plasmanu.[11] Najbolji rezultat u sezoni ostvario je na hronometarskoj trci "Memorijal Davide Fardeli", gdje je završio četvrti.[12] Sezonu je završio na Svjetskom prvenstvu u drumskoj vožnji, gdje je završio na 87 mjestu.[13]

Sezonu 2012. počeo je na juniorskoj trci Milano—Sanremo, koju je završio na 11 mjestu, 39 sekundi iza Rikarda Donata.[14] Nakon nekoliko trka na kojima nije bio konkurentan, vozio je trku u Austriji, Oberestereih—Rundfarh (nem. Oberösterreich-Rundfahrt; досл. трка Горње Аустрије). Na drugoj etapi, odvojio se od grupe zajedno sa Tišom Benotom, završio je drugi u sprintu, četiri sekunde ispred Miloša Borisavljevića i preuzeo je lidersku poziciju.[15] Poslednju, treću etapu, završio je u grupi i osvojio je trku, sa istim vremenom kao Benot.[16] Evropsko prvenstvo u vožnji na hronometar završio je na trećem mjestu, 11 sekundi iza Matijasa Krigbauma;[17] dok je Evropsko prvenstvo u drumskoj vožnji završio na četvrtom mjestu, u borbi za treće mjesto odsprintao ga je Davide Balerini.[18] Početkom avgusta vozio je Điro dela Luinđijana trku u Italiji. Treću etapu završio je na drugom mjestu, 11 sekundi iza Silvija Herkloca.[19] Na drugom mjestu završiio je i četvrtu etapu, izgubio je u sprintu od Herkloca, nakon što su njih dvojica otišli u bijeg i završili etapu minut ispred grupe.[20] Zahvaljujući tome što je Herkloc na prvoj etapi izgubio miniut i 20 sekundi, Mohorič je osvojio trku 51 sekundu ispred Herkloca.[21] Najuspješnija trka u sezoni za Mohoriča bila je Điro di Bazilikata, u Italiji; pobijedio je na četiri od pet etapa, osvojio je trku 36 sekundi ispred Ildara Arslanova, uz brdsku i klasifikaciju po poenima.[22] Sezonu je završio na Svjetskom prvenstvu, gdje je nastupao u konkurenciji juniora. Trku na hronometar završio je drugi, sedam sekundi iza Norvežanina Oskara Svendsena.[23] Na drumskoj ttrci, očekivao se grupni sprint, ali je Mohorič napao na kilometar do cilja, niko nije uspio da ga dostigne i trijumfovao je ispred Kaleba Juana.[24]

Sezonu 2013. počeo u martu, na trkama u Hrvatskoj; najbolji rezultat ostvario je na trci Istarsko proljeće, gde je završio na 16 mjestu.[25] Nakon nekoliko jednodnevnih trka, vozio je trku oko Slovenije. Prolog na otvaranju trke završio je na 105 mjestu, minut i po iza Svejna Tafta[26] Taft je trijumfovao i na drugoj etapi, dok je Mohorič završio na 12 mjestu, četiri sekunde iza grupe.[27] U naredne dvije etape gubio je vrijeme i trku je završio na 26 mjestu.[28] U nastaku sezone vozio je trku u Kini i trku Tur del Avenir u Francuskoj. Sezonu je završio na Svjetskom prenstvu, gdje je vozio u konkurenciji vozača do 23 godine. Na pretposlednjem od sedam krugova, Mohorič je dostigao Žilijena Alafilipa, a zatim otišao od njega na poslednjem usponu i došao do solo pobjede, tri sekunde ispred Luisa Mentjensa.[29]

Profesionalna karijera[uredi | uredi izvor]

2014—2016.[uredi | uredi izvor]

Mohorič na Brabants Pijl klasiku 2015. godine.

Godine 2014. počeo je profesionalnu karijeru, u timu Kenondejl.[traži se izvor][30] Sezonu je počeo na Tur daun Ander trci u Australiji. Nije bio konkurentan i završio je trku na 89 mjestu u generalnom plasmanu.[31] Herald san Tur završio je na 66 mjestu,[32] nakon čega je vozio Ardenske klasike. Na Amstel gold rejsu bio je u napadu od starta etape, ali je otpao od grupe nakon što je dostignut i Amstel je završio na 112 mjestu.[33] Fleš Valon i Lijež—Bastonj—Lijež završio je van stotog mjesta. Do kraja sezone nije ostvario nijedan značajan rezultat.

Na kraju sezone 2014, timovi Kenondej i Garmin su se fuzionisali u Kenondejl—Garmin tim; Mohorič je potpisao jednogodišnji ugovor sa timom.[34][35] Sezonu je počeo na jednodnevnim trkama, a najbolji rezultat ostvario je na Gran priju Izola u Sloveniji, završio je na 15 mjestu.[36] Drugu etapu Vuelta al Pais Vasko trke završio je na 23 mjestu u grupnom sprintu,[37] dok je na drugim etapama gubio vrijeme i završio je trku na 87 mjestu u generalnom plasmanu, 56 minuta iza pobjednika, Hoakima Rodrigeza.[38] Nije završio nijedan ardenski klasik, dok je najbolji rezultat na Tur de Svisu ostvario na sedmoj etapi, koju je završiio na 32 mjestu u grupnom sprintu.[39] Trku je završio na 73 mjestu u generalnom plasmanu, sat i pet minuta iza Simona Špilaka.[40] U avgustu, vozio je svoju prvu grand tur trku — Vuelta a Espanju. Prva etapa bio je ekipni hronometar, tim Kenondejl—Garmin završio je hronometar na 21 mjestu od 22 tima, dok je etapa vremesnki neutralisana.[41] Na šestoj etapi otišao je u bijeg, ali je nakon 30 km otišao do medicinskog vozila, a zatim je napustio trku.[42]

Na kraju sezone potpisao je ugovor sa Lampre Meridom za 2016. godinu. Sezonu je počeo na Tur de San Luisu, završio ga je na 53 mjestu.[43] U martu je vozio Vuelta a Katalunja trku; samo poslednju, sedmu etapu, završio je ispod stotog mjesta, dok je trku završio na 117 mjestu u generalnom plasmanu.[44] U maju, vozio je svoj drugi grand tur, debitovao je na Điro d’Italiji. Treću etapu u grupnom sprintu završio je na desetom mjestu,[45] dok je na četvrtoj etapi bio u bijegu, ali je otpao od grupe nakon dostizanja i završio je osam minuta iza pobjednika, suvozača Dijega Ulisija.[46] I u nastavku je napadao i bio u bjegovima, ali nije ostvario nijedan zapaženiji rezultat i završio je Điro na 98 mjestu.[47] Nacionalno prvenstvo Slovenije u vožnji na hronometar završio je na drugom mjestu, dva minuta iza Primoža Rogliča.[48] Ušao je u sastav reprezentacije Slovenije za Olimpijske igre 2016. u Rio de Ženeiru; zajedno sa Rogličem, Špilakom i Janom Polancom. Vozio je drumsku trku, ali je nije završio.[49] Na kraju sezone vozio je Tur Hajnan u Kini. Prvu etapu u grupnom sprintu završiio je na devetom mjestu,[50] dok je na šestoj etapi ostvario prvu pobjedu u sezoni. Mohorič je napao zajedno sa Njemecom i Luščenskom, pobijedio ih u sprintu i došao na drugo mjesto u generalnom plasmanu.[51] Na osmoj etapi izgubio je 40 sekundi i pao je na treće mjesto u generalnom plasmanu.[52] Na poslednjoj etapi nije bilo promjena i završio je trku na trećem mjestu, 44 sekunde iza Luščenka.[53]

2017.[uredi | uredi izvor]

Mohorič slavi pobjedu na sedmoj etapi Vuelta a Espanje 2017.

Na kraju 2016, tim Lampre—Merida ostao je bez sponzora, nakon čega je sponzorstvo uzela korporacija iz Abu Dabija, promijenila ime tima u UAE Abu Dabi za 2017. godinu, sa sjedištem u Abu Dabiju. Na dan 20. decembra 2016. godine, UCI je potvrdio da timu ostaje vorld tur licenca za 2017. godinu.[54] Mohorič je sezonu počeo na Dubai Turu, koji je završio na 25 mjestu u generalnom plasmanu.[55] Tireno—Adrijatiko završio je na 73 mjestu, 36 minuta iza pobjednika Naira Kintane.[56] dok je Vuelta al Pais Vasko trku završio na 87 mjestu, 36 minuta iza pobjednika Alehandra Valverdea.[57] Drugu etapu završio je na šestom mjestu u grupnom sprintu.[58] Nakon ardenskih klasika vozio je Điro d’Italiju. Najbolji rezultat ostvario je na etapi 13, kada je u grupnom sprintu završio na 25 mjestu.[59] Završio je Điro na 135 mjestu u generalnom plasmanu, četiri i po sata iza pobjednika Toma Dimulena.[60] Na nacionalnom prvenstvu Slovenije u drumskoj vožnji završio je treći, sekundu iza Luke Mezgeca i Grega Bolea.[61] U finišu sezone vozio je Vuelta a Espanju. Na petoj etapi, Mohorič je otišao u bijeg zajedno sa još 15 vozača. U finišu, Marko Haler je napao i odvojio se od grupe; Luščenko i Mohorič su pratili, ali je Mohorič otpao i etapu je završio na četvrtom mjestu.[62] Na sedmoj etapi, Mohorič je otišao u napad sa još 14 vozača. Na spustu sa poslednjeg uspona, Alto del Kastilja, uspio je da se odvoji od drugih vozača, vozio je solo poslednjih 10 km i pobijedio je sa 16 sekundi ispred Pavela Poljanskog. To je bila najveća pobjeda Mohoriča u karijeri.[63] Bio je u napadu i na etapi 18, ali je završio na 14 mjestu, tri minuta iza Sandera Armea.[64] Vueltu je završio na 30 mjestu u generalnom plasmanu.[65] Nakon Vuelte, trijumfovao je na klasiku u Hong Kongu, San Hang Kai čelendžu.[66] Sezonu je završio na prvom izdanju Tur Guangsi trke u Guangsiju. Na jedinoj brdskoj, četvrtoj etapi, završio je sedmi, 12 sekundi iza Tima Velensa.[67] U generalnom plasmanu završio je na šestom mjestu.[68]

2018.[uredi | uredi izvor]

Matej Mohorič na Esterajh Rundfart trci 2018 sa dresom kao državni prvak Slovenije.

Godine 2018, prešao je u Bahrein—Meridu.[69] Sezonu je počeo na Abu Dabi Turu, gdje je završio na 35 mjestu u generalnom plasmanu.[70] Strade Bjanke je završio na 11 mjestu,[71] nakon čega je pobijedio na drugom klasiku u Italiji, gran priju Indusitrija i Artiđjanato.[72] Krajem marta vozio je Vuelta a Katulunju. Drugu etapu završio je na petom mjestu u grupnom sprintu.[73] Na petoj epapi, Harlinson Pantano je trijumfovao iz bijega, odsprintavši Vegara Lingrena; Mohorič je na spustu napao iz glavne grupe, stigao do ostalih vozača koji su bili u bijegu i odsprintao ih; na liniji cilja je slavio misleći da je pobijedio. Završio je treći.[74] Na šestoj etapi, Maksimilijan Šahman je u sprintu pobijedio Dijega Rubija iz bijega; Mohorič je u grupnom sprintu završio iza Sema Beneta, na četvrtom mjestu na etapi.[75] Trku je završio na 20 mjestu u generalnom plasmanu, tri minuta i 43 sekunde iza pobjednika, Alehandra Vavlerdea.[76] U maju, vozio je Điro d’Italiju 2018.. Na desetoj etapi, Mohorič je bio u bijegu, koji je opstao do cilja; na cilj je stigao sa Nikom Denzom, koji je prvi počeo da sprinta, ali ga je Mohorič odsprintao i ostvario prvu pobjedu na Điru i drugu na grand tur trkama.[77] U nastavku trke išao je u napade, ali nije uspio da ostvari još jednu pobjedu, završio je Điro na 30 mjestu.[78] U julu pobedio je 2. etapu na Trki po Austriji, sa uspehom je nastavio na etapnoj trki po Beneluksu (BinkBank Tur), koju je osvojio bez etapne pobede. Trka od sedam etapa je dobila pobednika u sprintu poslednje etape, koju je dobio Majkl Metjus ali je u generalnom plasmanu zaostao 5 sekundi iza Mateja Mohoriča, koji je u ciljnom sprintu imao problema sa biciklom. Sezonu je nastavio na Trki po Njemačkoj (Dojčland Tur), gde je nakon loše pozicije u sprintu u drugoj etapi zauzeo drugo mesto, da bih dan kasnije slavio pobedu u trečoj etapi, koja je takođe završila sprintom. U poslednjoj četvrtoj etapi je ponovo zauzeo drugo mesto i u generalnom plasmanu osvojio Dojčland Tur, 6 sekundi iza drugoplasiranog Nilsa Polita.

Rezultati na Grand tur trkama[uredi | uredi izvor]

Grand tur trke 2015 2016 2017 2018
Điro d’Italija — 98 135 30
Tur de Frans — — — —
Vuelta a Espanja DNF — 30 —
Legenda
— Nije učestvovao
DNF Nije završio trku.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Matej Mohoric”. eurosport.co.uk. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  2. ^ „Team Cannondale - Garmin (TCG) - USA”. Union Cycliste Internationale. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  3. ^ a b v „Matej Mohorič”. Slipstream Sports LLC. Arhivirano iz originala 21. 1. 2015. g. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  4. ^ „Matej Mohoric”. museociclismo.it. Arhivirano iz originala 23. 05. 2018. g. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  5. ^ „New signings for Bahrain-Merida - Transfer Shorts”. Cyclingnews.com. Immediate Media Company. 7. 8. 2017. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  6. ^ „2011  » Paris - Roubaix Juniors (1.Ncup)”. procyclingstats.com. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  7. ^ „2011 » 40th Course De La Paix Juniors (2.Ncup) Stage 1”. procyclingstats.com. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  8. ^ „2011 » 40th Course De La Paix Juniors (2.Ncup) General Classification”. procyclingstats.com. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  9. ^ „2011 » 64th Gp Général Patton (2.Ncup) Stage 1”. procyclingstats.com. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  10. ^ „2011 » 64th Gp Général Patton (2.Ncup) Stage 2”. procyclingstats.com. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  11. ^ „2011 » 64th Gp Général Patton (2.Ncup) General Classification”. procyclingstats.com. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  12. ^ „2011 » Memorial Davide Fardelli - Cronometro Individuale (1.1)”. procyclingstats.com. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  13. ^ „Lecuisinier wins for France”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. 24. 9. 2011. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  14. ^ „2012 » G.P. Sportivi Sovilla (La Piccola SanRemo)”. procyclingstats.com. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  15. ^ „2012 » Oberösterreich-Rundfahrt (2.1) Stage 2”. procyclingstats.com. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  16. ^ „2012 » Oberösterreich-Rundfahrt (2.1) General Classification”. procyclingstats.com. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  17. ^ „2012 » European Championships ITT (CC)”. procyclingstats.com. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  18. ^ „2012 » European Championship Road Race MJ (CC)”. procyclingstats.com. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  19. ^ „2012 » Giro della Lunigiana (2.1) Stage 3”. procyclingstats.com. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  20. ^ „2012 » Giro della Lunigiana (2.1) Stage 4”. procyclingstats.com. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  21. ^ „2012 » Giro della Lunigiana (2.1) General Classification”. procyclingstats.com. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  22. ^ „2012 » Giro di Basilicata (2.1) General Classification”. procyclingstats.com. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  23. ^ Benson, Daniel (17. 9. 2012). „Svendsen wins junior Worlds time trial”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  24. ^ „Worlds: Mohoric wins junior men's road race”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. 23. 9. 2012. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  25. ^ „2013 » 10th Istarsko proljece - Istrian Spring Trophy (2.2) General Classification”. procyclingstats.com. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  26. ^ „Tuft blasts to time trial victory”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. 14. 6. 2013. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  27. ^ „Felline claims photo finish win over Sulzberger”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. 17. 6. 2013. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  28. ^ „Rogina wins Tour de Slovénie”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. 17. 7. 2013. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  29. ^ Fotheringham, Alasdair (27. 9. 2013). „Mohoric wins U23 men's road race world championship”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  30. ^ „Cannondale unveils 27-rider 2014 roster”. VeloNews. San Diego, California: Competitor Group, Inc. 21. 11. 2013. Arhivirano iz originala 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  31. ^ Woodpower, Zeb (26. 1. 2014). „Final day victory for Andre Greipel at the Tour Down Under”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  32. ^ Woodpower, Zeb (9. 2. 2014). „Final Stage of Herald Sun Tour cancelled handing Simon Clarke the win”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  33. ^ Frattini, Kirsten (20. 4. 2014). „Gilbert wins 2014 Amstel Gold Race”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  34. ^ Benson, Daniel (15. 9. 2014). „Mohoric signs with Cannondale team for 2015”. Cyclingnews.com. Bath, England: Future plc. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  35. ^ „Cannondale-Garmin Pro Cycling announce 2015 roster”. Cyclingnews.com. Bath, England: Future plc. 14. 10. 2014. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  36. ^ „GP Izola 2015 results” (PDF). kolesarska-zveza.si. 1. 3. 2015. Pristupljeno 22. 5. 2018. [mrtva veza]
  37. ^ Frattini, Kirsten (7. 4. 2015). „Pais Vasco: Felline wins stage 2 in Vitoria-Gasteiz”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  38. ^ „Pais Vasco: Rodriguez secures overall title”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. 11. 4. 2015. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  39. ^ Fletcher, Patrick (19. 6. 2015). „Tour de Suisse: Kristoff pips Sagan to win stage 7 in Düdingen”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  40. ^ Farrand, Stephen (21. 6. 2015). „Simon Špilak wins Tour de Suisse”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  41. ^ O'Shea (22. 8. 2015). „BMC win opening Vuelta a Espana team time trial”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  42. ^ Fletcher, Patrick (27. 8. 2015). „Vuelta a Espana: Chaves wins stage 6”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  43. ^ Frattini, Kirsten (24. 1. 2016). „Dayer Quintana wins Tour de San Luis”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  44. ^ Fotheringham, Alasdair (27. 3. 2016). „Quintana wins Volta a Catalunya”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  45. ^ Cossins, Peter (8. 5. 2016). „Giro d'Italia: Kittel wins stage 3”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  46. ^ Benson, Daniel (10. 5. 2016). „Giro d'Italia: Ulissi wins stage 4”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  47. ^ Fletcher, Patrick (29. 5. 2016). „Nibali wins 2016 Giro d'Italia”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  48. ^ „National Championships Slovenia - ITT (NC)”. procyclingstats.com. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  49. ^ Benson, Daniel (6. 8. 2016). „Van Avermaet wins gold in men's road race at Olympic Games”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  50. ^ „Andriato wins Tour of Hainan opener”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. 23. 10. 2016. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  51. ^ „Mohoric wins Tour of Hainan queen stage”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. 27. 10. 2016. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  52. ^ „Tour of Hainan: Lutsenko wins stage 8”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. 29. 10. 2016. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  53. ^ „Alexey Lutsenko wins the Tour of Hainan”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. 30. 10. 2016. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  54. ^ „Saronni reveals how he secured UAE Abu Dhabi’s WorldTour licence”. cyclingnews.com. 26. 12. 2016. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  55. ^ „Dubai Tour: Marcel Kittel wins final stage as Cavendish suffers mechanical”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. 4. 2. 2017. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  56. ^ „Quintana seals Tirreno-Adriatico victory”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. 14. 3. 2017. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  57. ^ „Valverde wins the Vuelta al Pais Vasco”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. 8. 4. 2017. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  58. ^ „Pais Vasco: Albasini wins stage 2”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. 4. 4. 2017. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  59. ^ „Giro d'Italia: Fourth win for Gaviria on stage 13”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. 19. 5. 2017. Arhivirano iz originala 09. 09. 2015. g. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  60. ^ „Tom Dumoulin wins the Giro d'Italia”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. 28. 5. 2017. Arhivirano iz originala 10. 09. 2015. g. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  61. ^ „2017 » National Championships Slovenia - Road Race (NC)”. procyclingstats.com. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  62. ^ Ryan, Barry (23. 8. 2017). „Vuelta a Espana: Lutsenko wins on stage 5”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. Arhivirano iz originala 27. 10. 2017. g. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  63. ^ Fletcher, Patrick (25. 8. 2017). „Vuelta a Espana: Mohoric wins in Cuenca”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. Arhivirano iz originala 21. 05. 2018. g. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  64. ^ Ryan, Barry (7. 9. 2017). „Vuelta a Espana: Armee wins stage 18”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. Arhivirano iz originala 04. 10. 2017. g. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  65. ^ „Chris Froome completes Tour de France - Vuelta a Espana double”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. 10. 9. 2017. Arhivirano iz originala 17. 9. 2015. g. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  66. ^ „2017 » Sun Hung Kai Properties Hong Kong Challenge”. procyclingstats.com. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  67. ^ „Tour of Guangxi: Wellens into red after stage 4 win”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. 22. 10. 2017. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  68. ^ „Tour of Guangxi: Tim Wellens secures overall victory”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. 24. 10. 2017. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  69. ^ „Matej Mohorič signs with BAHRAIN MERIDA Pro Cycling Team”. teambahrainmerida.com. 5. 8. 2017. Arhivirano iz originala 23. 05. 2018. g. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  70. ^ „Valverde wins Abu Dhabi Tour with final stage victory”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. 25. 2. 2018. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  71. ^ Fletcher, Patrick (3. 3. 2018). „Strade Bianche: Benoot crushes the gravel in emphatic solo victory”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  72. ^ „Mohoric wins GP Industria e Artigianato”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. 4. 3. 2018. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  73. ^ Farrand, Stephen (20. 3. 2018). „Volta a Catalunya: Valverde wins stage 2 in Valls”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  74. ^ „Volta a Catalunya: Pantano wins on Vielha”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. 23. 3. 2018. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  75. ^ „Volta a Catalunya: Schachmann wins shortened stage 6”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. 24. 3. 2018. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  76. ^ Fotheringham, Alasdair (25. 3. 2018). „Volta a Catalunya: Simon Yates wins final stage, Valverde takes overall”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  77. ^ Farrand, Stephen (15. 5. 2018). „Giro d'Italia: Mohoric wins stage 10”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. Pristupljeno 22. 5. 2018. 
  78. ^ Ostanek, Daniel (27. 5. 2018). „Giro d'Italia: Chris Froome takes a third straight Grand Tour victory”. cyclingnews.com. Immediate Media Company Ltd. Pristupljeno 29. 5. 2018. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Matej Mohorič na Vikimedijinoj ostavi.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Матеј_Мохорич&oldid=26397314”