Međunarodno studentsko takmičenje iz programiranja

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Logo ACM ICPC-a

Međunarodno studentsko takmičenje iz programiranja (skraćeno ICPC) međunarodno je godišnje akademsko takmičenje između univerziteta širom sveta koje sponzoriše IBM. Sa sedištem na Univerzitetu Bejlor i autonomnim regionima na šest kontinenata, ICPC je pod upravom Vilijama B. Poučera, izvršnog direktora i profesora na pomenutom univerzitetu, a radi pod pokroviteljstvom ACM-a.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Međunarodno studentsko takmičenje, ICPC, počelo je sa svojim prvih takmičenjem 1970. godine koje je održao Epsilon Paj Epsilon univerzitet. Ovo takmičenje nazvano je Prvim teksaškim studentskim takmičenjem i svaki univerzitet bio je predstavljen od strane 4 takmičara. Korišćeni su računari modela 360-65 koji su bili jedni od prvih mašina sa DAT sistemom pristupa memorije. Zanimljivo je da je početak takmičenja bio odložen na 90 minuta zato što su 2 od 4 „memorijske kartice” izgubile signal. Neki od timova koji su učestvovali su Teksas A&M, Teksas tek, Univerzitet Hjuston i 5 ili 6 ostalih teksaških univerziteta. Postojala su 3 problema i određeno vreme za koje treba isti da budu rešeni. Jezik korišćen na tim takmičenjima je bio Fortran. Programi su bili pisani na kodiranim listovima, koji su bili korišćeni za proveru tačnosti rešenja. Hjuston univerzitet se našao na prvom mestu jer je prvi i jedini uspeo da reši zadate probleme. Drugo i treće mesto nije uspelo uspešno da reši sva tri zadatka. Od 1977. do 1989. takmičenje je imalo timove isključivo iz Kanade i SAD.

Od početka sponzorstva IBMa 1997. godine ACM se neverovatno proširio. Početkom 1997. godine, 840 timova iz 560 univerziteta je učestvovalo na ovom takmičenju. Broj timova raste 10-20% svake godine.

ACM-ICPC ili „svetsko prvenstvo” poslednja je faza takmičenja. Poslednjih godina ova faza održava se u nekim od najlepših krajeva sveta i traje 4 dana.

Pravila takmičenja[uredi | uredi izvor]

ICPC je timsko takmičenje. Trenutno pravilo je da se svaki tim sastoji od 3 takmičara. Takmičari moraju biti iz istog univerziteta, koji su imali 5 ili manje godina studija. Studenti koji su se takmičili do 2 puta na svetskom prvenstvu ili 5 puta na regionalnom takmičenju nemaju pravo da se ponovo takmiče.[1][2]

Tokom takmičenja, timovi dobijaju 5 sati da reše između 8 i 12 problema. Jedni od podržanih jezika su C, C++, Java ili Pajton[3][4] (takođe nije garantovano da je svaki problem rešiv u Pajtonu). Nakon prijavljenih rešenja oni prolaze kroz sistemsko testiranje. Ako rešenje izbaci pogrešan odgovor, tim je obavešten da treba da isporuči drugo rešenje. Pobednik je onaj tim koji isporuči najviše rešenja. Da bi se timovi rangirali zbog podela medalja i pohvala, organizatori takođe gledaju i vreme i efikasnost od timova.

Na primer, razmotrimo situaciju 2 tima, crveni i plavi, nerešeno jer su rešili 2 problema. Crveni tim je prijavio rešenje A i B u 1:00 i 2:45 nakon početka takmičenja. Imali su odbačen odgovor na problemu C, ali je ignorisano jer nisu rešili taj problem uspešno. Plavi tim je prijavio rešenje A i C u 1:20 i 2:00 nakon početka. Takođe su i oni imali jedno pogrešno prijavljeno rešenje za problem C. Tada, vreme za crveni tim je 1:00+2:45=3:45 i 1:20+2:00+0:20=3:40 za plavi tim što znači da je plavi tim pobedio.

U poređenju sa ostalim takmičenjima (na primer, IOI), ICPC je karakterisan po velikom broju problema (8 ili više za samo 5 sati). Takođe zanimljivost je da jedan tim koristi jedan računar.

Liste takmičara i pobednika do finala (2015)[uredi | uredi izvor]

Rang Zemlja Institucija Kandidati Broj rešenih zadataka
1 1  Rusija ITMO Genadi Korotkevič, Artem Vasiljev, Boris Minajev 13
2 3  Japan Univerzitet u Tokiju 11
3 4  Kina Univerzitet Cingua 10
4 6  SAD Univerzitet Kalifornije (Berkli) 10
5 7  Hrvatska Sveučilište u Zagrebu 10
6 8  Češka Republika Karlov univerzitet u Pragu 10
7 11  Južna Koreja Univerzitet u Koreji 9
8 12  Poljska Univerzitet u Varšavi 9
9 13  Kanada Univerzitet Ontario 9
10 15  Belorusija Beloruski univerzitet 8
11 15  Ukrajina Univerzitet u Lavovu 8
12 15  Iran Univerzitet Šarif tehnologije 8
13 15  Argentina Fakultet Ciencias 8
14 28  Švedska Rojal institut tehnologije 7
15 28  Republika Kina Univerzitet Tajvan 7
16 28  Singapur Nacionalni univerzitet u Singapuru 7
17 28  Brazil Univerzitet Sao Paulo 7
18 28  Španija Politehnički univerzitet Katalonije 7
19 28  Rumunija Univerzitet u Bukureštu 7
20 51  Nemačka Erlangen-Nuremberg univerzitet 6
21 51  Bangladeš Univerzitet Jahangiranagar 6
22 51  Vijetnam Nacionalni univerzitet u Vijetnamu 6
23 51  Australija Univerzitet u Novom Južnom Velsu 6
24 64   Švajcarska ETH Cirih 5
25 64  Kazahstan Univerzitet Nazarbajev 5
26 64  Egipat Američki univerzitet u Kairu 5
27 64  Peru Univerzitet Katolika de San Pablo 5
28 64  Danska Univerzitet u Kopenhagenu 5
29 64  Indija Indijski institut tehnologije 5

Finala 2004—2017.[uredi | uredi izvor]

Finale 2004.[uredi | uredi izvor]

Svetsko prvenstvo 2004. ICPC-a je održano u gradskoj kući u Pragu, od strane Češkog tehničkog univerziteta. U eliminacionoj rundi takmičilo se 3.150 timova sa 1.411 univerziteta iz 75 zemalja, od kojih su 73 prošli na svetsko prvenstvo. Sankt Peterburg institut za mehaniku i optiku iz Rusije odneo je pobedu, rešivši 7 od 10 problema.[5] Zlatnu medalju su odneli Sankt Peterburg institut za mehaniku i optiku, KHT - Rojal institut tehnologije (Švedska), Beloruski univerzitet i Perm univerzitet (Rusija).

Finale 2005.[uredi | uredi izvor]

Ceremonija 2005.

Finale 2005. godine održano je u Pudnog Šangrila hotelu u Šangaju 6. aprila 2005. Od 4.109 timova sa 1.582 univerziteta iz 71 države, 78 njih ušlo je u svetsko finale. Univerzitet u Šangaju je osvojio svoju drugu svetsku titulu, rešivši 8 od 10 problema.[6] Zlato su odneli Šangaj Jiaotonog, Univerzitet u Moskvi, Sankt Peterburg institut za mehaniku i optiku (Rusija) i Univerzitet u Vaterluu (Kanada).

Finale 2006.[uredi | uredi izvor]

Finale 2006. godine održano je u San Antoniju u Teksasu, a domaćin je bio Univerzitet Bejlor.[7] U poslednjoj rundi takmičilo se 5.606 timova sa 1.733 univerziteta iz 84 zemlje, od kojih je 83 tima prošlo na svetsko finale. Univerzitet Saratov je odneo pobedničko mesto, rešivši 6 od 10 problema.[8] Zlato su odneli Saratov, Jagieloninan univerzitet (Poljska), Tehnički univerzitet u Altaju (Rusija) i Univerzitet Tvente (Holandija).

Finale 2007.[uredi | uredi izvor]

Finale 2007. godine je održano u Tokio Beju u Japanu, 12. marta iste godine. Domaćin te godine bio je IBM istraživačka laboratorija. Od 6.099 timova, koliko je učestvovalo na takmičenju, u svetsko finale ušlo je 88 njih. Univerzitet u Varšavi je odneo svoju drugu titulu, rešivši 8 od 10 problema. Zlato su osvojili Univerzitet u Varšavi, Cingua univerzitet (Kina), Sankt Peterburg institut za mehaniku i optiku (Rusija) i Masačusets tehnološki institut (SAD).

Finale 2008.[uredi | uredi izvor]

ICPC finale 2008. je održano u Feirmont Banf hotelu, u Banfu, 6. aprila.[9] Domaćin ovog takmičenja je bio Univerzitet iz Alberte. Bilo je 100 timova u finalu od 6700 timova koji su se takmičili u kvalifikacijama.[10] Sankt Peterburg institut za mehaniku i optiku je osvojio svoju drugu titulu. Masačusetski tehnološki institut, Inhevsk tehnički univerzitet, i Univerzitet u Lavovu su takođe osvojili zlatnu medalju.

Finale 2009.[uredi | uredi izvor]

Finale 2009. godine je održano u Stokholmu, Švedska, 18. aprila, na kampusu fakulteta Rojal institut tehnologije, kao i u poznatom hotelu Radison Strend. Bilo je 100 timova iz preko 200 regiona koji su se takmičili za svetsku titulu. Sankt Peterburg Institut za mehaniku i optiku je odbranio svoju titulu, osvojivši treće prvenstvo. Univerzitet Cinguo, Univerzitet Sankt Peterburg i Univerzitet Saratovi su dobili zlatne medalje.[11] Ovaj događaj je sniman uživo, a takođe ga je podržala televizija Akses TV.

Finale 2010.[uredi | uredi izvor]

Finale 2010. održano u Harbinu, Kina. Domaćin je bio Univerzitet u Harbinu. Univerzitet u Šangaju je osvojio prvo mesto.[12] Univerzitet u Moskvi, Nacionalni univerzitet u Tajvanu i Univerzitet u Kijevu su dobili zlatnu medalju.

Finale 2011.[uredi | uredi izvor]

Finale 2011. godine je održano u Orlandu, Florida, a domaćin takmičenja bio je IBM koji je i sponzor ovog takmičenja. U prvom planu takmičenje je trebalo da se održi u Šarm el Šeiku, Egipat, u februaru, ali je pomereno zbog političkih situacija u to vreme. Univerzitet u Zeijangu je osvojio prvo mesto, Univerzitet u Mičigenu je osvojio drugo, dok su Univerzitet u Cingui i Senkt Peterburg univerzitet zauzeli treće i četvrto mesto osvojivši zlatnu medalju.

Finale 2012.[uredi | uredi izvor]

Finale 2012. godine je održano u Varšavi, u Poljskoj.[13] Tim iz Sankt Peterburg instituta za mehaniku i optiku je doprineo svom institutu tako što je osvojio četvrtu titulu, što je najveći broj osvojenih titula do tada. Univerzitet u Varšavi osvojio je drugo, Institut fizike i tehnologije u Moskvi treće, a Univerzitet u Šangaju četvrto mesto osvojivši zlatne medalje.

Finale 2013.[uredi | uredi izvor]

Finale 2013. godine je održano u Rusiji gde je domaćin bio ITMO.

Ovo je lista prvi 13 timova:

Finale 2014.[uredi | uredi izvor]

Finale 2014. je održano u Ekaterinburgu, Rusija, dana 21. juna, kada je domaćin bio Univerzitet u Uralu. Na ovom takmičenju učestvovalo je 120 timova od kojih je prvo mesto zauzeo Sankt Peterburg univerzitet.[16]

Ovo je lista nagrađenih univerziteta:[16]

Zlato

  • Sankt Peterburg univerzitet
  • Univerzitet u Moskvi
  • Univerzitet u Pekingu
  • Univerzitet u Tajvanu

Srebro

  • Univerzitet u Varšavi
  • Univerzitet u Šangaju
  • Univerzitet u Tokiju
  • Sveučilište u Zagrebu

Bronza

  • Sankt Peterburg institut za mehaniku i optiku
  • Univerzitet u Cingui
  • Univerzitet Komenskog

Finale 2015.[uredi | uredi izvor]

ITMO Tim 2015

Finale 2015. godine održano je u Marakešu, 16. maja na Univerzitetu Muhamed V. Poslednja faza takmičenja je bila 20. maja, kada se 128 timova borilo za svetsku titulu. Pobednik je bio ruski ITMO, rešivši svih 13 problema što je bilo prvi put u istoriji ICM-a.

Finale 2016.[uredi | uredi izvor]

Finale 2016. je održano u Puketu (Tajland) u periodu od 16 do 21. maja. Poslednja faza je bila 21. istog meseca. Pobednik ovog takmičenja je bio Sankt Peterburg univerzitet, rešivši 11 od 13 problema. Drugo mesto odneo je Univerzitet u Šangaju, koji je bio 7 minuta iza SPSU, takođe sa 11 rešenih zadataka.

Finale 2017.[uredi | uredi izvor]

Finale 2017. će biti održano u Rapid Sitiju (SAD), gde će Univerzitet Južne Dakote biti domaćin takmičenja.

Pobednici od početka osnivanja ICPC-a[uredi | uredi izvor]

Najbolje institucije
Broj
pobeda
Zemlja Institucija Godina
6  Rusija Sankt Peterburg institut za mehaniku i optiku 2015.
4  Rusija Sankt Peterburg univerzitet 2016.
3  Kina Univerzitet u Šangaju 2010.
3  SAD Univerzitet Stanford 1991.
2  Poljska Univerzitet u Varšavi 2007.
2  Kanada Univerzitet u Voterlu-u 1999.
2  SAD Institut za tehnologiju u Kaliforniji 1988.
2  SAD Univerzitet u Vošingtonu 1980.
Godine
Godina Zemlja Institucija
2016.  Rusija Univerzitet Sankt Peterburg
2015.  Rusija Sankt Peterburg institut za mehaniku i optiku
2014.  Rusija Univerzitet Sankt Peterburg
2013.  Rusija Sankt Peterburg institut za mehaniku i optiku
2012.  Rusija Sankt Peterburg institut za mehaniku i optiku
2011.  Kina Univerzitet u Zeijangu
2010.  Kina Univerzitet u Šangaju
2009.  Rusija Sankt Peterburg institut za mehaniku i optiku
2008.  Rusija Sankt Peterburg institut za mehaniku i optiku
2007.  Poljska Univerzitet u Varšavi
2006.  Rusija Univerzitet u Saratovu
2005.  Kina Univerzitet u Šangaju
2004.  Rusija Sankt Peterburg institut za mehaniku i optiku
2003.  Poljska Univerzitet u Varšavi
2002.  Kina Univerzitet u Šangaju
2001.  Rusija Univerzitet u Sankt Peterburgu
2000.  Rusija Univerzitet u Sankt Peterburgu
1999.  Kanada Univerzitet u Vaterluu
1998.  Češka Republika Univerzitet Karlov u Pragu
1997.  SAD Harvi Mud fakultet
1996.  SAD Univerzitet Kalifornije (Berkli)
1995.  Nemačka Univerzitet Alberz Ludvigs
1994.  Kanada Univerzitet u Vaterluu
1993.  SAD Univerzitet Harvard
1992.  Australija Univerzitet u Melburnu
1991.  SAD Univerzitet Stanford
1990.  Novi Zeland Univerzitet u Otagu
1989.  SAD Univerzitet Kalifornije (Los Anđeles)
1988.  SAD Kalifornijski tehnološki institut
1987.  SAD Univerzitet Stanford
1986.  SAD Kalifornijski tehnološki institut
1985.  SAD Univerzitet Stanford
1984.  SAD Univerzitet Džons Hopkins
1983.  SAD Univerzitet u Nebraski
1982.  SAD Univerzitet Bejlor
1981.  SAD Univerzitet Misuri
1980.  SAD Univerzitet u Vašingtonu
1979.  SAD Univerzitet Sent Luis u Vašingtonu
1978.  SAD Masačusetski tehnološki institut
1977.  SAD Univerzitet Mičigen
Zemlje
Broj
pobeda
Zemlja Skorija Pobeda Godine na takmičenju
17  SAD 1997. 36
11  Rusija 2016.
4  Kina 2011.
2  Poljska 2007.
2  Kanada 1999.
1  Češka Republika 1998.
1  Nemačka 1995.
1  Australija 1992
1  Novi Zeland 1990

Poznati takmičari[uredi | uredi izvor]

Neki od prethodnik učesnika ACM-a su trenutno lideri u softverskoj industriji. Među njima su i Adam Di Anđelo, bivši izvršni direktor Fejsbuka i osnivač Kuore, Nikolaj Durov, bivši izvršni direktor vk.com, Matej Zaharija, osnivač Apač Starka, Toni Hsei, ivršni direktor Zaposa i prvi zaposleni u Guglu.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Information - ACM International Collegiate Programming Contest”. Arhivirano iz originala 16. 6. 2008. g. Pristupljeno 10. 6. 2008. 
  2. ^ „2008 ICPC Regionals Eligibility Decision Diagram” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 18. 11. 2005. g. Pristupljeno 10. 6. 2008. 
  3. ^ „Python at ICPC world finals 2017 - Codeforces”. Codeforces. Pristupljeno 1. 7. 2016. 
  4. ^ team, ICPC. „ACM ICPC meets FAU”. icpc.informatik.uni-erlangen.de. Arhivirano iz originala 14. 9. 2016. g. Pristupljeno 1. 7. 2016. 
  5. ^ „Queen's grabs glory: more than 70 teams from 31 countries gathered for the International Collegiate Programming Contest in Prague, hosted by the Association of Computing Machinery. Canadian universities took top honours.”. Computing Canada. 23. 4. 2004. Pristupljeno 9. 6. 2008. 
  6. ^ „{title}”. Arhivirano iz originala 20. 11. 2005. g. Pristupljeno 5. 7. 2016.  Pristupljeno 2013-07-30.
  7. ^ Sullivan, Laurie (5. 4. 2006). „Computing Students To Test Math, Programming Prowess”. Information Week. Arhivirano iz originala 26. 02. 2009. g. Pristupljeno 9. 6. 2008. 
  8. ^ „A Red Flag In The Brain Game”. Business Week. 1. 5. 2006. Pristupljeno 9. 6. 2008. 
  9. ^ „IBM and Association for Computing Machinery Announce Global "Battle of the Brains" Software Competition”. 12. 9. 2007. Arhivirano iz originala 20. 05. 2011. g. Pristupljeno 9. 6. 2008. 
  10. ^ „ICPC 2008 World Finals Results”. 1. 4. 2009. Arhivirano iz originala 22. 02. 2012. g. Pristupljeno 13. 4. 2009. 
  11. ^ „ICPC 2009 World Finals Results”. 21. 4. 2009. Arhivirano iz originala 22. 02. 2012. g. Pristupljeno 22. 4. 2009. 
  12. ^ „Students from St. Petersburg won the IBM sponsored contest ACM-ICPC”. 21. 4. 2009. Arhivirano iz originala 30. 5. 2009. g. Pristupljeno 23. 6. 2009. 
  13. ^ (jezik: poljski) Wiadomości - Gazeta.pl[mrtva veza]. Wiadomosci.gazeta.pl. Pristupljeno 2013-07-30.
  14. ^ „ICPC ACM ICPC 2013 World Finals Results”. 15. 7. 2013. Arhivirano iz originala 29. 10. 2013. g. Pristupljeno 05. 07. 2016. 
  15. ^ „ICPC Results of the 2013 ACM International Collegiate Programming Contest”. 8. 7. 2013. 
  16. ^ a b „icpc 2014 result”. Arhivirano iz originala 26. 6. 2014. g. Pristupljeno 5. 7. 2016. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

ICPC blog[uredi | uredi izvor]

ICPC treniranje[uredi | uredi izvor]