Mile Mećava
mile mećava | |
---|---|
Lični podaci | |
Mesto rođenja | Vlaškovci, kod Kozarska Dubica, Austrougarska |
Datum smrti | maj 1942. (27 god.) |
Mesto smrti | Klekovci, kod Kozarske Dubice, ND Hrvatska |
Profesija | zemljoradnik |
Delovanje | |
Član KPJ od | 1941. |
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba |
Heroj | |
Narodni heroj od | 24. jula 1953. |
Mile Mećava (Vlaškovci, kod Kozarska Dubica, 1915 — Klekovci, kod Kozarske Dubice, maj 1942) je bio zemljoradnik, učesnik Narodnooslobodilačke borbe i Narodni heroj Jugoslavije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je u Vlaškovcima, srez Prijedor, Austrougarska, danas u sastavu Opštine Kozarska Dubica (R. Srpska, BiH). Otac Ostoja bio je zemljoranik. Imao je još 10 braće i sestara. Braća Marko, Branko i Ljuban su ubijeni 1942. godine u logoru Jasenovac. Mile se pre početka Drugog svjetskog rata bavio zemljoradnjom.
Kao član KPJ aktivan je bio od 1941. U NOB je stupio 1941. U prvim borbama koje su se vodile u Agincima i Komlencu istakao se kao jedan od najhrabrijih boraca Drugog kozarskog odreda. Svojom hrabrošću ističe se u borbama na Kozari, Podgradcima, Mrakovici, Turjaku, od Gradine do Jasenovca, na pruzi između Banjaluke i Prijedora.[1]
Januara 1942. godine stupa u Kozarsku proletersku četu. Odlazi u borbu protiv četnika u centralnu Bosnu i tamo je ranjen. Herojski se borio. Maja 1942. godine, kad je neprijatelj iz Dubice i Jasenovca tenkovima napadao na slobodnu teritoriju Kozare, Mećava je stradao kao vodnik Prve proleterske čete Udarnog bataljona prilikom borbe u selu Klekovcima. Njegovom zaslugom tada su zarobljena dva neprijateljska tenka. Mećava, koji je prvi skočio na jedan od tih tenkova, smrtno pogođen, ostao je da leži na njemu.[1] Radio-stanica Slobodna Jugoslavija ponavljala je nekoliko puta vest o heroizmu bosanskog junaka Mila Mećave, koji je junački pao na neprijateljskom tenku.
Nasleđe[uredi | uredi izvor]
Deseta moštanička radna brigada, formirana u toku leta 1943. godine, nosila je njegovo ime. Brigada je bila angažovana na poljoprivrednim radovima.[2]
Za narodnog heroja proglašen je 24. jula 1953. godine.[1] Orden je primila njegova najmlađa sestra Vukosava.
U Gunjevcima, selu u Kozarskoj Dubici, podignut mu je spomenik kraj kojeg je postavljen i jedan stari tenk JNA. U Kozarskoj Dubici jedna ulica u centru grada nosi njegovo ime.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v Dr Ljubo Mihić, Kozara i priroda; čovjek i istorija, NIŠRO "Dnevnik", Novi Sad, 1987, 944 str.
- ^ 1943 | Potkozarje