Miodrag Živanov

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Miodrag Živanov
mr Miodrag Živanov
Datum rođenja(1928-10-06)6. oktobar 1928.
Mesto rođenjaBavaništeKraljevina SHS
Datum smrti8. novembar 2000.(2000-11-08) (72 god.)
Mesto smrtiBeogradSavezna Republika Jugoslavija
ZanimanjeBibliograf
Značajni radovi„Srpska bibliografija. Knjige 1868–1944”
Nagrade Orden rada sa srebrnim vencem (1973), Nagrada „Milorad Panić-Surep” (1988)

Miodrag Živanov (Bavanište, 6. oktobar 1928Beograd, 8. novembar 2000) bio je jedan od najvećih srpskih bibliografa 20. veka i višedecenijski načelnik Bibliografskog odeljenja Narodne biblioteke Srbije. Bio je glavni redaktor „Srpske bibliografije. Knjige 1868–1944”, najvažnijeg i najobimnijeg dela srpske bibliografije, izdatog u dvadeset tomova.[1] Bio je član Saveta za proučavanje i zaštitu kulturnog blaga manastira Hilandara. Objavio je veliki broj knjiga i preko stotinu priloga, uglavnom iz oblasti bibliografije i bibliotekarstva.

Celokupna privatna biblioteka i arhiva Miodraga Živanova nalazi se u Udruženju za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat” u Beogradu, gde specijalizovana zbirka bibliografija takođe nosi njegovo ime. Legat je formirala Miodragova žena, Dragoslava Živanov, a Udruženju je poklonila i autorska prava na njegova dela.[2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Mladost i školovanje[uredi | uredi izvor]

Miodrag Živanov rođen je 6. oktobra 1928. godine u Bavaništu, selu u okolini Kovina, u porodici zemljoradnika. Sa sedam godina, roditelji su ga poslali kod dede u Pančevo da bi se školovao, i tu je završio gimnaziju. Po završenoj gimnaziji, 1947. godine, upisao je Grupu za južnoslovenske jezike i književnost na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Za vreme studija često je učestvovao na šahovskim takmičenjima i turnirima, a titulu majstorskog kandidata osvojio je 1949. godine. Tokom studija, kada se u pančevačkoj Višoj gimnaziji „Uroš Predić“ upraznilo mesto profesora srpskog jezika, Živanov je postavljen za profesora, iako još uvek nije diplomirao. U tom periodu upoznao je Dragoslavu Živanov, koja je tada bila učenica gimnazije. Diplomirao je 1955. godine i nakon toga odslužio vojni rok u Požarevcu, gde započinje njegovo dugogodišnje prijateljstvo sa Branimirom Živojinovićem.[1] Po povratku iz vojske, a nakon što je Dragoslava maturirala, formirali su porodicu venčavši se u oktobru 1956. godine.[2]

Bibliografska karijera[uredi | uredi izvor]

Živanov i ostali zaposleni ispred Narodne biblioteke Srbije. Na fotografiji je i tadašnji upravnik NBS Milorad Panić-Surep.

Zajedno sa suprugom preselio se u Beograd i 1957. godine zaposlio u Narodnoj biblioteci Srbije. Naredne godine je položio Stručni bibliotekarski ispit, za koji je izradio svoju prvu bibliografiju Spomenak 1893-1914. Razrešenje anonima, pseudonima, inicijala i nepotpunih imena pesnika, kasnije objavljenu u Godišnjaku NBS za 1960. godinu. Iste godine osnovano je i Bibliografsko odeljenje sa načelnikom Milenom Nikolićem, gde je Milorad prešao odmah po osnivanju. Njih dvojica započeće ozbiljan i organizovan rad na izradi nacionalne bibliografije.

Tokom narednih decenija, Živanov je ogromnu radnu i stručnu energiju uložio u bibliografski rad, prvenstveno na prikupljanju građe za Srpsku bibliografiju. Knjige 1868-1944. Iako je neprestano radio na ovom projektu, Živanov je u međuvremenu završio i poslediplomske studije na Filološkom fakultetu, ali i objavio brojne knjige i priloge. Magistrirao je sa radom Jovan Skerlić. Bibliografija i literatura (1892-1963), štampanim u publikaciji Jovanu Skerliću u spomen, objavljenoj povodom pedesetogodišnjice Skerlićeve smrti 1969. godine. Iste godine u novembru, održan je Naučno-konsultativni skup u Narodnoj biblioteci Srbije, na kome je utvrđen definitivan kriterijum opsega nacionalne bibliografije, a primena ovog kriterijuma iziskivala je dodatna istraživanja i u bibliotekama u kojima je bibliografski posao već bio završen. Ovo je dovelo do angažovanja većeg broja honorarnih saradnika, ali i bibliografa, te se 1972. godine formirao specijalizovan tim stručnjaka za izradu nacionalne i specijalnih bibliografija sa Živanovim na čelu. Godine 1974. postavljen je za načelnika Bibliografskog odeljenja i na tom mestu ostao je do penzionisanja 1992. godine.

Miodrag Živanov i otac Hrizostom Stolić u manastiru Hilandar na Svetoj Gori.

Od 1971. do 1985. godine ekipa Narodne biblioteke Srbije, čiji je rukovodilac bio Živanov, radila je na sređivanju i obradi knjiga i periodike u Hilandarskoj biblioteci. Živanov je tokom ovog perioda manastir posetio čak sedamnaest puta i tokom boravka istraživao je, beležio i popisivao fond bogate hilandarske knjiške riznice. Smatrao je ovaj rad veoma značajnim za očuvanje srpske kulture i često bi radio do kasno u noć, iako manastir tada nije imao struju, kako bi stigao da što više pribeleži tokom ograničenog vremena koje mu je bilo na raspolaganju.[2] U radu mu je pomagao i otac Hrizostom Stolić, bibliotekar Hilandarske biblioteke. Rezultat ovog dugogodišnjeg rada bio je dvotomni Katalog knjiga na srpskohrvatskom jeziku od XVIII do XX veka (koautori Radisav Cajić i Dragutin Nikčević) koji je izdala Narodna biblioteka Srbije 1989. i 1990. godine. Godine 2004. Biblioteka je objavila i dva toma njegovog Kataloga knjiga na bugarskom i ruskom jeziku od XIX do XX veka.

Dvadeset tomova Srpske bibliografije. Knjige 1868–1944. u Udruženju „Adligat” u Beogradu.

Do 1988. godine broj istraženih biblioteka u zemlji i inostranstvu povećao se na 110, a sva prikupljena bibliografska građa stizala je u Bibliografsko odeljenje NBS, gde se pod nadzorom Živanova sređivala i klasifikovala. Za glavnog redaktora Srpske bibliografije. Knjige 1868-1944. izabran je 1988. godine, na sednici Uređivačkog odbora kojom je predsedavao akademik Radovan Samardžić.[1] Te godine objavljen je prvi tom Srpske bibliografije. Do odlaska u penziju 1992. godine, Živanov je redigovao devet tomova i do 1998. godine, nastavivši rad na redakciji i u penziji, završio je svih dvadeset tomova.

Osim značajnog bibliografskog rada, Miodrag je godinama radio i na utvrđivanju autorstva velikog broja knjiga nepoznatih autora ili knjiga na kojima su autori bili potpisani pseudonimom. Tokom godina je među kolegama postao poznat i kao „knjižni detektiv”, jer je umeo da po stilu teksta, izdavaču, načinu štampe i istorijskim okolnostima, gotovo nepogrešivo utvrdi ko je napisao određenu knjigu ili tekst.[2] Osim toga, predavao je i ispitivao generacije bibliotekara na Stručnom bibliotekarskom ispitu u Narodnoj biblioteci.

Miodrag Živanov prilikom uručenja Ordena rada srebrnog reda 1973. godine.

Osnivanje Bibliografskog odeljenja u Narodnoj biblioteci Srbije, na kome je Živanov bio preko dvadeset godina, smatra se prvim intitucionalizovanjem bibliografskog rada u Srbiji. Prethodno su bibliografije bile formirane jedino od strane darovitih pojedinaca, poput Đure Daničića i Stojana Novakovića, ali ne i organizovano, u okviru institucije.[1] Nakon dugogodišnjeg uspešnog rada ovog Odeljenja, 1983. godine u Inđiji ustanovljen je i Susret bibliografa, u spomen na dr Georgija Mihailovića. Inicijatori ovog događaja bili su najviđeniji bibliografi toga doba: Dušan Panković, Lazar Čurčić i Miodrag Živanov. Prvi dobitnik prestižne nagrade „Mitrovdanska povelja“, koju je 1997. godine ustanovio Odbor Susreta bibliografa, bio je Živanov.

Miodrag je za svoj bibliografski rad nagrađen i Ordenom rada sa srebrnim vencem 1973. godine, a 1988. godine, nakon objavljivanja prvog toma Srpske bibliografije, uručena mu je nagrada „Milorad Panić-Surep“.

Mr Miodrag Živanov preminuo je 8. novembra 2000. godine u Beogradu. Na predlog Udruženja „Adligat”, u kome se danas nalazi njegov legat, ulica u Beogradu nosi ime njemu u čast.[3]

Legat prof. mr Miodraga Živanova[uredi | uredi izvor]

Legat Miodraga Živanova

Legat Miodraga Živanova danas se nalazi u Udruženju za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat” u Beogradu, a poklonila ga je Miodragova supruga, Dragoslava Živanov, mnogo pre osnivanja samog Udruženja, lično Viktoru Laziću. Dragoslava je bila nastavnica nemačkog jezika, a po penzionisanju počela je da drži i privatne časove. Među njenim učenicima bio je i Viktor Lazić. Miodrag Živanov i njegova supruga često su Viktoru poklanjali knjige u detinjstvu i tokom odrastanja, a osim što mu je Dragoslava držala privatne časove nemačkog, Miodrag ga je takođe podučavao bibliotekarstvu.[2] Nakon što je Živanov preminuo 2000. godine, Dragoslava je Viktoru, koji je sa njenim suprugom delio entuzijazam i ljubav prema knjizi, poklonila čitavu ličnu biblioteku svoga supruga, beleške, arhivsku građu, fotografije i druge značajne materijale i kulturna dobra, te je legat bio deo Biblioteke Lazić i pre osnivanja Udruženja „Adligat”.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Živanov je nosilac Ordena rada sa srebrnim vencem (1973) i najviše bibliotekarske nagrade „Milorad Panić-Surep“ (1988).[1] Prvi je dobitnik „Mitrovdanske povelje", koju je 1997. godine ustanovio Odbor Susreta bibliografa.

Dela (bibliografija)[uredi | uredi izvor]

Od 1954. godine, kada mu je štampan prvi rad Dušan Vasiljev - pesnik potlačenih, u listu Pančevac, objavio je preko stotinu priloga, uglavnom iz oblasti bibliografije i bibliotekarstva. Sarađivao je na „Leksikonu pisaca Jugoslavije”, „Bibliografiji rasprava i članaka”, a u „Enciklopediji Jugoslavije” (Leksikografski zavod, Zagreb, 1988), autor je jedinice posvećene istorijatu bibliografije.[1]

Bibliografije[uredi | uredi izvor]

  • „Spomenak 1893-1914. Razrešenje anonima, pseudonima, inicijala i nepotpunih imena pesnika”, Narodna biblioteka Srbije: Godišnjak, 1960, str. 262-275.
  • „Bibliografija Dositejevih izdanja (1811-1961)”, uz Sabrana dela I i II Dositeja Obradovića, Prosveta, 1961.
  • „Pejanović Đorđe: Bibliografija štampe Bosne i Hercegovine 1850-1941”, Bibliotekar, 1962, br. 3, str. 279-282.
  • „O bibliografiji: Jugoslovenska književnost u inostranstvu”, Bibliotekar, 1962, br. 5, str. 430-433.
  • „Skerlić i biblioteke”, Bibliotekar, 1964, br. 3-4, str. 173-176.
  • „Bibliografija posebnih izdanja radova Stojana Novakovića”, Bibliotekar, 1965, br. 5-6, str. 283-297.
  • „Bibliografija posebnih izdanja M. Panića-Surepa” (sa K. Lazić), Bibliotekar, 1968, br. 4, str. 327-339.
  • „Jovan Skerlić. Bibliografija i literatura (1892-1963)”, publikacija Jovanu Skerliću u spomen, 1969, str. 223-417.
  • „Oktobarska socijalistička revolucija. Bibliografija posebnih izdanja i članaka iz radničke periodike 1917-1945”, Bibliotekar, 1969, br. 3, str. 456-458.
  • „Bibliografija radova dr Dejana Medakovića”, Matica srpska, Zbornik likovne umetnosti 8, Novi Sad, 1972, str. 1-19.
  • „Sterija i bibliotekarstvo”, Sterija i knjiga, Matica srpska i Narodna biblioteka Srbije, 1981, str. 33-50.
  • „Bibliografija Miloša N. Đurića” (sa R. Cajićem), Narodna biblioteka Srbije,1983.
  • „Pančevačka bibliografija 1833-1960”, Narodna biblioteka Srbije, 1985.
  • „Bibliografija izdanja Kolarčevog narodnog univerziteta 1863-1985”, Kolarčev narodni univerzitet, 1987.
  • „Vranjska bibliografija” (sa K. Lazić i J. Jelić), Narodna biblioteka „Bora Stanković”, 1988.
  • „Biblioteka manastira Hilandara. Katalog knjiga na srpskohrvatskom jeziku od XVIII do XX veka” (sa R. Cajićem i D. Nikčevićem), Narodna biblioteka Srbije, 1989. i 1990.
  • „Srpska bibliografija. Knjige 1868-1944”, Narodna biblioteka Srbije, 1988. —1998.
  • „Biblioteka manastira Hilandara. Katalog knjiga na bugarskom i ruskom jeziku od XIX do XX veka”, Narodna biblioteka Srbije, 2004.

Fototipska izdanja listova[uredi | uredi izvor]

  • „Niška socijalistička borba 1903 - Naš list 1937“, Niš, 1979.
  • „Pančevac 1869-1873. I – II“, Beograd-Pančevo, 1981.
  • „Graničar 1873.“, Beograd-Pančevo, 1982.
  • „Žiža 1871-1874.“, Beograd-Pančevo,1983.
  • bibliografija lista „Domaći lekar 1871-1873“, Beograd-Novi Sad-Zrenjanin, 1995.

Prilozi i ostalo[uredi | uredi izvor]

  • „Prvi radovi Iva Ćipika”, Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, 1964, knj. XXX, br. 1-2, str. 118-121.
  • „Prilog bibliografiji Beograda”, Matična biblioteka „Đorđe Jovanović”, Bibliotekar, 1964, br. 5-6, str. 411-415.
  • „Milen Nikolić”, Bibliotekar, 1966, br. 5-6, str. 523-525, povodom penzionisanja.
  • „O centralnom katalogu Srbije”, Bibliotekar, 1970, br. 6, str. 766.
  • „Jedan zaboravljeni nekrolog Svetozaru Markoviću” (sa tekstom nekrologa Jovana Pavlovića), Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, 1975, knj. XLI, sv. 1-2, str. 101-104.
  • „Prilog bibliografiji sprskog naroda i narodnosti SR Srbije XVIII veka”, Bibliotekar, 1977, br. 4-6, str. 198-305.
  • „Bibliotekarstvo i naše kulturno nasleđe”, Narodna biblioteka Srbije: Godišnjak, 1978, str. 30-32.
  • „Narodna biblioteka Srbije”, Jugoslovenski pregled, XXV, 1981, br. 1, str. 36-38.
  • „Nacionalne biblioteke”, Jugoslovenski pregled, XXV, 1981, br. 1, str. 27.

Celokupna bibliografija Miodraga Živanova nalazi se u Udruženju „Adligat”, u okviru njegovog legata.[4]


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ Trajković, Borjanka (2005). „SEĆANjE NA VELIKE BIBLIOGRAFE”. Glasnik NBS. 1/2005: 170—174 — preko Narodna biblioteka Srbije. 
  2. ^ a b v g d „Knjižni detektiv - Miodrag Živanov”. Srbija među knjigama. Godišnjak: 149—159. 2017. ISSN 2620-1801 — preko Udruženje za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat”. 
  3. ^ „NA PREDLOG ADLIGATA: Šest ulica u Beogradu dobilo imena po VELIKANIMA srpske kulture!”. www.srbijadanas.com (na jeziku: srpskohrvatski). Pristupljeno 2020-07-20. 
  4. ^ Arhivska dokumentacija Udruženja za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat". 2020. Zvanični sajt https://adligat.rs/.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]