Pređi na sadržaj

Mojkovac

Mojkovac
Pravoslavna crkva u Mojkovcu
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
DržavaCrna Gora
OpštinaMojkovac
Stanovništvo
 — 2023.2.471
Geografske karakteristike
Koordinate42° 57′ 37″ S; 19° 34′ 55″ I / 42.96037° S; 19.58183° I / 42.96037; 19.58183
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Aps. visina894 m
Mojkovac na karti Crne Gore
Mojkovac
Mojkovac
Mojkovac na karti Crne Gore
Ostali podaci
Poštanski broj84205
Pozivni broj050
Registarska oznakaMK
Veb-sajtwww.mojkovac.me

Mojkovac je grad i sjedište istoimene opštine u Crnoj Gori. Prema popisu iz 2023. bilo je 2.471 stanovnika. Nalazi se u dolini rijeke Tare, u podnožju planina Bjelasice i Sinjajevine, a pripada Brdima sjeveroistočnog dijela Crne Gore između nacionalnih parkova Biogradska gora i Durmitor.

Od Mojkovca do Podgorice ima 90 km, a do Beograda 380 km. Mojkovac je povezan sa ostalim mestima Jadranskom magistralom, željezničkom prugom Beograd-Bar i regionalnim putem za Žabljak-Pljevlja. Ovde se nalazi Železnička stanica Mojkovac. Nadmorska visina Mojkovca je 820 m. Kroz Mojkovac protiče rijeka Tara, čiji je kanjon drugi po dubini u svetu, a zaštićen je kod Uneska.

Demografija

[uredi | uredi izvor]

U naselju Mojkovac živi 3046 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 34,5 godina (33,1 kod muškaraca i 35,8 kod žena). U naselju ima 1215 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,39.

Stanovništvo u ovom naselju veoma je heterogeno.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 452
1953. 1.110
1961. 1.920
1971. 2.670
1981. 3.899
1991. 4.429 4.391
2003. 4.234 4.120
2011. 3.590
Etnički sastav prema popisu iz 2003.[2]
Crnogorci
2.221 53,90%
Srbi
1.707 41,43%
Jugosloveni
14 0,33%
Muslimani
13 0,31%
Makedonci
4 0,09%
Bošnjaci
4 0,09%
Slovenci
2 0,04%
Hrvati
1 0,02%
Albanci
1 0,02%
nepoznato
8 0,19%
Stanovništvo prema polu i starosti[3]
Broj domaćinstava prema popisima iz perioda 1948—2003.
Godina popisa 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991. 2003.
Broj domaćinstava 134 488 626 793 1.237 1.535 1.225


Broj domaćinstava po broju članova prema popisu iz 2003.
Broj članova 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 i više Prosek
Broj domaćinstava 1.215 203 205 197 309 182 81 28 6 1 3
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Pol Ukupno Neoženjen/Neudata Oženjen/Udata Udovac/Udovica Razveden/Razvedena Nepoznato
Muški 1.567 602 894 48 20 3
Ženski 1.715 523 892 230 68 2
UKUPNO 3.282 1.125 1.786 278 88 5
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja, popis 2002.
Pol Ukupno Poljoprivreda, lov i šumarstvo Ribarstvo Vađenje rude i kamena Prerađivačka industrija
Muški 568 24 0 0 61
Ženski 472 33 0 0 63
Ukupno 1.040 57 0 0 124
Pol Proizvodnja i snabdevanje Građevinarstvo Trgovina Hoteli i restorani Saobraćaj, skladištenje i veze
Muški 20 18 52 27 77
Ženski 7 3 89 51 9
Ukupno 27 21 141 78 86
Pol Finansijsko posredovanje Nekretnine Državna uprava i odbrana Obrazovanje Zdravstveni i socijalni rad
Muški 5 5 156 57 22
Ženski 5 4 31 79 64
Ukupno 10 9 187 136 86
Pol Ostale uslužne aktivnosti Privatna domaćinstva Eksteritorijalne organizacije i tela Nepoznato
Muški 34 0 0 10
Ženski 25 0 0 9
Ukupno 59 0 0 19

Istorija

[uredi | uredi izvor]

Mojkovac je utemeljen za vrijeme vladavine srpskog kralja Uroša (1242—1276) u središtu župe Brskovo, koja je bila u sastavu srpske kraljevine Raške.

Poznat je iz tog perioda srpski srebreni novac koji se kovao u Brskovu, tako da ovo mjesto postaje centar istoimene župe, rudarski i trgovački centar sa karavanskom stanicom između Kotora i Novog Brda i konzulatom Dubrovačke republike.

U dugoj i bogatoj istoriji narod Potarja je pružao otpor osvajačima koji su nastojali da porobe ovu oblast. Dizao je bune i ustanke i borio se protiv strane sile i svih onih koji su nasrtali na njegovu slobodu.

Prostor opštine Mojkovac sa lijeve obale rijeke Tare oslobođen je 1878. godine posle Berlinskog kongresa, a prostor sa desne obale 1912. godine tokom Prvog balkanskog rata, poslije viševjekovne vladavine Otomanskog carstva. Za Božić 1916. ovde je vođena Mojkovačka bitka, gdje su branjena sjeverna vrata Mojkovca i Crne Gore, a time i povlačenje srpske vojske u Prvom svetskom ratu. Serdar Janko Vukotić se sa svojom vojskom odupro se višestruko nadmoćnijoj vojsci Austrougarske.

Most na Tari, ocenjen kao "jedan od najboljih u državi", predat je saobraćaju 21. septembra 1934.[4] U to vreme je, nakon duge gradnje, završen i put prema Bijelom Polju.[5]

U Drugom svetkom ratu 348 građana Mojkovca dalo je svoje živote za slobodu, među njima i 7 narodnih heroja. Spomen-obilježja koja podsjećaju na slavnu prošlost ovoga kraja se nalaze u Mojkovcu i u centrima mjesnih zajednica, obrazovnih i kulturnih institucija (u centru grada, neposredno kod mostova na Tari, Grotulja spomen groblje, Mjedeno guvno, Gradina na Brskovu, na Bojnoj Njivi i dr.).

Privreda

[uredi | uredi izvor]

Mojkovac ima osnovnu i srednju školu, centar za kulturu sa salom koja ima 300 sjedišta, biblioteku sa čitaonicom i prostor za razvoj kulturnog amaterizma. Centar organizuje filmski festival Mojkovačka filmska jesen, Mojkovački sabor na Preobraženje i dr.

Zdravstvena zaštita se organizuje stacionarno i ambulantno u Domu zdravlja i u centrima mjesnih zajednica. Mojkovac ima stadion i sportsku dvoranu za takmičenje u fudbalu, rukometu, košarci, odbojci i borilačkim vještinama. Planinari „Brskova“ su izgradili planinarski dom na Bjelasici. Rijekom Tarom se splavari. Organizovan je lov i ribolov.

Privredni subjekti su drvna industrija(Vukman Kruščić, fabrika koju je zatvorila vlast DPS-a) u primarnoj i finalnoj preradi, metaloprerada, proizvodnja kožne i tekstilne konfekcije.

Hotel „Palas“ ima 80 ležaja(zatvoren za vrijeme DPS-a), motel „Ravnjak“ u Bistrici ima 18 ležajeva. U oblasti privatnog preduzetništva ima oko 200 registrovanih preduzeća i samostalnih radnji sa 300 zaposlenih. Ukupno zaposlenih ima oko 1.500 građana, a na birou za zapošljavanje evidentirano je 2.200 nezaposlenih građana. U oblasti komunalne djelatnosti postoji Javna ustanova Gradac koja se bavi vodosnabdijevanjem, čistoćom i lokalnim saobraćajem.

Razvojni planovi opštine Mojkovac baziraju se na iskorišćavanju sopstvenih resursa: poljoprivredu – proizvodnju zdrave hrane, šumarstvo – drvoprerada i turizam sa razvojem postojećih kapaciteta, metalopreradu, kožnu i tekstilnu konfekciju. U oblasti turizma valorizacija postojećih kapaciteta kroz izgradnju SKI centra na sjeverozapadnoj strani planine Bjelasice, za što postoje optimalni uslovi.

Kultura

[uredi | uredi izvor]

Manastir Svetog Đorđa u Dobrilovini, najznačajniji kulturno-istorijski spomenik, spominje se u zapisima iz 1592. godine, udaljen je 25 km od Mojkovca u pravcu Žabljaka. Postoje i drugi objekti materijalne i duhovne kulture iz prošlosti:

  • Crkva svetog Arhangela Mihajla u Štitarici,
  • Crkva Blagovijesti u Poljima,
  • Crkva svete Petke – Ružica na Sinjavini,
  • Crkva Trojana (posvećena Svetoj Trojici) u Prošćenju, mjesto Slatina, iz 12. vijeka, koja je rekonstruisana i koju je episkop Budimljansko-nikšićki Joanikije osveštao na Trojičin dan 2004.
  • Izgrađen je hram Hristovog roždestva u Mojkovcu, za kojeg su temelji postavljeni 2000. g.

Partnerski gradovi

[uredi | uredi izvor]

Mojkovac je pobratimljen sa sljedećim gradovima:[6]

Poznate ličnosti

[uredi | uredi izvor]

Galerija

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Становништво, упоредни преглед броја становника 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2003, подаци по насељима. Подгорица: Републички завод за статистику. septembar 2005. COBISS-ID 8764176. 
  2. ^ Становништво, национална или етничка припадност, подаци по насељима. Подгорица: Републички завод за статистику. septembar 2004. ISBN 978-86-84433-00-0. 
  3. ^ Становништво, пол и старост, подаци по насељима. Подгорица: Републички завод за статистику. oktobar 2004. COBISS.CG-ID 8489488. 
  4. ^ "Politika", 22. sept. 1934
  5. ^ "Vreme", 7. dec. 1934
  6. ^ „Publikacija “BRATIMLJENJE” – Novi Uom” (na jeziku: engleski). 2025-07-25. Приступљено 2025-07-26. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]