Nogajski jezik

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nogajski jezik
Nogaй tili (Noğay tili)
Govori se uRusija
RegionKavkaz
Etnička pripadnostNogajci
Broj govornika
87.000 (2010)[1]
ćirilica, latinica (istorijski), arapsko pismo (istorijski)
Zvanični status
Službeni jezik u
 Rusija
Jezički kodovi
ISO 639-2nog
ISO 639-3nog
Glotolognoga1249[2]

Nogajski jezik (na nogajskom: nogaй tili, noğay tili) je turkijski jezik kojim se govori u jugozapadnom evropskom delu Rusije i u Turskoj.

Nogajski se generalno klasifikuje u kipčakčko-nogajski ogranak kipčakčkih jezika kao i krimsko-tatarski jezik, kazaški jezik u Kazahstanu, kirgiski jezik u Kirgistanu i karakalpački jezik u Uzbekistanu.

Dijalekti[uredi | uredi izvor]

Nogajski jezik se sastoji od tri dijalekta:

  • Karanogajski dijalekt (znači: ''crno-nogajski ili južno-nogajski”), govori se u Dagestanu,
  • Centralno-nogajski dijalekt, govori se u Stavropolju, i

karagaški, jurtski i utarski su još tri langoida koja se ponekad klasifikuju kao nogajski dijalekti, ali Institut za lingvistiku Ruske akademije nauka priznaje ih kao zasebne jezike.[3]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Nogajci, poreklom od naroda Zlatne horde, ime i ime svog jezika preuzimaju od unuka Džingis-kana i Nogaj-kana, koji su vladali nomadskim narodom zapadno od Dunava krajem 13. veka. Zatim su se naselili duž crnomorske obale današnje Ukrajine.

Prvobitno se nogajski alfabet zasnivao na arapskom pismu. 1928. godine uvedena je latinica. Osmislio je nogajski akademik Abdulhamid Džanibekov (Djanibek) po principima usvojenim za sve turkijske jezike. 1938. godine započeo je prelazak na ćirilicu. Za ortografiju zasnovanu na latiničnom pismu navodno se sprečavalo učenje ruskog jezika.

Proterivanje nogajaca iz Ukrajine u devetnaestom veku razdvojilo je govornike nogajskog u nekoliko geografski izolovanih grupa. Neki su otišli u Tursku i Rumuniju, dok su drugi ostali u okviru Ruske imperije, naseljavajući se u severnom Dagestanu i susednim oblastima Čečenije i Stavropoljskog kraja. Nogajski jezik je vrlo brzo nestao u Turskoj. Danas ga uglavnom govore starije generacije, međutim još uvek ima mlađih govornika, jer postoje neka sela u Turskoj u kojima je to uobičajeni način komunikacije. U Sovjetskom Savezu nastavni jezik u školama bio je ruski, a broj govornika je i tamo opao.

Prema nedavnim procenama, ukupan broj nogajskih govornika iznosi oko 80.000. 1973. godine izlazile su dve male novine na nogajskom jeziku, jedna u Karačajevo-Čerkeziji i druga u Dagestanskoj autonomnoj SSR (Lenin йolы), ali većina govornika nikada nije čula za ove publikacije, a listovi nisu stizali do nogajskih sela.

Nogajski je sada deo školskog programa od 1. do 10. godine u nogajskom okrugu u Dagestanu. Takođe se predaje u pedagoškoj školi Karačajevo-Čerkes i nacionalnoj filijali Pedagoškog instituta.

Fonologija[uredi | uredi izvor]

Samoglasnici
Prednji Zadnji
Zatvoreni i, y ɯ, u
Srednji e o
Otvoreni æ, œ a
Suglasnici
Labijalni Alveolarni Palatalni Velarni Uvularni
Plovzivi p, b t, d k, ɡ q
Frikativi (f, v) s, z ʃ, ʒ [χ], [ʁ]
Afrikati (ts) (tʃ), dʒ
Nosni m n ŋ
Tečni l, r
Aproksimanti w j

Foneme u zagradama označavaju alofone, a zagrade označavaju kopirane leksičke zvukove.[4]

Alfabet[uredi | uredi izvor]

Arapski alfabet[uredi | uredi izvor]

Pre 1928. alfabet korišćen za nogajski jezik bio je zasnovan na arapskom pismu. Sadržao je sva arapska slova plus dodatne simbole za specifične nogajske zvukove. Ovaj alfabet nije bio široko korišćen.

ڮ ۇ ۋ پ ںُ چ ژ گ

Latinični alfabet[uredi | uredi izvor]

1928. nogajska abeceda je zasnovana na latiničnom alfabetu kao deo sovjetske kampanje latinizacije. A. Š. Džanibekov, profesor srednje škole bio je autor ove abecede.

A a B v Ç ç D d E e Ә ә G g Ƣ ƣ
I i K k L l M m N n Ꞑ ꞑ O o Ө ө
P p Q q R r S s Ş ş T t U u Y y
J j Ь ь Z z V v

Slova C c, I̡ ı̡, F f, H h, X x, Ƶ ƶ dodata su 1931, a slovo S̷ s̷ 1933. 1936. godine slova Ç ç, Ә ә, H h, I̡ ı̡ su isključena iz alfabeta.

Ćirilički alfabet[uredi | uredi izvor]

Nogajski alfabet zasnovan na ćirilici stvoren je 1938. godine. Sadržavao je sva slova ruskog alfabeta (osim slova Ё ё i Щ щ), a takođe i dijagrafe

Gъ gъ, Kъ kъ i Nъ nъ.

Iste godine su dodati i dijagrafi Oь oь i Uь uь. 1944. iz alfabeta su izuzeti dijagrafi Gъ gъ i Kъ kъ.

Poslednja reforma nogajskog alfabeta dogodila se 1950. godine, kada je dostigao današnji oblik.

A a Aь aь B b V v G g D d E e Ž ž
Dž dž Z z I i Й й K k L l M m N n
Nъ nъ O o Oь oь P p R r S s T t U u
Uь uь F f H h C c Č č Š š Ъ ъ Ы ы
Ь ь Э э Ю ю Я я


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Nogajski jezik na sajtu Ethnologue (18. izd., 2015)
  2. ^ Hammarström, Harald; Forkel, Robert; Haspelmath, Martin; Bank, Sebastian, ur. (2016). „Nogai”. Glottolog 2.7. Jena: Max Planck Institute for the Science of Human History. 
  3. ^ „Яzыki Rossii”. Institut яzыkoznaniя RAN (na jeziku: ruski). Pristupljeno 2021-01-08. 
  4. ^ Lars Johanson, Éva Ágnes Csató (1998). The Turkic Languages.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]