Oste Erceg

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Oste Erceg
Oste Erceg, fotografija 2013.
Lični podaci
Datum rođenja(1947-03-23)23. mart 1947.(77 god.)
Mesto rođenjaGornji Rakani, Novi Grad, FNRJ
Umetnički rad
Uticaji odStojan Ćelić, Lazar Drljača, Đoko Mazalić
Najvažnija dela
Trešnja (1980)

Šezdesetogodišnjakinja (1996)

Svitanje u Rakanima (1998)

Garonjin rog (2010)

Nemirno obzorje (2006)

Supetar na Braču (1987)

Oste Erceg (Gornji Rakani, Bosanski Novi, 23. mart 1947) srpski je slikar iz Bosne i Hercegovine.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Svoj život započeo je u rodnim Gornjim Rakanima gde je završio osnovnu školu, a Gimnaziju 1966. godine u Bosanskom Novom. Slikarstvom počinje da se bavi 1967. godine. Diplomirao je na Višoj tekstilno - hemijskoj školi u Zagrebu 1972. godine. Od 1973. godine radi kao inženjer bojenja u Tvornici tekstila "Triko" u Gradišci, a od 1979. godine u tvornici trikotaže i konfekcije "Sana" u Bosanskom Novom. Od 1986. do 1990. godine pohađa i slikarski kurs kod profesora Akademije umetnosti u Beogradu Boška Karanovića. 1998. godine zajedno sa Mirkom Zgonjaninom, Dankom Damjanović, Mirjanom Drljačom i Slobodanom Mikićem pokreće i obnavlja Likovnu koloniju "Rakani" koja je do tad bila prekinuta u periodu od 10 godina. Oste Erceg je danas oženjen, živi u Novom Gradu i otac je dve kćerke Jelene i Tanje. Pored slikarstva kojim se bavi, Oste je i vlasnik jedne zlatarske radnje u Kostajnici.

Slikarstvo[uredi | uredi izvor]

On već četrdeset godina slika samo jagodicama prstiju. Ovaj specifičan stil ga je doveo do spoznaje slikarstva i umetnosti na jedan sasvim drugi način, gde se umetnik stapa sa svojim delom ne samo na duhovnom, već i na fizičkom planu. Svaka Ostina slika je njegov lični pečat i pečat momenta i vremena u kome je nastala. Njegovo slikarstvo obedinjuje u sebi principe izvornog ekspresionizma i fovističku boju. Već u ranim radovima nalazimo ono najbolje iz njemačke grupe Plavi jahač. On najviše slika sa jarkim bojama, plava boja kod Oste predstavlja duhovnost, žuta radost, dok crvena simbolizuje sukobe. Slično Šagalovoj umetnosti i Oste se oslanja na ono što pamti od predaka i često su mu radovi prožeti posebnom simbolikom. Međutim, ne oponaša nikoga već ima svoj specifičan Ercegov "stil". Kroz njegove slike najvećim delom je izražena ljubav prema rodnom kraju, odnosno rodnim Rakanima, dok se jedan dio odnosi i na ratna i poratna sećanja. Oste surovu stvarnost života nadograđuje snoviđenjima lirskog ispričanog sa izuzetnim ekspresivnim pristupom slikarstvu. To je upravo ciljani tanani prelaz kojim ne upada u zamku dionizijskog u slici. Po svom unutrašnjem diktatu Oste u slici "Bosanski lonac" opominje da nikad ne dozvolimo da se desi i "Balkanski lonac". Osim klasičnih formata, ovaj slikar najviše slika minijature prožete modernim slikarskim stilovima koje obiluju dubokim mislima i mnoštvom boja. Oste je u ovim slikama pokazao da kao vrstan slikar zna da pretoči svoja osećanja na platno, jasno i upečatljivo da bi svakoga ostavio pod jakim utiskom. Mnoge Ostine slike su široj publici još dovoljno nepoznate pa će valorizacija njegovih radova trajati vekovima. U svojoj kolekciji poseduje 500 slika od kojih se preko 100 slika nalazi rasuto od Australije do Amerike.

Kritike[uredi | uredi izvor]

O Ercegovom slikarskom stilu i njegovim slikama najbolje opise dali su istoričar umetnosti Danka Damjanović i akademik Enver Mandžić. U svom delu "Slikano perom" Danka Damjanović piše:

... Bez svog slikarskog bratstva, izolovan osamljen, oslonjen na ono što pamti od predaka, Oste Erceg 1967. godine počinje da se bavi slikarstvom. Taj uznemireni slikar svoje razloge nalazi u svijetu oko sebe i, prije toga, u svom bogatom mentalnom pejzažu, prožetom bolećivom osjećajnošću, političkim, moralnim i religioznim problemima. Iz slike Oste Ercega ključa eksplozivna emocija, a slikanje za umjetnika predstavlja akt čišćenja i samorealizacije. Njegovo djelo transformiše se u opšti simbol, znak upisan ili prenesen na krst duboke unutrašnje ali i tjeskobe u svijetu uopšte. U načinu, slika Oste Ercega objedinjuje u sebi principe izvornog ekspresionizma i to one njegove rane faze i fovističku čistu boju. Takav pečat nose već rane slike ovog umjetnika.[1]:

U Biltenu Bosanskog kulturnog centra Akademik Enver Mandžić o Ercegu govori:

... Ciklus likovnog stvaralaštva Oste Ercega traje već četrdeset godina. Boja i platno su mu životno opredjeljenje po pozivu tekstilca, inžinjera bojanja u tvornici tekstila. Viša tekstilna hemijska škola omogućila mu je da nakon završene Gimnazije osjeti ukus i miris boja, da ih dira, mješa, mazi i pazi, te da sa njima druguje u svom profesionalnom bivanju. Tehnologija pripreme boja, nanošenje na platna, život sa bojama, odveli su ga u okrilje škole koja ga je učila kako da iz sebe istisne zapretene osjećake doživljaja prirode, ljudi i stvari. Uporan učenik kod velikog profesora Karanovića počinje da stvara svijet slika. Ogleda se u portretu, onom klasičnom obliku likovnog stvaralaštva koje zahtjeva napor pronicanja u dušu modela koga slika. I upravo tu Oste stvara svoja najizraženija likovna djela u gustom utrljanom namazu boja. Na islikanu plohu unosi liniju, slobodno povučenu, koja ucrtava granica lika sa mjerom majstora koji zna svoj zanat. U svakom liku možemo otkriti one duboke emotivne crte čovjeka ovjekovječenog u duhu slikara i modela. Slike pejaža, sela, drveća i kuća, plamte ekspresivnom izražajnošću. Čista boja plamti nesputano kao da je sve u sjaju rastočene svijetlosti koja udahnjuje život. Pred tom silinom svijetla ljudi su se povukli. To je raj u koga treba ući, na koga se treba naviknuti i u kome treba uživati. Oste našem radoznalom tragalačkom pogledu nudi nestvarnost silinom neodoljivog. U svojoj likovnoj radoznalosti Oste erceg se doticao i drugih tema kao što su ptice, rat i ljudi. Ništa mu nije strano u želji da se izrazi na aktuelne teme, od trenutnog osjećanja do spoznaje opravdanosti iznesenog...[2]:

U katalogu izložbe "Susret" istoričar umetnosti i profesor dr sci Siniša Vidaković piše:

... Umjetnička galerija u Novom Gradu prezentuje izložbu "Susret" autora Oste Ercega. 27 radova u različitom tematskom i tehničkom sižeu predstavljaju jedan vrstan senzibilitet i umjetnički nerv. Igra sa bojom, nježna lirika kao i dominantna simbolika uz ovovremenu refleksiju, poseban apstraktan doživljaj prirode i njenih mijena. Transformaija tema starih majstora i nova predstava vizantijske tematike, pokušaji su da se na jedan nov način predstavi već viđeno. Susreću se i suprostavljaju figurativno slikarstvo sa pejzažom i mrtvom prirodom, apstrakcija sa sakralnim motivima i novom vizijom sveca te vječnom temom smrti...[3]:

Nagrade[uredi | uredi izvor]

5. međunarodna izložba "Moslavačke minijature", Hrvatska, Popovača - Jedna od tri ravnopravne nagrade

Izložbe[uredi | uredi izvor]

Samostalne izložbe
Kolektivne izložbe

Novinski članci[uredi | uredi izvor]

  • 12. 03. 2000. - Oslobođenje, str 13. Čudnovati svijet Oste Ercega
  • 13. 04. 2000. - Glas srpski, str 14. Krst tjeskobe
  • 03. 07. 2000. - Nezavisne, str 17. Kadija te tuži kadija ti sudi
  • 07. 04. 2006. - Glas srpski, str 19. Portreti obojeni ljubavlju
  • 15. 06. 2006. - Oslobođenje, str 24. Slike Oste Ercega
  • 15. 11. 2009. - Nezavisne, str 15. Otvorena izložba slika Oste Ercega
  • 16. 11. 2009. - Glas srpski, str 27. Lirsko ispričano likovnim jezikom
  • 13. 01. 2012. - Blic, str 28. Neobični umjetnik Oste Erceg stvara prstima
  • 12. 02. 1994. - Glas srpski, Izložba Oste Ercega

Knjige[uredi | uredi izvor]

  • Danka Damjanović, "Slikano perom", 2006., Oste Erceg, str. 153
  • Milan Balaban, "Minuta šutnje", 2010., Duša u Jagodicama prstiju, str. 44
  • Milan Balaban, "Vremeplov naših čuda", 2012., str. 74
  • Milan Balaban, "Čaršija koje više nema", 2010., Skrivena slikareva tajna Oste Ercega, str. 51
  • Enver Mandžić, "Ogledi: likovne kritike, prikazi, osvrti", 2020., Oste Erceg, str. 82
  • Svjetionik: [zbornik sabranih umjetničkih djela Grupe Kultura i supkultura Novljana 2019/2020]; urednici Nedim Arnautivić, Pašić Bodiroga Nada, Plavšić Zoran, Plavulj Haris, Sredić Kristina i Rakanović Emil; O Osti Ercegu, str. 99
  • Grupa autora, "Ko je ko u BiH 2018-2022.", Biografski leksikon, drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje u dva toma

Galerija[uredi | uredi izvor]

Linkovi[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Damjanović, Danka ; Narodna i univerzitetska biblioteka Republike Srpske, 2000, Slikano perom, str. 153
  2. ^ Mandžić, Enver ; Bosanski kulturni centar Tuzla, 2006, Bilten povodom postavke slike Oste Ercega
  3. ^ Vidaković, Siniša ; Katalog izložbe "Susret", 7 - 17.2.1994.