Prestolonaslednik
Prestolonaslednik je osoba prva u nizu za nasleđivanje prestola. To je uglavnom najstariji sin monarha, pogotovo ako je u pitanju primogenitura koja favorizuje muške potomke. Kroz istoriju su prestolonaslednici ponekad bivali i krunisani za vreme života i vladavine svojih prethodnika. To je bio u slučaj u Francuskoj sve do vladavine Filipa II, te u ostalim državama koje su se ugledale na francuski model. Reč princ potiče, preko francuske reči prince, od latinske imenice prīnceps, od primus (prvi) i caput (glava), što znači „prvi, pre svega, glavni, najugledniji, plemeniti vladar, princ“.[1]
Princ kao generički za vladara[uredi | uredi izvor]
Originalna, ali sada manje uobičajena upotreba reči bila je primena latinske reči prīnceps, iz kasnog rimskog prava i klasičnog sistema vladavine koji je na kraju ustupio mesto evropskom feudalnom društvu. U tom smislu, princ je vladar teritorije koja je suverena ili kvazi-suverena, to jest, ima značajne (mada ne sve) prerogative povezane sa monarsima nezavisnih nacija, kao što su neposredne države unutar istorijskih granica Svetog rimskog carstva. U srednjovekovnoj i ranoj novovekovnoj Evropi bilo je čak dve stotine takvih teritorija, posebno u Italiji, Nemačkoj i galskoj Irskoj. U tom smislu, „princ” se koristi za sve vladare, bez obzira na stvarnu titulu ili precizan rang. Ovo je renesansna upotreba termina koji se nalazi u čuvenom delu Nikola Makijavelija, Il Principe.[2] U ovom smislu se takođe koristi u Deklaraciji nezavisnosti Sjedinjenih Država.
Kadeti drugih francuskih princes étrangers uticali su na sličnu upotrebu pod kraljevima Burbona. Uvek suočeni sa skepticizmom Sen-Simona i istomišljenih dvorjana, preuzimanje kneževske titule od strane ovih kvazi-kraljevskih aristokrata kao lične, a ne teritorijalne, oznake naišlo je na određeni otpor. Pere Anselm u pisanju Histoire Genealogique et Chonologique prihvata da je do kraja 17. veka naslednik suverenog vojvodstva La Tur d'Overnj nosio titulu princ de Bujo, ali će 1728. zabeležiti i da je rođak naslednika La Tura, grof od Olijerge, je „poznat kao princ Frederik” („dit le prince Frédéric”).[3]
Knez kao sadržajna titula[uredi | uredi izvor]
Drugi prinčevi svoju titulu ne dobijaju iz dinastičkog članstva kao takvog, već iz nasleđivanja titule nazvane za specifičnu i istorijsku teritoriju. To može da bude slučaj i kad je posedovanje prerogativa ili imovine porodice na toj teritoriji možda odavno prošlo. Takva je bila većina „kneževina” starog francuskog „režima”, kojima se to zameralo u memoarima Sen-Simona zbog njihove pretencioznosti. Među njima su bile kneževine Aršes-Šarlevil, Bvabel-Anrišmon, Šale, Šato-Reno, Gemene, Martig, Merkjor, Sedan, Talmond, Tingre i „kraljevstvo” Ivto,[4] između ostalih.
Titula u religiji[uredi | uredi izvor]
U državama sa elementom teokratije, ovo može uticati na kneževstvo na nekoliko načina, kao što je stil vladara (npr. sa sekundarnom titulom koja znači sin ili sluga imenovanog božanstva), ali i način sukcesije (čak i reinkarnacija i prepoznavanje).
Hrišćanstvo[uredi | uredi izvor]
Izveana verska zvanja se mogu smatrati kneževskim rangom ili impliciraju uporediva zemaljska prava. Prinčevi-pape, pape, nasledni prinčevi-kardinali, kardinali, princ-lord biskupi, princ-biskupi, lord-biskupi, princ-prorektor i prinčevi-opati se nazivaju prinčevima crkve.
Takođe, u hrišćanstvu se Isus Hrist ponekad naziva princom mira.[5] Druge titule za Isusa Hrista su princ prinčeva,[6] princ zaveta,[7] princ života[8] i princ kraljeva Zemlje.[9] Dalje, Satana je popularno nazvan princ tame;[10] a u hrišćanskoj veri se takođe spominje i kao princ ovoga sveta[11][12][13] i princ moći vazduha.[14] Još jedna titula za Satanu, koja danas nije tako često uobičajena, ali izgleda da je bila otprilike 30. godine naše ere od strane tadašnjih fariseja, bila je titula princ đavola.[15][16][17] Princ Izraela, princ anđela i princ svetlosti su titule koje se daju arhanđelu Mihailu. Neke hrišćanske crkve takođe veruju da pošto su svi hrišćani, poput Isusa Hrista, deca Božija,[18] onda su i oni prinčevi i princeze neba. Sveti Petar, Isusov učenik, poznat je i kao princ apostola.
Islam[uredi | uredi izvor]
Sunizam[uredi | uredi izvor]
Titula princ se u sunitskom islamu koristi za potomke Hazret Išana, koji su imami porodice proroka Muhameda u išanskom sunitskom verovanju i vrhovne vođe nakšibandske sufijske zajednice kao krvni potomci njihovog prapatrijarha Sajida Bahaudina Nakšbanda. Titule „Šahzada”, „Amir”, „Mir” i „Sardar” su prevedene kao Princ i do danas se koriste za obraćanje Hazret Išanima u kontekstu njihovih odnosa sa mogulskom i paštunskom kraljevskom porodicom i za odavanje počasti njihovoj odgovornost vođenja išanskog sunitskog islama. Danas se to koristi kao pojačan običaj koji je preživeo ukidanje Avganistanske monarhije tokom Sovjetske invazije na Avganistan.[19][20]
Šiizam[uredi | uredi izvor]
U šiitskom islamu titula princ se takođe koristi kao adresa za Aga Kana, vođu nizarijske ismailitske šiitske zajednice. Titula princ, slično kao i za Hazret Išana, preovlađujuća je kao običaj u smislu dugotrajne upotrebe, kao za članove kraljevske porodice Kadžar i u pogledu njihove odgovornosti za vođenje ismailitskog šiitskog islama.[21][22]
Titule[uredi | uredi izvor]
Prestolonaslednici obično nose posebne titule koja označavaju njihov status:
- Princ od Velsa je britanski (prethodno engleski) prestolonaslednik
- Princ od Oranje je holandski prestolonaslednik
- Princ od Asturije je španski (prethodno kastiljski) prestolonaslednik
- Dofen je bio francuski prestolonaslednik itd.
Prestolonaslednik može izgubiti svoju poziciju ako prekrši određena ustavna pravila. Na primer, britanski prestolonaslednik bi izgubio pravo na tron ukoliko bi postao katolik ili sklopio brak sa katolikom, a švedski krunski princ ili krunska princeza bi izgubili svoj status ako bi sklopili brak bez odobrenja monarha ili sklopili brak sa osobom koja je u naslednom nizu za drugi tron.
Trenutni prestolonaslednici[uredi | uredi izvor]
- Salman ibn Hamad ibn Isa el Halifa — Bahrein
- Elizabeta od Belgije — Belgija
- El Muhtadi Bilah — Brunej
- Frederik, grof od Monpezata — Danska
- Naruhito, prestolonaslednik Japana — Japan
- Husein, prestolonaslednik Jordana — Jordan
- Navaf el Ahmad el Džaber el Sabah — Kuvajt
- Princ Lerotoli Seiso — Lesoto
- Alojz (nasledni knez Lihtenštajna) — Lihtenštajn
- Gijom, prestolonaslednik Luksemburga — Luksemburg
- Mulaj Hasan, prestolonaslednik Maroka — Maroko
- Žak od Monaka — Monako
- Katarina-Amalija, princeza od Oranje-Nasaua — Holandija
- Hokon, prestolonaslednik Norveške — Norveška
- Tamim ibn Hamad el Tani — Katar
- Sultan ibn Abdul Aziz el Saud — Saudijska Arabija
- Tupoutoa Ulukalala Sijaosi Manumataongo Alaivahamamao Ahoeitu Konstantin Tukuaho — Tonga
- Čarls, princ od Velsa — Ujedinjeno Kraljevstvo i Krunske zemlje Komonvelta
- Viktorija, vojvotkinja od Vesterjetalanda — Švedska
Trenutne monarhije bez prestolonaslednika su:
- Andora — francuski koprinc je izabrani predsednik francuske, a biskupskog koprinca postavlja papa.
- Butan — kralj još uvek nema dece
- Kambodža — izborna monarhija
- Oman — sultan nema dece
- Svazilend — naslednika bira posebni savet u posebnoj proceduri od sve kraljeve dece
- Tajland — peti sin kralja je mogući prestolonaslednik,
- Španija — najstarija kćerka kralja je moguća prestolaslednica, ako kralj dobije sina ona gubi pravo promogeniture
- Vatikan — papa se bira
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Cassell's Latin Dictionary, ed. Marchant & Charles, 260th thousand
- ^ "Fürst - Origins and cognates of the title", 2006, webpage: EFest-Frst Arhivirano 2011-08-28 na sajtu Wayback Machine.
- ^ Anselme, Père (1728). „Ducs de Bouillon”. Histoire Genealogique et Chronologique de la Maison Royale de France (na jeziku: francuski). Paris: Compagnie des Libraires. str. 543, 545.
- ^ Velde, Francois. „The Rank/Title of Prince in France”. Arhivirano iz originala 24. 3. 2010. g. Pristupljeno 30. 12. 2016.
- ^ This is a title for Jesus Christ (among others) given in Isaiah 9:6.
- ^ A title for Jesus Christ given in Daniel 8:25.
- ^ A title for Jesus Christ given in Daniel 11:22.
- ^ A title for Jesus Christ given in Acts 3:15.
- ^ A title for Jesus Christ given in Revelation 1:5.
- ^ Milton, John (1667). Paradise Lost (1st izd.). London: Samuel Simmons. Arhivirano iz originala 2018-01-08. g. Pristupljeno 2018-01-08.
- ^ A title for Satan given in John 12:31.
- ^ A title for Satan given in John 14:30.
- ^ A title for Satan given in John 16:11.
- ^ A title for Satan given in Ephesians 2:2.
- ^ A title for Satan given in Matthew 9:34.
- ^ A title for Satan given in Matthew 12:24.
- ^ A title for Satan given in Mark 3:22.
- ^ One of several passages explaining that regenerate men are both children of God and co-heirs with His son Jesus Christ is given in Roman 8:17.
- ^ Subh E Noor, Programm 19th Jan 2019, 92NewsHD; recorded and published on YouTube
- ^ Tazkare Khwanadane Hazrat Eshan(genealogy of the family of Hazrat Eshan)(by author and investigator:Muhammad Yasin Qasvari Naqshbandi company:Edara Talimat Naqshbandiyya Lahore)
- ^ "Table of Personal Salutes, 11 Gun Salutes". The India Office and Burma Office List for 1945: 43. 1945. Table of Personal Salutes, Salutes of 11 Guns
- ^ „Who is Prince Karim al Husseini Aga Khan?”. ABC News.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Francis William Carter; Turnock, David (1999). The States of Eastern Europe. Ashgate. ISBN 978-1-85521-512-2.
- Ćirković, Sima; Rade Mihalьčić (1999). Leksikon srpskog srednjeg veka. Knowledge. str. 73. ISBN 9788683233014. „VELIKI ŽUPAN - 1. Titula srpskog vladara u XI i XII veku. Glasila je velnm župdnk i bila prevođena odgovarajućim terminima, grčki ardž- ^ogtagot, igua^ogtauge, ceuaHa? ^ogtožh, latin- ski te^ajirapiz, ta§piz ...”
- John Van Antwerp Fine (1991). The Early Medieval Balkans: A Critical Survey from the Sixth to the Late Twelfth Century. University of Michigan Press. ISBN 0-472-08149-7.
- Stephenson, Paul (29. 6. 2000). Byzantium's Balkan Frontier: A Political Study of the Northern Balkans, 900-1204. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-77017-0.
- Radoš, Jovo (2000). Počeci filozofije prava kod Srba. Prometej. ISBN 9788676394906.
- Radovi. 19. 1972.
- Hubbard, Lauren (30. 7. 2019). „Who Is Princess Michael of Kent”. townandcountrymag.com. Town&Country. Pristupljeno 6. 8. 2021.
- Cruse, Beth (31. 5. 2021). „Why Kate Middleton isn't known as Princess - but Diana was”. Bristolpost.co.uk. Bristol Post. Pristupljeno 6. 8. 2021.
- Velde, François. „Royal Styles and Titles of Great Britain: Documents”.
- German Empire (in German – use the English and French translated versions only with due caution)
- Danubian Monarchy Austria-Hungary (in German – use the English and French translated versions only with due caution)
- Westermann, Großer Atlas zur Weltgeschichte (in German)
- WorldStatesmen – here Germany (with specifics on the HREmpire); see also other present countries
- „Ruling Bahrain (Part I): The emir declares himself king”. 14. 3. 2019. Arhivirano iz originala 5. 9. 2022. g. Pristupljeno 5. 9. 2022.
- „Emir of Kuwait wraps up Gulf mediation visits - Qatar News - Al Jazeera”. www.aljazeera.com. Arhivirano iz originala 2017-06-07. g. Pristupljeno 2018-12-31.
- „Gulf Ministers Hold Key Talks Before GCC Summit”. MalaysianDigest.com. 5. 12. 2017. Arhivirano iz originala 2018-01-15. g. Pristupljeno 2018-01-15.
- Al Qasimi, Muhammad. „Sheikh Dr Sultan”. Arhivirano iz originala 2014-04-10. g. Pristupljeno 2020-09-30.
- Amos, Deborah (1991). „Sheikh to Chic” (na jeziku: engleski). Mother Jones. str. 28. Arhivirano iz originala 3. 8. 2020. g. Pristupljeno 12. 7. 2016.
- „Saudi Arabia: HRH or HH? - American Bedu”. 7. 8. 2016. Arhivirano iz originala 7. 8. 2016. g.
- „Family Tree”. www.datarabia.com (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 8. 11. 2017. g. Pristupljeno 7. 12. 2016.
- Howell, Georgina (15. 1. 2015). Queen of The Desert: The Extraordinary Life of Gertrude Bell. ISBN 9781447286264.
- Batatu, Hanna (1978). The Old Social Classes and the Revolutionary Movements of Iraq: A Study of Iraq's Old Landed and Commercial Classes and of its Communists, Ba'thists and Free Officers. Princeton University Press.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Princely States in British India and talaqdars in Oudh.
- Phillips, Walter Alison (1911). „Prince”. Encyclopædia Britannica (na jeziku: engleski). 22 (11 izd.). str. 343–344.