Prigrevica

Koordinate: 45° 40′ 26″ S; 19° 05′ 07″ I / 45.673833° S; 19.085333° I / 45.673833; 19.085333
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Prigrevica
Pravoslavna crkva u Prigrevici
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugZapadnobački
OpštinaApatin
Stanovništvo
 — 2011.Pad 4016
 — gustina100/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 40′ 26″ S; 19° 05′ 07″ I / 45.673833° S; 19.085333° I / 45.673833; 19.085333
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina86 m
Površina39,8 km2
Prigrevica na karti Srbije
Prigrevica
Prigrevica
Prigrevica na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj25263
Pozivni broj025
Registarska oznakaSO

Prigrevica (mađ. Bácsszentiván) je naselje u opštini Apatin, u Zapadnobačkom okrugu, u Srbiji. Prema popisu iz 2022. bilo je 3121 stanovnika (prema popisu iz 2011. bilo je 4016 stanovnika).

Geografija[uredi | uredi izvor]

Bivša katolička crkva svetog Jovana krstitelja

Prigrevica je locirana u severoistočnom delu opštine Apatin zauzima površinu od oko 4.000 hektara i po veličini je treće mesto u opštini i nalazi se na veoma povoljnom geografskom položaju. Od grada Apatina udaljena je 10 km, a od grada Sombora oko 20 km. Nalazi se na pružnom pravcu SuboticaVinkovci, a kroz naselje prolazi put koji veže Apatin sa Novim Sadom.

u blizini mesta se nalazi DTD kanal koji je udaljen oko 2 km od centra samog mesta.

Atar mesta Prigrevica se nalazi na lesnoj terasi, blizu njenog kontakta sa aluvijalnom ravni reke Dunav. Posle 1958. godine kad je počela izgradnja mreža kanala DTD koja je obezbedila povlačenje podzemnih voda i prostor za vrlo plodno zemljište u ataru mesta.

Pri iskopavanju u dubljim delovima zemljišta postoje termalne vode čija se temperatura kreće od 30 do 50 stepeni, zavisno od dubine sloja. Korištenje ovih voda je rezultovalo izgradnjom jedne od prvih banja na teritoriji Vojvodine koja se nalazila u samom mestu Prigrevica, a u današnje vreme je izgrađen i ceo banjski kompleks između Prigrevice i Apatina u šumi Junaković sa istoimenim nazivom Banja Junaković, koja danas spada u red najmlađih i najatraktivijih banjsko—rekreativnih centara u Vojvodini.

Klima[uredi | uredi izvor]

Klimatski uslovi su dosta povoljni vegetativni period traje između 240-260 dana u godini, a ukupno trajanje sunčevog sjaja tokom godine iznosi oko 2113 sata, što je i jedan od preduslova za uspešnu ratarsku proizvodnju. Raspored padavina je dobar najveće količine padavina tokom godine iznose oko 71 mm po metru, a najmanje oko 31 mm.

Leta su topla, a zime hladne. Ravnica je otvorena i izložena uticajima atlantske i evroazijske klime, što često dovodi do jakih vetrova. Godišnje ima oko 90 toplih dana, a od toga oko 30 sa tropskim vrućinama gde temeprature dostižu i do 40 stepeni, a zimske temperature mogu pasti i do -30 stepeni.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ime današnje Prigrevice se menjalo kroz šest vekova dug period, prema prepostavkama ovaj naziv je vezan i asocira na mesto gde sunce prigrejava. Ime Prigrevice se 1772. godine prvi put spominje kao jedna reč Sentivanprigrevica, a 1893. kao Prigrevica.

Katolička crkva u Prigrevici posvećena je Svetom Jovanu Krstitelju, a izgrađena je 1787. godine od strane Dvorske komore, za vreme sveštenika Josefa Bernolaka, bivšeg jezuite. Raspolagala je izuzetno vrednim inventarom, križni put je radio flamanski majstor iz sedamnaestog veka. Barokna pridikaonica je bila pod zaštitom države. Crkva je spaljena u decembru 1991. godine, a posle razneta eksplozivom. Za ovaj čin niko nije odgovarao niti je sprovedena istraga.[1]

Pred nastupom Crvene armije 1944. godine stanovništvo koje je naseljavalo Prigrevicu vršilo je evakuaciju u pravcu Mađarske, transport je išao preko Sombora i Bezdana. Nisu svi stanovnici otišli pa je nekoliko nemačkih i mađarskih porodica ostalo u mestu (oko 150 porodica). U noći između 21-22. oktobra 1944. godine u mesto ulazi Crvena armija (prethodnica) bez borbe i otpora lokalnog preostalog stanovništva.

Početkom 1945. godine u mestu se formira Uprava Narodnih dobara koja broji oko tridesetak zaposlenih lica i ima zadatak da sačuva napuštenu imovinu i pripremi za dolazak kolonista u mesto. U Vojvodinu je tokom kolonizacije došlo oko 286.000 hiljada ljudi koji su naseljeni u 114 mesta u Vojvodini.[traži se izvor]

Sveti Ivan je dobilo naziv Prigrevica 14. maja 1947. godine, kad je Narodni odbor na svojoj sednici doneo odluku da se mesto od tog dana naziva samo Prigrevica.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Mesto je kolonizovano mahom žiteljima Like i Banije koji i danas žive u Prigrevici. S obzirom da je struktura stanovništva koje je doseljeno mahom srpske nacionalosti, danas u Prigrevici apsolutnu većinu stanovništva predstavljaju lica srpske nacionalnosti. Ovakva struktura je i u okolnim mestima: Apatin, Kljajićevo, Stanišić, Bački Brestovac i dr. 97% stanovnika Prigrevice su doseljenici iz Like i Banije, iz raznih mesta, na primer Gospić, Udbina, Donji Lapac, Dvor na Uni, Glina, Petrinja itd.

Kolonizacija je tekla organizovano. Prvo su se u polaznim mestima osnivala prihvatilišta i sabirni centri, a onda se zajednički kretalo na put. Čitava naselja su se nalazila na pruzi Zagreb — Vinkovci — Novi. Po dolasku se vršio popis i dodeljivanje kuća u zavisnosti od broja članova u domaćinstvu. Najveći deo stanovnika je stigao u Prigrevicu u jesen 1945. godine i proleće 1946. godine, oko 94% svih kolonizovanih porodica. Kolonizacija je nastavljena i dalje mada u manjem obimu.

Prvi zvanični podaci o broju stanovnika potiču iz 1948. godine. Tada je u mestu bilo 5.129 stanovnika, od čega 92% kolonista. U kasnijem periodu je broj stanovnika sporije rastao a kasnije i padao do današnjeg vremena mahom zbog smanjenja prirodnog priraštaja kao i migracije u gradove i odlaska na privremeni rad u inostranstvo. Do kraja 1961. mesto je imalo preko 880 naseljenih porodica, odnosno oko 4.800 stanovnika. Pretpostavlja se da je polovonom devetesetih zbog dolaska lica izbeglih iz rata u Hrvatskoj, Prigrevica u jednom trenuku brojala čak oko 7.000 stanovnika.

U naselju Prigrevica živi 3999 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 42,6 godina (40,5 kod muškaraca i 44,5 kod žena). U naselju ima 1630 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,93 (popis 2002).

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Prema popisu stanovništva iz 2002. godine Prigrevica ima 4.786 stanovnika.

Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 5.219
1953. 5.480
1961. 5.449
1971. 5.033
1981. 5.026
1991. 4.842 4.726
2002. 4.781 4.932
2011. 4.016
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
4.569 95,56%
Hrvati
  
50 1,04%
Jugosloveni
  
29 0,60%
Mađari
  
21 0,43%
Albanci
  
7 0,14%
Crnogorci
  
6 0,12%
Nemci
  
4 0,08%
Makedonci
  
4 0,08%
Slovaci
  
3 0,06%
Romi
  
3 0,06%
Muslimani
  
3 0,06%
Slovenci
  
1 0,02%
Rumuni
  
1 0,02%
Bunjevci
  
1 0,02%
Bugari
  
1 0,02%
nepoznato
  
4 0,08%

Sport[uredi | uredi izvor]

Ovde je nekada postojao fudbalski klub Bratstvo 1946 ali je premešten 2020. godine u Staru Pazovu. Godinu dana pre premeštanja starog kluba, u selu je 2019. godine pokrenut novi fudbalski klub "Bratstvo 2019". Pored fudbalskog u selu postoji i Rukometni klub "Prigrevica" koji nastupa u "Drugoj ligi sever" (četvrtom rangu rukometnog takmičenja Srbije).

Poznate ličnosti[uredi | uredi izvor]

Privreda[uredi | uredi izvor]

Najčešće ratarske kulture koje se seju su kukuruz i pšenica a seju se i repa, suncokret, soja...

Šumski kompleks pod nazivom Šuma Junaković koji se prostire na 218 hektara i nalazi se u zapadnom delu atara mesta Prigrevice.


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Nekada crkva sa skoro četiri hiljade vernika, danas ružna slika koju svake godine šaljemo u svet
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]