Ramzes III
Ovaj članak sadrži spisak literature (štampane izvore i/ili veb-sajtove) korišćene za njegovu izradu, ali njegovi izvori nisu najjasniji zato što ima premalo izvora koji su uneti u sam tekst. Molimo vas da poboljšate ovaj članak tako što ćete dodati još izvora u sam tekst (inlajn referenci). |
Ramzes III | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1217. p. n. e. |
Datum smrti | 1155. p. n. e. (62 godine) |
Grob | KV11 |
Porodica | |
Supružnik | Iset Ta-Hemdjert, Tuti, Tije |
Potomstvo | Ramzes IV, Amun-her-khepeshef, Ramzes VI, Ramzes VIII, Khaemwaset, Meryatum II, Montouherkhépeshef, Pareherwenemef, Pentawer, Duatentopet |
Roditelji | Setnat Tij-Merenese |
Period | 1186. p. n. e. - 1155. p. n. e. |
Prethodnik | Setnat |
Naslednik | Ramzes IV |
Ramzes III je poslednji od najvećih faraona koji su vladali Egiptom. Bio je egipatski faraon XX. dinastije
|
|
|
|
Rames Heka-iunu User-maat-re Meri-amon
- Rames – Oblikovao ga Ra
- Heka-iunu – Vladar Tebe
- User-maat-re – Moćna je pravda Ra
- Meri-amon – Drag Amonu
vladao je Egiptom od 1186. do 1155. p. n. e. Bio je drugi vladar po redu XX Dinastije, sin Setnahta i majke kraljice Tij– Merenes. Ramzes III je imao dve žene Titi i Izet, kćerku Titi Mlađu i sedam sinova: Kaemuaseta, Para-her-en-emefa, Set-her-khepšefa, Amon-her-khepšefa, Ramzesa IV, Ramzesa V i Ramzesa VI.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Vladavina Ramzesa III je po nekim izvorima trajala, po egipatskom kalendaru od Prve godine 26 dana Prvog Šemua do 32 Godine 15 dana Trećeg Šemua, ili 31 godinu, jedan mesec i 15 dana – Od marta 1186. p. n. e. do aprila 1155. p. n. e. [1]
Ramzes III je stupio na presto Egipta i vladao u vreme koje se poklapalo sa počecima Mračnog doba Grčke (oko 1100. p. n. e. do 750. p. n. e.) - Pad Mikene, Trojanski rat - pa je njegova vladavina protekla u stalnim sukobima i nemirima. Bilo je to vreme velikih seoba naroda Mediterana, sukoba sa Hetitima i sa „Narodima sa mora“.
Prvih nekoliko godina svoje vladavine (od 1186. p. n. e. pa do 1180. p. n. e.) Ramzes III je posvetio stabilizovanju prilika u Egiptu - jačao je ekonomiju kraljevine i ojačao je vojsku, i tako pripremljen je mogao da odoli udarima plemena iz Libije (Mešveš i Seped) oko 1179. p. n. e. Sačuvavši zapadne granice od upada tih plemena u nenaseljene pustinjske oblasti oko delte Nila i potukavši svoje neprijatelje „do nogu“, Ramzes III je dokazao svoju snagu i moć velikog vojskovođe i državnika. Nekoliko godina kasnije, oko 1175. p. n. e. počinju velika kretanja naroda na Bliskom i Srednjem istoku.
| |||||||||
Narodi sa mora (nȝ ḫȝt.w n pȝ ym) | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
na egipatskim hijeroglifima |
Skupina plemena koja je sebe prozvala „Narodi mora“ (Filistejci, Denjeni (verovatno Danajci iz Homerove „Ilijade"), Šardani, nepoznati Vešveši, Tjekei], verovatno Taurezi i Škeleši, verovatno Sikelsi sa Sicilije) na svom putu ka Egiptu, gde su nameravala da se naseli, na početku invazije su, samo na trenutak bili zaustavljeni u Siriji, a potom su nastavili svoj pohod ka Egiptu.
Ta invazija je bila velikih razmera i veoma dobro organizovana. Kopnom su nastupale vojne formacije praćena sa celokupnim stanovništvom koji su sa sobom nosili svu svoju pokretnu imovinu, dok je velika ratna flota, sa mora pratila i sledila kretanja kopnene vojske i civila. Kada su se na udaru „Naroda mora“ našli i Hetiti došlo je do pada nekih provincija velike Hetitske imperije, a to se smatra i za početak propasti imperije Hetita .
Zapisi iz hrama Mednet Habu[uredi | uredi izvor]
Egipatsko selo Set Maat her imenti Vaset ili Deir el-Medina (arap. دير المدينة) je bilo mesto gde su živeli umetnici (kamenorezsci, vajari...) koji su gradili hramove u Dolini kraljeva i do danas dobro očuvani posmrtni hram Ramzesa III - znameniti Medinet Habu, u kome su pisani i ilustrovani zapisi borbe Ramsesa III protiv „Naroda mora“. Prema tim zapisima, Ramses III je shvatio da se pohodu „Naroda mora“ treba odupreti i delovao je veoma brzo i odlučno. Poslao je izvidnicu - glasnike na istočne granice svoga carstva sa naredbom da se sve raspoložive lokalne vojne snage stave u pripravnost i odlučno suprotstave „Narodima mora“ do dolaska glavnih vojnih snaga Egipta. Neko vreme su lokalne vojske uspevale da odole napadima „Naroda mora“, a sa dolaskom glavnine egipatske vojske dolazi do velikih borbi na samoj istočnoj granici Egipta, gde vojska Ramzesa III uspeva da nanese ogromne žrtve vojsci „Naroda mora“, koja se posle tog sukoba počela povlačiti prema Siriji. Mada je kopnena invazija bila zaustavljena i kopnena vojska uništena, ostala je još opasnost od morske flote „Naroda mora“, koja je, kroz jedan istočni rukavac na ušću Nila, pokušala da prodre u dubinu teritorije Egipta.
Egipćani nisu bili poznati kao vojna pomorska sila, i verovatno bi bili poraženi u tipčnoj borbi na moru, ali, usled blizine obale, jer se bitka odigrala u rukavcu Nila, ova bitka se praktično pretvorila u kopnenu borbu. U međuvremenu se vojsci Egipta, na bojištu u rukavcima Nila, priključila i glavnina egipatskih snaga i tada je došlo do konačnog sloma invazionih snaga „Naroda mora“, koje su se počele povlačiti. Zadovoljni pobedom, i ne jureći neprijatelja, egipatske snage se vraćaju u grad Tebu da proslave svoju pobedu, koju su pre svega pripisali milosti Amona, boga Tebe.
Posle pobede nad „Narodima mora“, Egipat je živeo u miru još nekoliko godine, a onda oko 1170. p. n. e. Libijci zajedno sa plemenom Mešveš i sa još pet plemena napadaju Egipat. U prvom naletu prodiru duboko u deltu Nila pokušavajući da osvoje nove teritorije, ali i ovoga puta je Ramzes III odlučno i brzo reagovao i zaustavio pohod libijaca. Ratni plen je, kao i u slučaju sa plenom posle pobede nad „Narodima mora“, bio odnesen sveštenicima u hramove posvećenim bogu Amonu. Egipat je pod Ramzesom III sve više isticao i veličao kult boga Amona. Svaka ratna kampanja, a njih je bilo još nekoliko, je svojim ratnim plenom sve više punila Amonove riznice, pa je to sveštenstvo postalo među najbogatijim u Egiptu. Takav odnos je umnogome uticao na slabljenje Egipta, tako da je, dolaskom faraona iz XXI dinasteji, moć Egipta bila sve manja i manja. Ramzes III je bio poslednji veliki faraon Egipta, koji je, svojim odnosom prema sveštenstvu, uticao na to da se sjaj Egipta polako gubio a teritorije smanjivale.
Smrt Ramzesa III[uredi | uredi izvor]
Zahvaljući Antoniju Čarlsu Harisu (1790–1869) koji je odgonetnuo papirus na kome je zapisano o zaveri koja je prethodila smrti Ramzesa III, danas znamo da je zaveru protiv faraona pokrenula i organizovala njegova druga žena Titi, a kojoj su pomogle i konkubine iz harema Ramzesa III. Verovato nezadovoljna saznanjem da će naslednik Ramzesa III biti Ramzes IV, sin Izis i Ramzesa III, a ne njen sin Pentaver, ona, sa još 40 ljudi je organizovala zaveru. Iz Harisovog papirusa se ne vidi da li je zavera uspela, ali 17 dana posle je umro Ramzes III. Posle smrti Ramzesa III se sudilo grupi zaverenika i oni su, svih 40 bili osuđeni na smrt. Nije dokazano da li su oni krivi za Ramzesovu smrt i na koji je način on umro, mada mnogi pretpostavljaju da je ubijen zmijskim otrovom, jer je u njegovoj ruci pronađena amajlija protiv zmijskih ujeda. Prema novim studijama, u pitanju je bilo presecanje grkljana.[1][2]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Kako je umro Ramzes III? (B92, 18. decembar 2012), Pristupljeno 8. 4. 2013.
- ^ Ramzesu III prerezano grlo („Blic“, 18. decembar 2012) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. jun 2013), Pristupljeno 30. 6. 2013.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Ramzes III (engleski jezik)