Ratko Đurović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ratko Đurović
Datum rođenja(1914-11-25)25. novembar 1914.
Mesto rođenjaNikšićKraljevina Crna Gora
Datum smrti17. jun 1998.(1998-06-17) (83 god.)
Mesto smrtiBeogradSavezna Republika Jugoslavija

Ratko Đurović (1914 — 1998), bio je jugoslovenski filmski scenarista i istoričar kulture,[1] jedan od prvih profesora na Grupi za dramaturgiju Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu. Autor je preko trideset scenarija za kratkometražne i dugometražne filmove i jedan je od pionira moderne jugoslovenske kinematografije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Nikšiću, 25. novembra 1914. Filozofski fakultet završio je u Zagrebu. Bio je prvoborac NOB-a tokom Drugog svetskog rata. Posle rata, bio je direktor drame Narodnog pozorišta NR Crne Gore, stručni savetnik „Avala filma”, umetnički direktor „Dunav filma”, direktor Leksikografskog zavoda Crne Gore.[1]

Autor je niza scenarija za kratkometražne i dugometražne filmove, među kojima je i prvi scenario za dugometražni igrani film u crnogorskoj profesionalnoj kinematografiji Lažni car 1955. godine.[2] Čuveni su i filmovi Zle pare, Četiri kilometra na sat, Kampo Mamula, ali i Kozara, Bitka na Neretvi, Čovjek koga treba ubiti i 13. jul, koji su takođe nastali po njegovim scenarijima.

Najčešće je sarađivao sa rediteljem Velimirom Stojanovićem, ali i sa Veljkom Bulajićem, Predragom Golubovićem i drugima. Objavio je niz studija, eseja, prikaza i enciklopedijskih članaka iz teorije i prakse, istorije pozorišta i filma, književnosti i kulture. Za rad na igranom filmu nagrađivan je visokim profesionalnim i društvenim priznanjima, među kojima i Trinaestojulskom nagradom.

Godine 1960, Josip Kulundžić, dramski pisac, pozorišni reditelj i dotadašnji nastavnik glume i pozorišne režije, osnovao je Grupu za dramaturgiju na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju (današnji FDU). 1961. godine, Ratko Đurović počinje da predaje filmski scenario i zaslužan je za formiranje mnogih kasnije poznatih filmskih stvaralaca u Jugoslaviji.


Od 1971. godine predavao je i na novoosnovanim teatrološkim i filmološkim poslediplomskim studijama. Ratko Đurović bio je i prorektor i rektor Univerziteta umetnosti u Beogradu. Umro je 17. juna 1998. godine u Beogradu.[1]

Filmografija[uredi | uredi izvor]

Scenario za filmove:[2]

Dokumentarni i kratki igrani filmovi[uredi | uredi izvor]

  • 1977 Obavezujem se (kratki dokumentarni)
  • 1974 Više od bratstva (kratki dokumentarni)
  • 1972 Dokaz (kratki dokumentarni)
  • 1972 Putevi hrabrosti (kratki dokumentarni)
  • 1972 Strah (kratkometražni)
  • 1972 Tito - vrhovni komandant (kratki dokumentarni)
  • 1970 Na probe (kratki dokumentarni)
  • 1967 Španija naše mladosti (dokumentarni)
  • 1964 Skoplje '63 (dokumentarni)
  • 1963 Užička republika (kratki dokumentarni)
  • 1962 Rugovo (kratki dokumentarni)
  • 1962 Konavoka (kratki dokumentarni)
  • 1962 Smrt fašizmu - sloboda narodu (kratki dokumentarni)
  • 1961 Metalac (kratki dokumentarni)
  • 1960 Vetar i vetrenjača (kratki dokumentarni)
  • 1959 Zaštićene brazde (kratki dokumentarni)
  • 1959 Jugo (kratki dokumentarni)
  • 1957 Crnom Gorom (kratki dokumentarni)
  • 1954 Naša tamnovanja (kratki dokumentarni)
  • 1953 Zatočenici mrijet naviknuti (kratki dokumentarni)
  • 1951 Njegoš (kratkometražni)
  • 1951 U slavu Njegoša (kratki dokumentarni)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Umro je scenarista i profesor Ratko Đurović”. srpskilegat.rs. Pristupljeno 26. 1. 2022. 
  2. ^ a b „Ratko Djurovic-Scenario za filmove:”. filmovi.com. Pristupljeno 26. 1. 2022. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]