Religija u Južnoafričkoj Republici

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Južnoafrička Republika je sekularna država sa veoma različitim religioznim stanovništvom, a njen ustav obezbeđuje slobodu veroispovesti. Mnoge religije su zastupljene u etničkoj i regionalnoj raznolikosti populacije. Preovlađuje hrišćanstvo, odnosno protestantizam.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Najstarija crkva u Južnoafričkoj Republici, Kejptaun

Afričke tradicionalne religije praktikovali su Kojsanci i svi narodi bantu govornog područja, a među njima je kasnije preovladalo hrišćanstvo koje su predstavili holandski, a kasnije i britanski doseljenici.

Godine 1930. većina Afrikanaca bili su kalvinisti.

Islam u Južnoafričkoj Republici predstavili su robovi holandskih naseljenika, hinduizam je ueveden od strane radnika koji su došli sa Indijskog potkontinenta, a budizam je uveden od strane indijskih i kineskih migranata.

Judaizam u Južnoafričku Republiku proširio se pre nego što je otkriven Rt dobre nade, učešćem jevrejskih astronoma i kartografa u portugalskom otkriću morske rute do Indije. Oni su pomagali Bartolomeju Dijasu i Vasku de Gami, koji su prvi put plovili oko Rta dobre nade između 1488. i 1497. godine. Jevrejski doseljenici su ovde u većim masama počeki da pristižu tek dvadesetih godina 19. veka.

Afričke tradicionalne religije širile su se u demokratskoj post-aparthejd Južnoafričkoj Republici i danas broje oko 6 miliona vernika, što je približno oko 15% populacije stanivništva države.[1]

Demografija[uredi | uredi izvor]

Popis iz 2001. godine obezbedio je najnoviju nacionalnu statistiku za verske denominacije Obrazac Popisa iz 2011. godine nije sadržao nikakva pitanja o religiji zbog niskih prioriteta.[2][3][4][5]

Religija u Južnoafričkoj Republici (popis iz 2001.)

  Sionska hrišćanska crkva (11,1%)
  Pentekostalizam (8,2%)
  Katolicizam (7,1%)
  Metodizam (6,8%)
  Holandska reformatorska crkva (6,7%)
  Anglikanizam (3,8%)
  Ostali hrišćani (36%)
  Islam (1,5%)
  Hinduizam (1,2%)
  Judaizam (0,2%)
  Ostale religije (0,6%)
  Ireligioznost (15,1%)
  Neopredeljeni (1,4%)
Religija[4] Religijska denominacija 1996 2001
Broj pripadnika % Broj pripadnika %
Hrišćanstvo Ukupno 30,051,008 75.5 35,765,251 79.8
Holandska reformatorska crkva 3,527,075 8.9 3,005,698 6.7
Sionska hrišćanska crkva 3,867,798 9.7 4,971,932 11.1
Katolička crkva 3,426,525 8.6 3,181,336 7.1
Metodistički pokret 2,808,649 7.1 3,305,404 7.4
Pentekostalizam 2,204,171 5.5 3,422,749 7.6
Anglikanska zajednica 1,600,001 4.0 1,722,076 3.8
Misija apostolske vere u Južnoafričkoj Republici 1,124,066 2.8 246,190 0.5
Luteranizam 1,051,193 2.6 1,130,987 2.5
Prezviterijanstvo 726,936 1.8 832,495 1.9
Nazaretska baptistička crkva 454,760 1.1 248,824 0.6
Baptistička crkva 439,680 1.1 691,237 1.5
Saborna crkva 429,868 1.1 508,825 1.1
Pravoslavna crkva 33,665 0.1 42,251 0.1
Ostale apostolske crkve 3,517,059 8.8 5,609,070 12.5
Ostale sionske crkve 2,159,257 5.4 1,887,147 4.2
Etiopske crkve 800,897 2.0 880,414 2.0
Ostale reformističke crkve 386,456 1.0 226,495 0.5
Ostale afričke nezavisne crkve 229,038 0.6 656,644 1.5
Ostale hrišćanske crkve 1,263,914 3.2 3,195,477 7.1
Ne-hrišćanske Ukupno 1,369,986 3.4 1,676,391 3.7
Ostane ne-hrišćanske crkve 193,830 0.5 269,200 0.6
Islam 553,585 1.4 654,064 1.5
Hinduizam 537,428 1.4 551,669 1.2
Tradicionalne afričke religije 17,085 0.0 125,903 0.3
Judaizam 68,058 0.2 75,555 0.2
Ireligioznost Ukupno 8,385,603 21.1 7,378,137 16.5
Ireligioznost 4,638,897 11.7 6,767,165 15.1
Neizjašnjeni 3,746,706 9.4 610,971 1.4
Sve ukupno 39.806.597 100 44.819.778 100
Religija u Južnoafričkoj Republici (2010)[6]
Religija Procenat
Protestanti
  
0 73,2%
Ireligiozni
  
0 14,9%
Katolici
  
0 7,4%
Muslimani
  
0 1,7%
Hindusi
  
0 1,1%
Ostali
  
0 1,7%


Ostale procene[uredi | uredi izvor]

Anketa sprovedena 2012. godine pokazala je da je su stanovnici Južnoafričke Republike manje religiozni nego 2005. godine, kada je izvršena prethodna anketa.[7] However, an Ipsos Mori Poll of 2017 showed 88% declare that religion was an important part of their lives. [8] Ista studija procenila je da postoji 6500 hrišćana u državi koji su muslimanskog porekla.[9]

Procenjeno je da je 2010. godine u Južnoafričkoj Republici bilo 82% hrišćana, 7,1% bili su pripadnici autohtonih religija, 5,4% agostici, 2,4% hindusi, 1, 7% bili su pripadnici bahai vere, 0,5% muslimani, 0,3% bili su budisti i ateisti, 0,2% pripadnici judaizma, a manje od 0,1% bili su pripadnici drugih verskih grupa.[10]

Prema anketama sprovedenim između 1981. i 2001. godine, Južnoafrička Republika bila je jedna od tri države gde se broj vernika povećao za 13%.[11]

Individualne religije[uredi | uredi izvor]

Anglikanska katedrala Svetog Marka
Katolička crkva u Peli
Džamija u predgrađu Kejptauna
Budistički hram Nan Hua

Hrišćanstvo[uredi | uredi izvor]

Hrišćanstvo je dominantna religija u Južnoafričkoj Republici i obuhvata skoro 80% ukupnog stanovništva, prema popisu iz 2001. godine. Među hrišćanima postoji veliki broj onih koju veruju i u neke od tradicionalnih afričkih religija.[12] Od ukupnog stanovništva, od 44,8 miliona, 35,8 miliona ili 79,8% identifikovani su kao hrišćani.[13]

Protestantizam[uredi | uredi izvor]

Protestantizam u Južnoafričkoj Republici datir iz 1562. godine. Od tada je protestantizam dominantna religija, a doneli su evropski doseljenici. Najveća protestantska denominacija u državi je pentekostalizam, a nakon toga metodizam i anglikanizam.

Sionska hrišćanska crkva[uredi | uredi izvor]

Sionska hrišćanska crkva najveća je afrička samostalna crkva u Južnoafričkoj Republici. Sedište crkve nalazi se u Limpopo pokrajini. Prema popisu iz 1996. godine, ova crkva imala je 3.870.000 vernika. Prema popisu iz 2001. godine, broj vernika sionske crkve je za pet godina uvećan za 4,97 miliona. Noviji zvanični statistički podaci nisu dostupni, pošto poslednji Južnoafrički popis - 2011 - nije postavljao nikakva pitanja o religijskoj pripadnosti.[4]

Katolicizam[uredi | uredi izvor]

Katolička crkva u Južnoj Africi je deo univerzalne katoličke crkve sastavljene od rimskog obreda i 22 istočna obrede, od kojih je južnoafrička crkva pod duhovnim vođstvom konferencije Južnoafričke katoličke biskupije i pape sa sedištem u Vatikanu. Sastoji se od 26 eparhija i nadbiskupa.

Godine 1996. u državi je bilo oko 3,3 miliona katolika i oni su činili 6% ukupne populacije. Prema poslednjem popisu ima oko 3,8 miliona katolika u državi.[14] Njih 2,7 su pripadnici afričkih etničkih grupa koje uključuju Zulu, Kosa i Basoto.[15]
Većina katolika bele rase govori engleskim jezikom, a oni uglavnom potiču od irskih migranata. Takođe veliki deo njih čine i portugalski naseljenici koji su napustili Angolu i Mozambik sedamdesetih godina 20. veka.[16][17]

Islam[uredi | uredi izvor]

Islam u Južnoafričkoj Republici je manjinska religija, a njenih pripadnika ima 1,5% od ukupne populacije stanovništva. Širio se u tri faze. Prva faza bila je dolazak političkih zatvorenika i političkih prognanika iz Afrike i Azije (uglavnom sa indonežanskog arhipelaga) koji su dolazili u Južnoafričku Republiku od oko 1652. do sredine početka 19. veka. Druga faza bila je dolazak Indijaca radnika da rade na poljima šećerne trske u Natalu između 1860. i 1868. godine i ponovo od 1874. do 1911. godine.[18] Od približno 176.000 Indijanaca svih vera koji su prevezeni u pokrajinu Natal, gotovo 7-10% njih bili su muslimani. Treću fazu, nakon završetka aparthejda. označio je talas afričkih muslimana koji su stigli na obale i granice Južne Afrike. Nedavni podaci procjenjuju broj od 75.000 do 100.000. Dodato tome je znatan broj muslimana iz Indije i Pakistana koji su stigli kao ekonomski migranti.[19] Većina muslimana u Južnoafričkoj Republici su sunizma, a u manjem broju ima i ahmadija koji su nastanjeni u Kejptaunu.[20] Prva džamija u državi je Oval džamija, sagrađena 1974. godine u naselju Bokap u Kejptaunu. Takođe se veruje da je Šeik Jusuf bio prva osoba koja je predstavila Kuran u Južnoj Africi.

Hinduizam[uredi | uredi izvor]

Hinduizam je prisutan u raznim provincijama Južnoafričke Republike, a najviše u pokrajini Kvazulu-Natal. Približno 1,22% ili 551,669 ljudi u državi pripadnici su hinduizma, prema popisu iz 2001. godine.[21] Ovo je ujedno i prostor gde se nalazi najveća koncentracija hindusa u Africi nakon Mauricijusa.

Nije poznato kada su se prvi hindusi naselili u delovima Južne Afrike. Većina sadašnjih hindusa u provincijama Južne Afrike su potomci radnika koje je britanska kolonijalna vlada dovodila od 1860. do 1919. godine, da rade na plantažama i u rudnicima.[22] Veliki broj njih stigli su iz Tamil Nadua, Gudžarata, Maharaštre, Utar Pradeša i Bihara, a mnogi i iz drugih delova Indije.[23]

Ranija hinduska naselja u Južnoj Africi su pretrpjela diskriminaciju, zlostavljanje i progon.[24][25] Hindu Indijanci su bili među ljudima koji su bili označeni kao kulisi, rasno odvojeni, a njihova diskriminacija nastavljena kroz eru aparthejda do 1994. godine.[26] Danas u Južnoafričkoj Republici postoji veliki broj hinduističkih hramova i hindu zajednice koja organizuje veliki broj religioznih festivala duž države.[27]

Bahai vera[uredi | uredi izvor]

Bahai vera je na prostoru Južnoafričke Republike predstavljena 1911. godine.[28] Zajednica bahai odlučila je da ograniči članstvo u svojoj nacionalnoj skupštini pripadnicima crne rase kada je skupština mešovite rase zabranjena u okviru aparthejda. Imaju oko 250.000 članova.[29]

Judaizam[uredi | uredi izvor]

Istorija Jevreja u Južnoj Africi uglavnom je počela pod britanskom imperijom u 19. veku. Postoje izvori o njihovim naseljavanjima na ove prostore u 17. i 19. veku.

Zajednica je porasla desetostruko između 1880. i 1914. godine, sa 4.000 na više od 40.000. Tokom aparthejda, veliki broj Jevreja bio je istaknut u Pokretu protiv aparthejda, dok su drugi radili na diplomatskim vojnim vezama između Izraela i bele vlade u zemlji.[30] Jevrejska zajednica Južne Afrike se razlikuje od drugih jevrejskih zajednica u ostalim delovima Afrike, jer je većina njih ostala na ovde, nije emigrirala u Izrael (62% od 120.000 još uvek nastanjuju ova područja).[31]

Zakonodavstvo[uredi | uredi izvor]

Od 1994. godine, Ustav Južnoafričke Republike garantuje pravo na slobodu veroispovesti, verovanja i mišljenja. Komisija za promociju i zaštitu prava kulturnih, verskih i jezičkih zajednica je institucija stvorena 2004. godine, njen primarni cilj je podrška demokratiji.[32][33] Novi Ustav nije rezultirao brzom reformom diskriminatornog zakonodavstva koji krši pravo na versku slobodu. Različite zakonodavne reforme su se odigrale ili su pokrenute od 1994. godine kao rezultat lobiranja.

Zakon o građanskoj uniji, koji je stupio na snagu 30. novembra 2006. godine, legalizovao je istopolne brakove i takođe je omogućio pravno imenovanje verskih brakova bez ikakvih verskih ograničenja u skladu sa Ustavom.[34][35][36]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Wallace, Dale (2006). The Construction and Articulation of a Pagan Identity in South Africa: A Study of the Nature and Implications of a Contested Religious Identity in a Pluralistic Society (PhD). University of KwaZulu-Natal. Arhivirano iz originala 21. 04. 2013. g. Pristupljeno 02. 11. 2012. 
  2. ^ „Table: Census 2001 by province, gender, religion recode (derived) and population group.”. Census 2001. Statistics South Africa. Arhivirano iz originala 30. 11. 2006. g. Pristupljeno 27. 04. 2009.  Select all 26 religions, click "Continue".
  3. ^ „Religion codes in the 2001 census data” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 04. 08. 2016. g. Pristupljeno 04. 09. 2018. 
  4. ^ a b v Census 2001: Primary Tables: Census '96 and 2001 compared (PDF). Pretoria: Statistics South Africa. 2004. str. 25—28. ISBN 978-0-621-34320-5. Arhivirano iz originala (PDF) 20. 12. 2014. g. Pristupljeno 01. 12. 2014. 
  5. ^ „Census 2011 Frequently Asked Questions (FAQ)”. statssa.gov.za. Arhivirano iz originala 24. 05. 2012. g. Pristupljeno 22. 10. 2012. 
  6. ^ Religions in South Africa | PEW-GRF
  7. ^ „Fewer religious people in SA – survey”. news24.com. 10. 08. 2012. Arhivirano iz originala 09. 10. 2019. g. Pristupljeno 02. 11. 2012. 
  8. ^ „Importance of Religion or Faith”. Arhivirano iz originala 21. 09. 2018. g. Pristupljeno 09. 05. 2017. 
  9. ^ Johnstone, Patrick; Miller, Duane (2015). „Believers in Christ from a Muslim Background: A Global Census”. IJRR. 11: 14. Pristupljeno 06. 12. 2015. 
  10. ^ „South Africa”. The Association for Religion Data Archives. Arhivirano iz originala 30. 09. 2019. g. Pristupljeno 29. 03. 2016. 
  11. ^ Norris, Pippa; Inglehart, Ronald (2011). Sacred and Secular: Religion and Politics Worldwide. United States of America: Cambridge University Press. str. 74. ISBN 978-1-107-01128-1. 
  12. ^ http://ir.lib.uwo.ca/cgi/viewcontent.cgi?article=1107&context=totem.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  13. ^ „South Africa's people” (PDF). Pocket Guide to South Africa (2011/2012 izd.). Government of South Africa. str. 12. Pristupljeno 04. 4. 2012. 
  14. ^ GCatholic.org
  15. ^ Catholics in RSA Arhivirano na sajtu Wayback Machine (3. mart 2016) 1996 census statistics posted on the website of the Archdiocese of Bloemfontein.
  16. ^ „Sapra Appeal for legislative reform”. vuya.net. 10. 07. 2007. Arhivirano iz originala 20. 12. 2012. g. Pristupljeno 02. 11. 2012. 
  17. ^ Department of Justice and Constitutional Development. „Current Investigations: Progress Report; Project 135: Review of witchcraft legislation”. justice.gov.za. Arhivirano iz originala 14. 01. 2020. g. Pristupljeno 02. 11. 2012. 
  18. ^ „Witchcraft Suppression Act 3 of 1957” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 21. 10. 2014. g. Pristupljeno 04. 09. 2018. 
  19. ^ Dawjee, Faizal. „Muslims in the Struggle.”. Pristupljeno 24. 05. 2013. 
  20. ^ Tayob, Abdulkader. Islamic Resurgence in South Africa: The Muslim Youth Movement. str. 104. Pristupljeno 31. 05. 2014. 
  21. ^ „South Africa - Section I. Religious Demography”. U.S. Department of State. Pristupljeno 15. 07. 2006. 
  22. ^ „Forced Labour”. The National Archives, Government of the United Kingdom. 2010. 
  23. ^ „South African Law Reform Commission Thirty Eighth Annual Report 2010/2011” (PDF). justice.gov.za. Arhivirano iz originala (PDF) 22. 01. 2016. g. Pristupljeno 02. 11. 2012. 
  24. ^ R Huttenback , Racism and Empire: White Settlers and Colored Immigrants in the British Self-Governing Colonies 1830-1910. . Cornell University Press. ISBN 978-0801409745. }}
  25. ^ Michelangelo van Meerten, in History of Humanity: Scientific and Cultural Development, Editors: Peter Mathias and Nikolaj Tolorov, Volume 6, Originally published by UNESCO, Re-published by Routledge. 1976. ISBN 978-0-415-09310-1. str. 72-75.
  26. ^ Bhana & Brain , Setting down roots: Indian Migrants in South Africa, 1860-1911, Johannesburg, Witwatersrand University Press
  27. ^ P.P. Kumar (2012), Hinduism in South Africa, in Elias Kifon Bongmba (Editor) - The Wiley Blackwell Companion to African Religions. 1990. ISBN 978-1405196901.
  28. ^ National Spiritual Assembly of the Bahá'ís of South Africa (2014). „History of the Baha’i Faith in South Africa”. Official Website. National Spiritual Assembly of the Bahá'ís of South Africa. Arhivirano iz originala 22. 09. 2017. g. Pristupljeno 29. 3. 2016. 
  29. ^ Xiater, Salma. Bahai Faith: A Complete Guide. str. 112—13. [mrtva veza]
  30. ^ „P.W. Botha felt Israel had betrayed him”. Jerusalem Post. 02. 11. 2006. Arhivirano iz originala 06. 07. 2013. g. Pristupljeno 02. 11. 2006. 
  31. ^ „World Jewish Population - Latest Statistics”. Pristupljeno 05. 4. 2016. 
  32. ^ „Chapter 9 – State institutions supporting constitutional democracy”. info.gov.za. Arhivirano iz originala 04. 9. 2012. g. Pristupljeno 02. 11. 2012. 
  33. ^ „Investigation and Conflict Resolution (ICR)”. crlcommission.org.za. Arhivirano iz originala 31. 01. 2013. g. Pristupljeno 02. 11. 2012. 
  34. ^ Civil Union Act 17 of 2006 Arhivirano 2012-05-09 na sajtu Wayback Machine
  35. ^ „crl rights commission continues with the consultative community hearings on the possible review of public holidays”. info.gov.za. 26. 06. 2012. Arhivirano iz originala 10. 03. 2013. g. Pristupljeno 02. 11. 2012. 
  36. ^ „Fight over religious holidays”. crlcommission.org.za. Arhivirano iz originala 18. 10. 2014. g. Pristupljeno 02. 11. 2012. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Stephen Offutt, New Centers of Global Evangelicalism in Latin America and Africa (Cambridge University Press, 2015) focuses on El Salvador and South Africa. online review