Romul i Rem

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vučica sa Romulom i Remom

Romul (lat. Romulus) i Rem (lat. Remus) su, po rimskoj mitologiji braća blizanci, sinovi boga rata Marsa i vestalke Ree Silvije, osnivači Rima, a Romul je bio i prvi rimski kralj.

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Romul i Rem sa vučicom u Sijeni, koju su prema legendi ustanovili Removi sinovi Sijenijus i Asčijus.

Trojanski junak Eneja je posle pada Troje dugo lutao po svetu, i napokon je svoje utočište pronašao u Italiji, u Laciju, gde je osnovao grad Albu Longu.

Posle smrti Eneja, Alba Longom su vladali njegovi potomci, a kada je na presto došao Enejev potomak Numitor, sa prestola ga je svrgnuo brat Amulije. Po preuzimanju prestola, Amulije je ubio Numitorovog sina, a njegovu kćerku Reu Silviju poslao u hram boginje kućnog ognjišta Veste. Amulije je Reu Silviju postavio za „vestalku“ - sveštenicu Veste, jer je znao da se „vestalke“ ne smeju udavati, pa će Numitor ostati bez potomaka koji bi jednom mogli zatražiti pravo na presto Alba Longe.

I mada je Rea Silvija bila sveštenica u nju se zaljubio bog rata Mars, i ona mu je uskoro rodila blizance - Romula i Rema. Kada je kralj Amulije saznao šta se dogodilo, bojeći se da će mu braća, kada odrastu, oduzeti vlast, naredio je svome robu da blizance baci u reku Tibar. Romula i Rema je rob stavio u korpu i spustio u reku, ali je voda korpu sa braćom izbacila na obalu reke, u podnožju Palatina, jednog od sedam brežuljaka. U blizini obale je bila vučica Martia - Marsova vučica koja je danas simbol grada Rima - i čuvši plač dece došla je i nahranila ih je svojim mlekom.

Nakon nekoga vremena pastir Faustul je, čuvajući svoja stada, prolazio pored pećine na brdu Palatinu iznad Tibra, i spazio gde vučica doji dva mala dečaka. Pričekao je da ih vučica nahrani, i da se udalji od pećine, a onda je ušao i odneo dečake u svoju kolibu. Aka Larencija, žena Faustula je odlučila da ih usvoji jer oni nisu imali dece, i nazva ih Romul i Rem. Faustul ih je, uz pomoć svoje žene Ake Larencije, odgojio, a da nije ni znao da su to sinovi boga Marsa i vestalke Ree Silvije, dečaci kojima je sudbina odredila da budu osnivači grada Rima.[1]

Kada su Romul i Rem odrasli, i saznali istinu, otišli su do kralja Amulija i svrgnuli ga sa vlasti, tako što je Romul ubio kralja Amulija i vlast vratio svom dedi Numitoru.

Posle nekog vremena Romulu i Remu se učinilo da je Alba Longa mali grad i odlučili su da osnuju novi, veći grad. Kada je trebalo da se odluče ko je taj koji će biti osnivač grada, dogovorili su se da onaj koji ugleda više ptica, bude osnivač novog grada, i time su odluku prepustili bogovima.

Romul se popeo na brežuljak Palatin, a Rem na Aventin, i bogovi tada odlučiše da Romul ugleda dvanaest, a Rem šest ptica, pa je tako Romulu pripala čast da osnuje novi grad. On se tada prihvati pluga i zaora brazdu oko brežuljka Palatina da bi izbačenom zemljom iz brazde odredio zidine budućeg grada. Rem, videvši maleni zemljani zid, a zavidan na brata, preskočio je „zid“, a Romul, koji nije mogao podneti poniženje da bilo ko, pa i rođeni brat nepozvan uđe u još nesagrađen grad, potegnu oružje i ubije Rema, govoreći mu: „Neka svako ovako prođe ko pređe moje zidove.

Romul je, 21. aprila 753. p. n. e. [2], sam završio grad i dao mu ime Roma - Rim. Romul je postao prvi kralj grada Rome i u to novo naselje primao je sve pastire iz okoline, lutalice, kao i izbeglice iz Lacija.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Na rimskom brežuljku Palatinu, danas se nalazi „Faustulova koliba“, u kojoj su „navodno“ odrasli Romul i Rem.
  2. ^ Od te, 753. godine p. n. e. Rimljani računaju vreme.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Vojteh Zamarovski, Junaci antičkih mitova, Leksikon grčke i rimske mitologije, Zagreb 1985, pp. 295 - 296.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]