Pređi na sadržaj

Rusi u Francuskoj

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rusi u Francuskoj
Zastava Rusije
Albert Nikolajevič
Marina Vladi
Henri Trojat
Braća Bogdanov
Ukupna populacija
53.000.[1]
Regioni sa značajnom populacijom
Pariz, Il de Frans, Nica, Marsej, Bordo, Lion, Korzika
Jezici
francuski, ruski, jidiški, herbejski
Religija
Pravoslavlje, Judaizam
Srodne etničke grupe
Ruska dijaspora

Rusi u Francuskoj su građani Francuske ruskog porekla.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Azurna obala bilo omiljeno mesto za boravak evropske aristokratije, između ostalog i ruske. Ruska carica Aleksandra Fjodorovna, supruga Nikolaja I Pavloviča, zavolela je ovo mesto nakon smrti njenog muža i često se odmarala ovde. 1856. godine donirala je novac za izgradnju crkve za župu. Crkva Svetog Nikole i Aleksandra osvećena 31. decembar 1859. godine u gradu Nici, koji je u to vreme imao više od 45.000 ljudi i bio deo županije iz Nice, Kraljevine Sardinije. Nekoliko meseci kasnije, u aprilu 1860. godine, održan je referendum i grad je ušao u Drugo francusko carstvo. U decembru 1912. godine, pola veka kasnije, ruska pravoslavna katedrala biće posvećena u znak sećanja na carevića Nikolaja Aleksandroviča, koji je umro u Nici. Sama zgrada i zemlja na kojoj se nalazi katedrala je do danas vlasništvo ruske države.[2][3]

Za vreme Ruskog građanskog rata, oko 1.5 milion ljudi imigriralo je iz Rusije, a čak 400.000 njih se naselilo u Francuskoj. Političke izbeglice, stvorili su dobrotvorne organizacije, kao što su Zemgor, ruski Crveni krst, Sveti Sergije pravoslavni institut (osnovan 1924. godine) i ruski studentski hrišćanski pokret (osnovan 1926. godine). Sve ove organizacije pružale su pomoć ruskom narodu u Francuskoj.[4] Kao simbol masovne imigracije, 10.000 Rusa je sahranjeno na ruskom groblju u francuskom gradu Sent Ženevjev de Boa.[5].

Većina ruskih emigranata se nastanjivala u većim gradovima i njihovom predgrađu, pre svega u Parizu i okolini. Prema memoarima Jovan Majendorfa: "Ruski Pariz" 30-ih godina, Pariz je bio grad prepun Rusa. Francuskoa prestonica je bila dom za mnoge desetine hiljada Rusa, uključujući i vodeće intelektualace, umetnike, naučnike, velike kneževe i bivših carske ministre. Kreativni i kulturni život ruske kolonije bila izuzetno aktivan, objavljen je širok spektar časopisa i nekoliko dnevnih listova. Ruska deca bila su obrazovana u ruskim školama, a uopšteno sav narod iz Rusije u tom dobru, bio je dosta izolovan i neprihvaćen od strane Francuza.[6]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]